Za sve što želimo napraviti uvijek postoji neki „recept“ ili pravila koja trebamo primijeniti i slijediti kako bismo došli do željenog cilja ili ishoda. Za mršavljenje i fit liniju pravila su toliko jednostavna da ne mogu biti jednostavnija – manje jela i više kretanja.  Ako su pravila toliko jednostavna, zbog čega je onda pretilost toliko veliki javnozdravstveni problem? Ako sve što trebaju je manje jesti i više se kretati, zbog čega onda većina ljudi ima problem s prekomjernim jelom, debljinom, neaktivnošću?

Mogli bi reći, prema ovom jednostavnom receptu, da je mršavljenje čista matematika - manje jela i više kretanja, jedan plus jedan su uvijek dva. Međutim, bila to dobra ili loša vijest, mršavljenje nije matematika, i zato postulat ''manje jedi i više se kreći'' ne funkcionira sam po sebi. Ako i upali na prvu, kod 98% ljudi nakon dijete se kile ubrzo vraćaju. Mršavljenje je puno više od matematike. Postati vitak i održati vitkost je proces koji se odnosi na promjenu naših ideja, uvjerenja i stavova o hrani i aktivnosti. Kognitivnom psihoterapijom mijenjamo svoje obrasce razmišljanja i ponašanja. Bez te promjene primjena matematičkog postulata ''manje jedi i više se kreći'' je nemoguća. 

Najčešća i najteža pogreška u razmišljanju je od sutra sam na dijeti, od sutra manje jedem i počinjem vježbati. Nikada nije od sutra. Neki ljudi toliko snažno vjeruju u ovu ideju da su zapravo cijeli život na dijeti, ali na „dijeti od sutra“ i na toj „dijeti od sutra“ dobivaju kilograme. Dozvoljavaju si prekomjerno jelo jer vjeruju da će ovaj puta sigurno od sutra krenuti na dijetu. I tako svaki dan razmišljaju da danas si mogu dozvoliti jelo, jer sutra već od jutra kreću s režimom ili još gora verzija je svakodnevno nagrađivanje hranom jer od sutra više neće smjeti jesti. I tako se svaki dan vrte u začaranom krugu. 

Biti na dijeti nije laka stvar. Mnogi vjeruju da je to lako i da vitki ljudi jedu „prirodno“ bez razmišljanja. Potpuno netočno. Hrana je neophodna da bi preživjeli i također veliki izvor ugode koji je u današnjem suvremenom svijetu izuzetno dostupan. Kako bi imali balans u životu i psihičko zdravlje potrebna nam je ugoda. Hrana i gledanje televizije su najdostupniji načini postizanja ugode i nažalost mnogo ljudi to koristi. Instant ugoda, vrlo teško za odoliti! Većina te brzo dostupne hrane je jako ukusna, ali izuzetno nezdrava i vrlo brzo stvara određenu vrstu ovisnosti u smislu da kada smo pod stresom u sekundi može nastati želja za tom hranu kako bi nam tijelo i um doživjeli ugodu i time relaksaciju. Ako to ponovimo nekoliko puta, već smo u začaranom krugu. Vitki ljudi nisu prirodno ili genetski takvi. Svi oni razmišljaju o hrani, ako ponekad pretjeraju naredne dane jedu manje, biraju hranu koju će jesti, vježbaju ili se puno kreću. Svi vitki ljudi su se naučili ili su ih naučili u djetinjstvu ispravnim obrascima razmišljanja i ponašanja.

Hrana i jelo je potpuno u našoj kontroli. Vrlo često vjerovanje kod pretilih ljudi je da ih hrana kontrolira. Mnogo ljudi vjeruje da su izvan kontrole, ili da su u odnosu na određenu hranu izvan kontrole. Zabranjuju si određenu hranu za cijeli život. Efekt zabrane je takav da to želimo sve više i više. A ako se trudimo ne misliti na nešto to postaje jedina stvar koja nam je u glavi. Dakle zabranom i trudom da se ne misli na tu hranu to postaje jedina stvar na koju mislimo i zato se stvara doživljaj da je izvan naše kontrole. Za ovaj problem postoji moćan alat - tehnika odgađanja ili točno određeno vrijeme za jelo „opasne“ hrane. Jednostavnim riječima, odredimo točno vrijeme u danu ili u tjednu kada smijemo zgriješiti, a kada nam dođe želja za određenom hranom odgađamo uživanje u njoj za prethodno definirani period.

Za svaku akciju je potrebna odluka, a ne motivacija i ushićenje. Volja i motivacija su prolazna stvar. Ako se oslanjamo na motivaciju nećemo daleko stići. Najčešći prekidi dijeta i vježbanja su zbog gubitka motivacije i volje, jer puno ljudi vjeruje da im je volja i motivacija potrebna da se pokrenu. Volju i motivaciju imamo na početku, a onda ih postepeno gubimo, što je potpuno normalno i to nije signal da trebamo prestati raditi to što radimo. Moramo nastaviti dalje tako da se aktvino podsjećamo na zadani cilj, nabrajamo sve dobre stvari koje će se dogoditi na kraju naše promjene i podsjećamo na razloge zbog kojih činimo to što činimo. Svaka promjena je bolna, a stvaranje nove navike je proces koji traje i ima uspone i padove.

U tom procesu promjena navika sigurno ćemo griješiti. Doći će dan kad će nam svega biti dosta, kad ćemo biti umorni ili će prijatelj donijeti za svoj rođendan najfiniji kolač na svijetu! I pojest ćemo ga, vjerojatno previše. I što onda? Većina ljudi u takvoj situaciji radi najveću pogrešku. A ta najveća pogreška se zove ''sada kada sam već pogriješio, mogu si dopustiti da jedem koliko hoću pa ću od sutra biti opet na dijeti'', ili još gora verzija razmišljanja je ''sada kada sam pogriješio, dijeta više nema smisla''. Ono što bi bilo ispravno je preći preko te greške kao sastavni dio dijete, kao normalnu stvar i već isti dan nastaviti dalje s dijetom kao da se ništa nije dogodilo. 

Kada radimo nešto što je teško, moramo imati jasan cilj i korake koji će nas dovesti do cilja. Najčešće ljudi kreću na dijetu bez zacrtanog jasnog cilja. Samo krenu na dijetu. Takve dijete završavaju neuspjehom. Najbolje je cilj definirati kroz broj kilograma.

Onda je i praćenje napretka vrlo jednostavno. Nakon što definiramo cilj trebamo napraviti plan. Ako nemamo plan, nemamo što slijediti i nema uspjeha. Plan dijete i vježbanja mora biti izvediv i prilagođen djelomično prijašnjim navikama. Nekome tko uopće nije kuhao do sada, već je samo naručivao hranu, zasigurno nećemo napraviti plan prehrane gdje svaki dan mora nešto kuhati. Stvarati dvije navike odjednom neće završiti dobro. 

Biti na dijeti i održavati težinu su dvije različite stvari. Vrlo često ljudi vjeruju da će doživotno biti na dijeti i zbog tog pogrešnog uvjerenja niti ne krenu na dijetu. Oni počinju vjerovati da život nema smisla ako će biti na dijeti cijeli život i zbog toga se ne odlučuju na dijetu ili odgađaju u nedogled odlazak na dijetu po principu ''od sutra ću''. Održavanje težine je puno lakše i jednostavnije nego biti na dijeti i o tome se treba razmišljati tek kada dijeta završi.

Kako bi nešto uspjelo, moramo krenuti, moramo početi nešto činiti po tom pitanju. To ne mora biti spektakularan početak, novogodišnja ili rođendanska odluka. Početak se može dogoditi već sada dok čitate ovaj tekst. Već sada možete odlučiti da ćete večeras otići u kratku šetnju ili da nećete pojesti šnitu kruha. Svaki mali korak se zbraja. Što više koraka skupimo, dalje ćemo stići!

Tekst je napisala Iva Stasiow, dr.med.univ.mag. psihoterapije. Više o dr. Stasiow na www.psihonet.net

Kreni s nama na 21 dana dug put brige o sebi i svome tijelu, podijeli s frendicama Let's Get Fit kalendar i skupa se upustite u izazov!

Uz PIK šunke sa samo 2% masnoće lako je biti i sit… i fit! PIK Kuhana šunka i Šunka u ovitku su zbog vrlo malog udjela masnoće idealan odabir za sve one koji paze na prehranu i biraju aktivan život. Više saznaj ovdje!