Što ako kruljenje u želucu nije samo znak gladi, već signal koji može otkriti više o vašem fizičkom i emocionalnom stanju?

Upravo je to pokušao istražiti tim znanstvenika predvođen istraživačima sa Sveučilišnog koledža u Londonu (University College London) u kreativnom novom eksperimentu objavljenom u časopisu Scientific Reports. U sklopu istraživanja sudionici su trebali prepoznati slušaju li zvukove vlastitog želuca u stvarnom vremenu ili snimku nastalu nekoliko minuta ranije.

Test koji su sami istraživači nazvali Rumble Recognition ("prepoznavanje kruljenja") nema za cilj dokazati da možete prepoznati "glas" vlastitog želuca.

Umjesto toga, osmišljen je kako bi mjerio nešto što se naziva gastrointestinalna interocepcija, odnosno našu sposobnost da prepoznamo i protumačimo signale koji dolaze iz probavnog sustava.

Interocepcija, koju često nazivaju i "šestim osjetilom", posljednjih je godina postala vrlo zanimljiva tema u neuroznanosti jer obuhvaća sve, od fizičkih osjeta poput gladi, žeđi ili punog mokraćnog mjehura pa sve do emocija, piše Science Alert.

"Osjeti koji dolaze iz gastrointestinalnog sustava pridonose onome što kolokvijalno nazivamo 'osjećajem iz trbuha' te su često prijavljen aspekt emocionalnih doživljaja", napisali su istraživači.

Interocepcija je važna jer predstavlja ključan način na koji procjenjujemo osjećamo li se energično, gladno, pod stresom, bolesno, uplašeno ili opušteno. Upravo je zbog toga bitna za emocionalnu i psihološku regulaciju.

Neki su ljudi vrlo dobro usklađeni sa signalima svojeg tijela, no pretjerana osjetljivost može dovesti do napadaja panike i ometanja svakodnevnog funkcioniranja. S druge strane, slaba interocepcija može rezultirati prejedanjem ili nedovoljnim unosom hrane, dehidracijom te zanemarivanjem boli. (Jeste li ikada bili nervozni zbog gladi? Mnogi jesu.)

Dobro ili ne? Evo što se točno događa kad popijete kavu na prazan želudac

Kada je riječ o osjećaju gladi, istraživači su iznenađujuće dugo imali vrlo malo praktičnih načina za proučavanje toga kako ljudi percipiraju signale koji dolaze iz želuca i crijeva, unatoč tome što postoji velik broj zdravstvenih problema povezanih upravo s tim procesima.

Većina postojećih metoda za mjerenje načina na koji razumijemo signale gladi i probave prilično je neugodna. Neke uključuju napuhavanje balona unutar želuca ili rektuma kako bi se testirala osjetljivost.

Noviji pristupi zahtijevaju gutanje elektroničkih kapsula, zbog čega nije teško razumjeti zašto je pronalaženje dobrovoljaca za takva istraživanja predstavljalo izazov.

Metoda predstavljena u ovom istraživanju znatno je jednostavnija.

Četrdeset i pet zdravih odraslih osoba, od kojih su dvije trećine bile žene, stiglo je u laboratorij nakon što tri sata nisu ništa jele. Na njihov abdomen postavljen je digitalni stetoskop koji je snimao neprestanu zvučnu kulisu probavnog sustava: borborigme, znanstveni naziv za zvukove koje proizvode crijeva.

Sudionici su zatim preslušali dva audio isječka u trajanju od 15 sekundi. Jedan je sadržavao zvukove njihova želuca u stvarnom vremenu, dok je drugi bio snimljen nekoliko minuta ranije.

Njihov je zadatak bio prepoznati koja se snimka odvija uživo te procijeniti koliko su sigurni u svoj odgovor.

Istraživači su isti postupak ponovili za tri različita probavna stanja: tijekom posta, nakon ispijanja gazirane vode te nakon konzumacije visokoproteinskog nutritivnog napitka koji zamjenjuje obrok.

Na početku svakog pokušaja sudionici su na ekranu vidjeli ikonu želuca. Zatim su slušali dva 15-sekundna zvučna zapisa: jedan prijenos zvukova želuca u stvarnom vremenu, a drugi prethodno snimljeni zapis. Nakon preslušavanja obaju zvukova, označavali su  koji je od njih bio prijenos uživo te su na ljestvici od 0 do 100 procjenjivali svoju sigurnost u odgovor, od "pogađam" do "potpuno sam siguran/na".

Rezultati su pokazali da sudionici nisu bili osobito uspješni u prepoznavanju prijenosa uživo. Točnost odgovora kretala se između 56 i 60 posto, što je tek neznatno bolje od 50 posto, koliko bi se očekivalo pri nasumičnom pogađanju.

No istraživanje nije bilo neuspješno jer znanstvenici ni nisu očekivali da će većina ljudi biti posebno vješta u ovom obliku interocepcije. Njihov je cilj bio utvrditi postoje li značajne razlike među pojedincima, a upravo su to i pronašli.

Otprilike svaki peti sudionik tijekom posta ostvario je rezultat znatno bolji od slučajnog pogađanja. Nakon konzumacije gazirane vode ili nutritivnog napitka taj se udio povećao na približno jednu četvrtinu sudionika. Neki su ispitanici također pokazali dobru procjenu vlastite uspješnosti jer je njihova razina samopouzdanja uglavnom odgovarala stvarnim rezultatima.

To upućuje na to da se svijest o unutarnjim signalima probavnog sustava mijenja ovisno o fiziološkom stanju organizma. Također, čini se da postoje stvarne razlike među ljudima u tome koliko su osjetljivi na signale koji dolaze iz probavnog sustava.

H. pylori čest je uzrok kroničnih želučanih tegoba Akutne i kronične želučane tegobe i kako si pomoći

Autori istraživanja smatraju da bi ova metoda u budućnosti mogla pomoći u proučavanju stanja kod kojih je percepcija signala iz probavnog sustava promijenjena. To uključuje poremećaje hranjenja, sindrom iritabilnog crijeva, anksioznost i depresiju.

Bolji alati za mjerenje gastrointestinalne interocepcije mogli bi istraživačima pomoći i u razumijevanju zašto su emocije i probavne tegobe tako često povezani.

Istraživanje se dotiče i zanimljive psihološke ideje: naše tumačenje zvukova iz želuca barem je djelomično naučeno.

Djeca, primjerice, uče da kruljenje u želucu često znači glad jer im roditelji na to skreću pozornost. Na taj način postupno stvaraju trajne poveznice između tjelesnih osjeta i njihova značenja.

Međutim, ne uče svi roditelji svoju djecu jednako o tjelesnim funkcijama, a neki možda ni sami nemaju dovoljno razvijene vještine prepoznavanja takvih signala da bi ih mogli prenijeti dalje.

"Posljedično, gastrointestinalna stanja koja pridonose različitim fizičkim i emocionalnim osjećajima često su vrlo individualna te su djelomično oblikovana društvenim utjecajima", navode istraživači.

Osim samih rezultata, studija predstavlja i vrlo koristan istraživački alat. Metoda nije invazivna, relativno je jeftina, a autori su je učinili i otvoreno dostupnom, što bi moglo znatno olakšati daljnja istraživanja jednog od najslabije istraženih osjetilnih sustava u ljudskom tijelu.

Možda vam vaš želudac cijelo vrijeme pokušava nešto poručiti. Pravi je izazov otkriti slušate li ga dovoljno pažljivo.

Istraživanje je objavljeno u časopisu Scientific Reports.

kako želudac utječe na apetit Povećava li se i smanjuje želudac ovisno o količini pojedene hrane ili je to mit