Ovo popularno ulje povezuje se s autizmom, Alzheimerovom bolešću, anksioznošću i depresijom
Iako je ova studija tek u povojima te je za početak provedena na muškim miševima, njen zaključak je alarmantan. "S obzirom na njegovu prisutnost u prehrani, uočeni učinci sojinog ulja na hipotalamus mogli bi imati značajne posljedice za javno zdravlje", stoji u zaključku istraživanja.
Istraživački centar UCR-a utvrdio je još 2015. godine da sojino ulje kod miševa izaziva pretilost, dijabetes, otpornost na inzulin i masnu jetru. Zatim je u studiji iz 2017. godine ista grupa saznala da ako je sojino ulje dizajnirano na način da sadrži malo linolne kiseline, njegova konzumacija dovodi do manjeg stupnja pretilosti i inzulinske rezistencije, a sada su u studiji objavljenoj u siječnju 2020. otkriveni učinci ulja na hipotalamus, prenosi Food Beast.
"Hipotalamus regulira tjelesnu težinu putem metabolizma, održava tjelesnu temperaturu, te je ključan u pitanjima reprodukcije, fizičkoga rasta i ljudske reakcije na stres", navela je Margarita Curras-Collazo, profesorica neurologije na UCR-u i vodeća autorica studije.
Znanstvenici su otkrili otprilike 100 drugih gena pogođenih sojinim uljem, uključujući i onaj koji proizvodi oksitocin, hormon sreće. Kod miševa hranjenih sojinim uljima razina oksitocina u hipotalamusu je bila niža, odnosno pala je.
„Govori se da su zasićene masti loše, a nezasićene masti dobre. Sojino ulje je polinezasićena mast, ali ideja da je ono dobro za ljude jednostavno nije dokazana", zaključio je Frances Sladek, toksikolog i profesor biologije. Zapravo, kokosovo ulje - koje sadrži zasićene masti i korišteno je kao kontrolno ulje u studiji - je proizvelo vrlo malo genetskih promjena u hipotalamusu.
No, potrebna su daljnja ispitivanja kako bi se utvrdili točni spojevi u sojinom ulju koji su odgovorni za ove negativne učinke. Također je vrijedno napomenuti da se nalazi odnose samo na sojino ulje, a ne na ostale sojine proizvode ili druga biljna ulja.