Nije sve tako crno: 5 pozitivnih stvari koje smo naučili u izolaciji
Psihološka otpornost
Da vam je netko prošle godine rekao što sve 2020. nosi sa sobom, vjerojatno mu ne biste vjerovali. Ni u najcrnijim predviđanjima većine ljudi nije se nalazio scenarij epidemije i potresa u glavnom gradu. Ali sada je to iza nas i kada pogledamo s odmakom, možemo reći kako smo pohranili iskustvo manjka kontrole nad životom i okolnostima, ali i shvatili da čak i takav nevjerojatan scenarij možemo preživjeti.
Kada pohranimo neugodna iskustva koja uspijemo prevladati, time jačamo svoju psihološku otpornost i stječemo nove strategije i mehanizme suočavanja. Drugim riječima, ovaj neugodan period koji je iza nas može vam u životu poslužiti kao podsjetnik na vaše snage i kapacitete te biti od pomoći u budućnosti kada se opet nađete u situaciji nad kojom osjećate manjak kontrole.
Važnost mentalnog zdravlja
Ponekad nam naše strategije i kapaciteti nisu dovoljni te tada trebamo stručnu pomoć i podršku. Ono što je epidemija napravila bolje od bilo kojih ranijih intervencija jest približavanje psihološke pomoći građanima i osvještavanje važnosti brige o mentalnom zdravlju. Stručnjaci diljem Hrvatske ujedinili su se u tome da svojim sugrađanima pruže toliko potrebnu psihološku prvu pomoć. Pomoć je diljem Hrvatske bila dostupna i besplatna! I tako smo osim važnosti higijene ruku mnogo naučili i o važnosti mentalne higijene.
Važnosti toga da pričamo sa svojim bližnjima, dijelimo brige i probleme, a u situacijama kada nam to nije dovoljno- obratimo se za stručnu pomoć jer stručnjaci su tu za nas. I zato nastavimo pričati o mentalnom zdravlju jer iako je izolacija iza nas, to ne znači da su i proživljene emocije i traume. Iako je opasnost za sada prošla, za sobom je ostavila posljedice i mnogi se i sada nose s teškoćama mentalnog zdravlja i kreću na put prema oporavku. A taj je put dug i neizvjestan i zato je važno da i sada, baš kao i tijekom epidemije, budemo podrška jedni drugima.
Zajedništvo
Upravo su podrška i zajedništvo ono što se u proteklom periodu mnogo naglašavalo. Zbog propisanih mjera fizičku distancu smo povećali, ali istovremeno smo povećali i bliskost te zajedništvo. Nikad dalji, ali i nikad bliži i povezaniji! Zašto je tomu tako? U psihologiji se taj fenomen naziva kohezijom grupe pred vanjskim neprijateljem. Kada smo suočeni s prijetnjom koja dolazi izvana, raste osjećaj zajedništva i pripadnosti grupi jer svoje snage i kapacitete ulažemo u ostvarivanje zajedničkog cilja: suzbijanja epidemije.
Osobna odgovornost
Naš cilj ne bismo uspjeli ostvariti da nismo preuzeli osobnu odgovornost i štiteći sebe, štitili druge. Ovo iskustvo stoga vam može biti podsjetnik na to kako je ponašanje pojedinca itekako važno. Pokušajte zadržati svijest o vlastitoj odgovornosti i primijeniti ju i u drugim životnim situacijama gdje baš kao i u ovoj, možete odigrati važnu ulogu u promjeni na bolje i oduprijeti se difuziji odgovornosti odnosno smanjivanju osjećaja osobne odgovornosti u grupi. Svaki doprinos se broji.
Promišljanje o sebi
Osim o grupi i zajedništvu, u proteklom smo periodu mnogo spoznali o sebi. Neki su od nas proveli vrijeme promišljajući vlastitim mislima, emocijama i vrijednostima što u psihologiji nazivamo introspekcijom. Ali čak i ako niste aktivno promišljali o sebi i svojim psihološkim procesima, mnogo je toga što ste mogli naučiti o sebi jednostavno iz bivanja u ovim okolnostima. Ono što se spontano događalo jest promjena radne i obiteljske uloge koje su se međusobno miješale i redefinirale.
Suočavali smo se i nastavno na to razvijali svoje stilove i strategije suočavanja, mijenjali smo se i prilagođavali. Puno smo toga prošli, a sada je pravo vrijeme da s odmakom pogledamo na taj period i prepoznamo kako smo osim mnogo neugodnih promjena, doživjeli i neke pozitivne koje nam mogu biti od koristi za našu novu svakodnevicu!