Kako prirodno postići učinke Ozempica? Stručnjaci otkrivaju nova saznanja
Sada kada znamo da signali iz crijeva prema mozgu mogu smanjiti apetit i pomoći u regulaciji razine šećera u krvi, znanstvenici traže prirodne okidače tih procesa – bez lijekova.
Ozempic i slični lijekovi dizajnirani su da oponašaju prirodni "hormon sitosti" koji proizvodi crijevo, a zove se GLP-1 (glucagon-like peptide-1). Sintetska verzija tog hormona, međutim, zadržava se u tijelu puno duže.
Do sada nijedan prirodni spoj nije uspio potpuno replicirati učinke dugotrajnih injekcija, ali rana istraživanja pokazuju da određene namirnice – i vrijeme kada ih konzumiramo – mogu biti korisni.
Tim sa Sveučilišta Heliopolis u Kairu, predvođen mikrobiologinjom Tohadom AL-Noshokaty, želi "uvesti novo doba regulacije GLP-1 hormona koristeći prirodne resurse".
"Stručnjaci smatraju da bi korištenje prirodnih modulatora GLP-1 moglo znatno olakšati praćenje preporuka vezanih uz prehranu i zdravlje i poboljšati kvalitetu života, jer su blaži za organizam", navode autori u pregledu objavljenom u časopisu Toxicology Reports u lipnju.
"Za ljude s ograničenim financijskim ili drugim resursima, prirodni pripravci mogli bi biti pristupačnija i jeftinija alternativa klasičnim lijekovima", dodaju autori.
Pogledajte video sa sažetkom istraživanja u nastavku:
Za svoj pregled, AL-Noshokaty i suradnici analizirali su dostupnu literaturu i pronašli nekoliko primjera prirodnih proizvoda koji imaju slične karakteristike kao i GLP-1 lijekovi.
Istraživanja su još u ranoj fazi, ali prirodni izvori koje znanstvenici ispituju uključuju cimet, pšenicu, đumbir, fermentirani zeleni čaj i gorki biljni spoj berberin.
Budući da se prirodni GLP-1 u tijelu zadržava samo kratko prije nego što ga razgrade enzimi, znanstvenici smatraju da je ključno konzumirati ove prirodne spojeve u određeno vrijeme kako bi se iskoristile njihove prednosti.
Primjerice, u posljednjih godinu dana nekoliko randomiziranih kontroliranih studija pokazalo je da "predobrok" od proteina sirutke (nusproizvod u proizvodnji sira) može poboljšati razinu glukoze i inzulina na kratko vrijeme nakon obroka, piše Science Alert.
Jedno istraživanje objavljeno u rujnu 2025. uključivalo je 18 osoba s pretilošću, ali bez dijabetesa tipa 2. Sudionici su četiri dana zaredom 15 minuta prije doručka i ručka pili ili napitak od proteina sirutke ili vodu.
Sudionici koji su pili napitak od proteina sirutke imali su znatno nižu razinu glukoze nakon doručka, uz blagi učinak smanjenja apetita za ručak.
Mogući mehanizmi uključuju djelovanje na hormone GLP-1, pretpostavljaju autori studije, "koji se luče iz gastrointestinalnog trakta i utječu na apetit regulirajući probavne procese i živčane signale u središnjem živčanom sustavu".
Pokazalo se da su i ljekovite biljke obećavajuće područje istraživanja. U kolovozu 2025. jedan pregled otkrio je da flavonoidi, koji daju gorčinu citrusima ili hmelju, mogu potaknuti lučenje GLP-1 hormona.
Isto vrijedi i za prehrambena vlakna. Sustavni pregled i meta-analiza objavljeni u rujnu 2025. pokazali su da dodaci prehrani s vlaknima pomažu osobama s prekomjernom težinom ili pretilošću poboljšavajući kontrolu šećera u krvi i osjetljivost na inzulin.
Još nije jasno kako vlakna to postižu, ali autori sumnjaju da povećavaju lučenje crijevnih hormona poput GLP-1, čime potiču inzulin i smanjuju apetit.
Potrebno je još puno istraživanja kako bismo razumjeli kako različite namirnice utječu na crijevne hormone, ali dosadašnji eksperimenti sugeriraju da postoje prirodni i suptilni načini za poticanje istih mehanizama kao lijekovi na bazi GLP-1.
Ova otkrića upućuju na mogućnost da konzumacija određenih namirnica u određeno doba dana može pomoći u prevenciji dijabetesa tipa 2 i drugih metaboličkih problema.
Zanimljivo je da su istraživači tek početkom 1990-ih prvi put intravenozno primijenili GLP-1 u kliničkom ispitivanju.
Tri desetljeća kasnije, znanstvenici i dalje razotkrivaju detalje ovog ključnog mehanizma – danas temelja nekih od najpopularnijih lijekova na svijetu.
Pregled AL-Noshokaty i suradnika objavljen je u časopisu Toxicology Reports.