Znanstvenici su otkrili stotine gena povezanih s OKP-om, otkrivajući kako ovaj poremećaj mijenja mozak
U nedavno objavljenom istraživanju kojeg je predvodila Carol Mathews, profesorica i zamjenica voditelja za strateški razvoj na Odsjeku za psihijatriju Sveučilišta Florida,napravljen je važan korak prema razotkrivanju nekih od tih misterija bacajući novo svjetlo na genetiku OKP-a.
OKP je ozbiljno i često vrlo iscrpljujuće stanje. Pogađa otprilike jednu od 50 osoba globalno i među deset je vodećih uzroka izgubljenih godina zdravog života jer ozbiljno utječe na sposobnost osobe da radi, normalno funkcionira u društvu i utječe na kvalitetu života njezine obitelji, piše The Conversation.
U usporedbi s osobama bez OKP-a, osobe s ovim poremećajem imaju 30 % veću vjerojatnost da će prerano umrijeti od prirodnih uzroka, poput infekcija ili drugih bolesti, te 300 % veću vjerojatnost da će prerano umrijeti od neprirodnih uzroka, kao što su nesreće ili samoubojstvo.
Osobe s OKP-om imaju opsesije – uznemirujuće, ponavljajuće i neželjene misli, strahove ili mentalne slike – te kompulzije, kao što su ponavljajuća ponašanja i rituali koje izvode kako bi smanjili anksioznost koju obično uzrokuju opsesije. Na primjer, netko bi mogao prati ruke desetak puta ili to činiti na specifičan način kako bi se riješio bakterija, čak i ako zna da je to pretjerano ili nelogično. Izbjegavanje određenih mjesta ili situacija kako bi se smanjila anksioznost ili spriječilo pokretanje opsesija i kompulzija također je uobičajeno.
Iako točni uzroci OKP-a nisu jasni, istraživači znaju da i genetski i okolišni faktori igraju ulogu u njegovom razvoju. OKP može biti nasljedan; studije pripisuju između 40 % i 65 % slučajeva OKP-a genetskim faktorima. OKP koji počinje u djetinjstvu ima jači genetski utjecaj nego OKP koji počinje u odrasloj dobi.
No, za razliku od nekih genetskih bolesti uzrokovanih jednim neispravnim genom, poput cistične fibroze ili Huntingtonove bolesti, OKP je pod utjecajem stotina do tisuća gena, od kojih svaki igra malu ulogu u riziku od bolesti.
Znanstvenici su analizirali DNK više od 53 000 osoba s OKP-om i više od 2 milijuna ljudi bez OKP-a, što je najveće istraživanje ovog tipa za OKP. Otkrili su stotine genetskih markera potencijalno povezanih s OKP-om – nadaju se da će rezultati njihovog istraživanja u budućnosti dovesti do poboljšanja u prepoznavanju ljudi koji su u riziku od OKP-a i dugoročno, do boljih tretmana.
Kako znanstvenici proučavaju genetiku OKP-a
Kako bi identificirali gene povezane s rizikom od OKP-a, znanstvenici koriste metodu poznatu kao studija asocijacija na razini cijelog genoma (GWAS). Ove studije uspoređuju DNK desetaka do stotina tisuća ljudi s određenom bolešću s DNK ljudi bez te bolesti, tražeći sitne razlike u genetskom materijalu. Ti genetski markeri mogu biti povezani s OKP-om ili ukazivati na prisutnost drugih gena povezanih s poremećajem.
U GWAS-u, znanstvenici pažljivo testiraju svaki od milijuna genetskih markera u cijelom genomu kako bi identificirali one koji se češće nalaze kod ljudi s OKP-om nego kod ljudi bez OKP-a. Zatim određuju s kojim su genima ti markeri povezani, gdje su aktivni u tijelu i kako bi mogli pridonijeti ovom poremećaju.
Identificirali su 30 područja u genomu povezanih s OKP-om, koja ukupno sadrže 249 gena od interesa. Od tih 249, 25 se gena posebno istaknulo kao vjerojatni čimbenici razvoja OKP-a.
Prva tri gena koja su pronašli također su povezani s drugim poremećajima mozga, kao što su depresija, epilepsija i shizofrenija. Nekoliko drugih gena povezanih s OKP-om pronađeno je u regiji genoma koja igra ulogu u adaptivnom imunitetu i koja je povezana s drugim psihijatrijskim poremećajima.
Važno je napomenuti da nijedan pojedinačni gen ne može sam predvidjeti ili uzrokovati OKP. Ranija genetska istraživanja pokazala su da geni na svih 23 para kromosoma u ljudima mogu pridonijeti riziku od OKP-a.
Genetski uvidi u OKP
Budući da je doprinos svakog genetskog markera ili gena osjetljivosti na bolest vrlo mali, GWAS nije koristan za identificiranje gena koji uzrokuju OKP kod pojedinca. Umjesto toga, ovakva istraživanja pomažu znanstvenicima da razumiju kako mozak funkcionira kod ljudi s OKP-om i dijeli li OKP genetske korijene s poremećajima koji se često javljaju uz njega.
Na primjer, genetski markeri koje su identificirali kao markere povezane s OKP-om bili su vrlo aktivni u nekoliko regija mozga za koje se zna da igraju ulogu u razvoju ovog poremećaja. Ove regije mozga zajednički su uključene u planiranje, donošenje odluka, motivaciju, detekciju pogrešaka, regulaciju emocija te strah i anksioznost – sve ove funkcije mogu biti narušene kod OKP-a.
Također su pronašli povezanost s regijom mozga zvanom hipotalamus, koja pretvara emocije poput straha, ljutnje, anksioznosti ili uzbuđenja u fizičke reakcije. Hipotalamus nije ranije bio izravno povezan s OKP-om, ali je dio mreže moždanih regija koje mogu pridonijeti simptomima.
Dodatno, otkrili su da su određeni tipovi moždanih stanica – posebno srednje bodljikavi neuroni u regiji mozga zvanoj striatum – snažno povezani s OKP genima koje su identificirali. Srednje bodljikavi neuroni igraju ključnu ulogu u formiranju navika, procesu u kojem ponašanje postaje automatsko i uobičajeno – upravo kao što su kompulzije. Specifični receptori na srednje bodljikavim neuronima česte su mete lijekova koji se ponekad koriste za liječenje OKP-a.
Rezultati ovog istraživanja mogu pomoći znanstvenicima da bolje razumiju odnose između OKP-a i drugih poremećaja. Pronašli su genetske veze između OKP-a i nekoliko drugih psihijatrijskih poremećaja, posebno anksioznosti, depresije, anoreksije i Touretteovog sindroma. Osobe s OKP-om također su pokazale niži genetski rizik za stanja poput ovisnosti o alkoholu i manje su skloni rizicima, što se slaže s onim što liječnici često vide u klinikama – mnogi ljudi s OKP-om obično su oprezni i izbjegavaju rizike.
Iznenađujuće, također su pronašli genetska preklapanja između OKP-a i poremećaja povezanih s imunološkim sustavom. Dok se čini da je OKP povezan s povećanim rizikom od astme i migrena, također bi mogao biti povezan sa smanjenim rizikom od upalnih bolesti crijeva. Ovi nalazi mogli bi dovesti do novih spoznaja o ulozi imunološkog sustava i upale u zdravlju mozga.
Učinkovitiji tretmani za OKP
OKP je složen poremećaj koji može izgledati vrlo različito kod različitih ljudi. Razumijevanje genetskih i bioloških faktora iza OKP-a pomaže znanstvenicima da se približe boljoj dijagnozi, tretmanima i potencijalno čak prevenciji.
Uz veće studije i kontinuirano istraživanje, znanstvenici se nadaju da će bolje povezati specifične biološke obrasce s pojedinačnim simptomima. S vremenom bi to moglo dovesti do personaliziranijih i učinkovitijih tretmana – poboljšavajući živote milijuna ljudi koji žive s OKP-om diljem svijeta.