Najuspješnije metode liječenja posljedica HPV-a
ZK: Tko je sve u opasnosti od HPV-a?
Najveći rizik infekcije HPV-om imaju mladi koji vrlo rano stupaju u spolne odnose (prije 16. godine) zbog nezrelosti lokalnog obrambenog sustava i osobe koje često mijenjaju partnere. Žena može imati samo jednog partnera u životu, ali ako je on prethodno imao veći broj partnerica, u povećanom je riziku za infekciju. Izloženost čimbenicima koji slabe lokalni imunološki sustav su pušenje, infekcije drugim spolno prenosivim mikroorganizmima (Chlamydia, Herpes simplex virus, HIV).
ZK: Koje su najčešće bolesti uzrokovane HPV-om kod muškaraca, a koje kod žena?
HPV dijelimo na tipove niskog i visokog rizika. HPV tipovi niskog rizika, među kojima su najčešći 6 i 11, izazivaju spolne bradavice (šiljati i ravni kondilomi) koji se mogu pojaviti na vanjskom spolovilu i koži oko anusa kod oba spola te u rodnici i na vratu maternice. Liječenje može biti dugotrajno i frustrirajuće, a moguće je i da se ponovno pojave nakon izlječenja. HPV niskog rizika može uzrokovati i intraepitelne lezije niskog stupnja koje se ovisno o mjestu gdje se pojave mogu nazivati CIN I (na vratu maternice), Vain I (u rodnici), VIN I (na stidnici), PIN I (na penisu), AIN I (na anusu). HPV visokog rizika ima sposobnost da svojom dugotrajnom prisutnošću uzrokuje intraepitelne lezije visokog stupnja (CIN II i III, PIN II i III). CIN II i III se rjeđe spontano povlače, češće perzistiraju te neliječene nakon više godina mogu dovesti do raka vrata maternice. HPV može uzrokovati i dobroćudne izrasline u ždrijelu te neke vrste raka usne šupljine i grkljana.
ZK: U većine osoba zaraženih HPV-om nikada se ne razviju simptomi ni zdravstvene tegobe jer se većina HPV infekcija (90%) povlači sama od sebe. Može li i kako liječnik na pregledu razlikovati HPV koji treba i ne treba liječiti (ako je točno da se u 90 posto slučajeva HPV povlači sam od sebe)?
Na žalost, ne postoji registriran lijek kojeg bi primijenili poput antibiotika za bakterije i očekivali izlječenje u kratkom roku. Liječenje je usmjereno na posljedice infekcije HPV-om, liječenje kondiloma te rano otkrivanje i liječenje premalignih promjena. Ako je testiranjem dokazan HPV visokog rizika bez prisutnih citoloških promjena, preporučit će se češće kontrole, primjerice Papa test svakih 4 do 6 mjeseci. Ne preporučuje se ponavljati Papa test u periodu kraćem od 2 mjeseca. Prirodni imunološki odgovor na infekciju HPV-om je spor i zato je potrebno jednu do dvije godine da dođe do spontanog izlječenja. Pacijenti su često nestrpljivi, ali nema smisla ponavljati HPV testiranje u periodu kraćem od godinu dana. Postoje lijekovi koji pospješuju lokalni imunološki odgovor na HPV infekciju (imiquimod) i imaju svoje mjesto u liječenju određenih stanja. Postoje i lijekovi kojima se općenito pokušava ojačati imunološki sustav kao i brojni dijetetski pripravci, ali bez jasnih znanstvenih dokaza o učinkovitosti.
ZK: Dolazi li kod visokorizičnih tipova HPV-a do jasnih simptoma i koji su?
Infekcija visokorizičnim HPV-om kao niti premaligne promjene ne uzrokuju nikakve simptome. Testovi kojima možemo otkriti infekciju visokorizičnim HPV-om i njene posljedice su Papa test, HPV genotipizacija i kolposkopija te odgovarajuće pretrage kod muškaraca - peniskopija i anoskopija. To su pretrage koje se nadopunjuju i kojima je moguće u gotovo 100 posto slučajeva otkriti premaligne promjene i na vrijeme ih izliječiti. Kada se kod žene dijagnosticira infekcija HPV-om visokog rizika ili premaligna promjena, obavezno je i kod muškarca učiniti odgovarajuće preglede i liječenje što je u domeni dermatovenerologa.
Liječiti se mogu samo posljedice HPV-a, a virus se može spriječiti samo cjepivom
ZK: Molim vas da navedete uobičajene metode liječenja HPV-a i za svaku kratko opišete kako izgleda postupak, kakva mu je uspješnost i navedete moguće nuspojave.
Još jednom naglašavam da nemamo mogućnost liječenja samog virusa. Imamo jedino cjepivo kojim možemo spriječiti infekciju najčešćim i onkogenim virusima. Liječiti možemo jedino posljedice HPV-infekcije - kondilome, intraepitelne lezije niskog i visokog stupnja te rak kojeg svakako nastojimo spriječiti. Ovisno o veličini i proširenosti, kondilomi se mogu liječiti različitim kemijskim tvarima (podofilin, 5-fluorouracil), imunomodulatorima (imikvimod ), krioterapijom (zaleđivanjem), elektrokoagulacijom (spaljivanje električnom omčicom).
Premaligne lezije vrata maternice visokog stupnja (CIN II i CIN III) liječe se operacijski - klasična konizacija (odstranjivanje dijela vrata maternice u obliku konusa), a isti postupak koji se izvodi uz pomoć električne omče naziva se LETZ. Odabir načina liječenja ovisi o dobi, mjestu promjene (vrat maternice, rodnica, stidnica...), proširenosti promjene itd.
ZK: Mogu li se posljedice HPV-a trajno izliječiti?
HPV infekciju smatramo izliječenom, ako su citološki i kolposkopski nalazi uredni te test HPV- genotipizacije negativan. Ponekad virus može postojati u neotkrivenom stadiju godinama i reaktivirati se kasnije, što može stvoriti nedoumice kod parova koji su duže vrijeme u stabilnoj monogamnoj vezi. To treba objasniti parovima. Redovitim ginekološkim kontrolama će se ne vrijeme detektirati eventualna ponovna reaktivacija virusa ili nova infekcija.
ZK: Je li cjepivo protiv HPV-a zapravo cjepivo protiv raka?
Novo cjepivo protiv HPV-a (Gardasil-9) osigurava zaštitu protiv devet najčešćih virusa - protiv HPV-a tipa 6 i 11 koji su najčešći uzročnici šiljatih kondiloma te sedam virusa visokog rizika (16, 18, 31, 33, 45, 52, 58). Ti su virusi najčešće dokazani virusi u premalignim lezijama visokog stupnja i raka vrata maternice. Kada bi se većina mladih danas procijepila, smatra se da bi se u budućnosti pojavljivanje raka vrata maternice moglo smanjiti za oko 90 %. U Australiji, gdje je i otkriveno cjepivo i počelo se sustavno primjenjivati prije 10 godina, primjećuju se prvi rezultati u smanjenju učestalosti spolnih bradavica i premalignih promjena.
Klikni na torbicu za samoobranu i saznaj kako se obraniti od HPV-a!
"Uz mjere prevencije koje imamo nijedna žena ne bi trebala umrijeti od raka vrata maternice"
ZK: Koliko je cjepivo učinkovito i ima li nuspojave?
Cjepivo pruža gotovo 100 % učinkovitu zaštitu od HPV 16 ,18, 31, 33, 45, 52 i 58 te 6 i 11 kod osoba koje ranije nisu bile izložene infekciji navedenim tipovima HPV-a. Može se primijeniti od 9. do 26. godine života. Učinak cjepiva je bolji ako se primijeni prije 15. godine života jer je izraženije stvaranje zaštitnih protutijela i manja vjerojatnost da su osobe već bile u kontaktu s virusom. Zato je cjepivo uvedeno u program cijepljenja za djevojčice i dječake osmih razreda osnovne škole. Cjepivo je testirano na učinkovitost i sigurnost, primjenjuje se u svim razvijenim zemljama svijeta i medicinska struka jasno preporučuje cijepljenje.
Moguće nuspojave su uobičajene kao i za sve druge vrste cjepiva koje se primjenjuju u redovitom cijepljenju djece (ospice, zaušnjaci, hepatitis B). Najčešća nuspojave su lokalne na mjestu injekcije - blagi do umjerni otok, crvenilo i bolnost te glavobolja kratkog trajanja. Nema dokaza da cjepivo povećava učestalost alergija, Guillain - Barreovog sindroma (autoimuna bolest perifernog živčanog sustava, najčešće potaknuta akutnim upalnim procesom) i ostalih nuspojava u odnosu na opću populaciju.
ZK: Koji su sve oblici prevencije dostupni u Hrvatskoj?
U našoj zemlji postoje preduvjeti i primarne i sekundarne prevencije raka vrata maternice, odnosno spektra bolesti povezanih s HPV infekcijom. Pod primarnom prevencijom prvenstveno podrazumijevamo zdravstveni odgoj mladih o odgovornom spolnom ponašanju i zaštiti od spolno prenosivih bolesti. Potom besplatno najnovije cjepivo koje pruža zaštitu od 9 najraširenijih tipova HPV-a. Važno je naglasiti da cjepivo nije dozvola za neodgovorno spolno ponašanje te i dalje treba redovito dolaziti na ginekološke preglede.
Pod sekundarnom prevencijom podrazumijevamo primjenu dijagnostičkih metoda za rano otkrivanje i liječenje premalignih promjena koje nisu vidljive golim okom i ne stvaraju nikakve simptome. To su Papa test, kolposkopija, HPV- testiranje i biopsija. Prvi Papa test se preporučuje učiniti unutar tri godine od početka spolnog života. Obzirom da je Papa test bezbolna, lako izvediva i jeftina metoda, preporučuju se kontrole jednom godišnje. U našoj se zemlji 2012. godine započeo provoditi Nacionalni program ranog otkrivanja raka vrata maternice, odnosno organizirano pozivanje žena u dobi od 25 do 64 godine na besplatan Papa test svake tri godine.
Na žalost, odaziv na cijepljenje i preventivne Papa testove je slab. Ako znamo da polovica žena kod kojih je dijagnosticiran rak vrata maternice nisu bile na Papa testu dulje od pet godina ili uopće i dalje će svakog dana u Hrvatskoj jedna žena oboljeti od raka vrata maternice, a svakog trećeg dana će jedna umrijeti od uznapredovale bolesti. Još jednom treba naglasiti, da uz dostupno cijepljenje, redovite Papa testove te primjenu komplementarnih metoda (kolposkopije i HPV-testiranja), danas niti jedna žena ne bi smjela oboljeti od raka vrata maternice.