Iako ima protuupalna svojstva, kurkumu kao dodatak treba koristiti s oprezom
Njezin glavni aktivni sastojak, kurkumin, posljednjih je godina postao jedan od najpopularnijih prirodnih dodataka prehrani, često promoviran kao pomoć kod bolova u zglobovima, kroničnih upala, probavnih tegoba i općeg "čišćenja" organizma. U vrijeme kada sve više ljudi traži prirodne alternative lijekovima, kurkuma se nametnula kao simbol "zdravog izbora".
Ipak, liječnici i farmakolozi upozoravaju da i kod prirodnih pripravaka vrijedi isto pravilo kao i kod lijekova –količina, trajanje i način primjene ključni su za sigurnost. Razlika između začina u tanjuru i koncentriranog dodatka prehrani pritom je znatno veća nego što se na prvi pogled čini.
Jedan od manje poznatih, ali klinički važnih rizika povezan je s utjecajem kurkume na bubrege, osobito kod ljudi koji imaju sklonost stvaranju bubrežnih kamenaca. Problem ne leži u povremenoj upotrebi kurkume kao začina, nego u dugotrajnoj i nekontroliranoj suplementaciji visokim dozama kurkumina, često bez savjeta liječnika.
Uloga oksalata i rizik od bubrežnih kamenaca
Kurkuma prirodno sadrži oksalate, spojeve koji se u organizmu vežu s kalcijem i mogu sudjelovati u stvaranju bubrežnih kamenaca. Kod zdravih ljudi bubrezi se s takvim opterećenjem najčešće uspješno nose, no problem nastaje kada se unos oksalata znatno poveća, a istodobno postoje i drugi rizični čimbenici, poput dehidracije, smanjenog unosa tekućine ili poremećaja u metabolizmu kalcija.
Istraživanja su pokazala da koncentrirani dodaci kurkumina mogu povećati količinu oksalata koji se izlučuju mokraćom, čime se povećava rizik od nastanka kamenaca, osobito kod osoba koje su ih već imale ili imaju genetsku predispoziciju. U kliničkoj studiji objavljenoj u American Journal of Clinical Nutrition utvrđeno je da suplementacija kurkumom značajno povećava izlučivanje oksalata u mokraći, čak i kod zdravih ispitanika, što je navelo autore na upozorenje da bi takav učinak mogao imati kliničke posljedice kod osjetljivih skupina.
Iako većina zdravih ljudi neće razviti bubrežne kamence samo zbog povremenog povećanja oksalata, kod osoba s postojećim bubrežnim bolestima ili poviješću kamenaca taj dodatni teret može biti dovoljan za ponovnu pojavu problema, često uz izrazite bolove i potrebu za hitnim liječenjem.
Kada problem postaje ozbiljniji
U rijetkim, ali dokumentiranim slučajevima, dugotrajno uzimanje visokih doza kurkumina povezano je s oksalatnom nefropatijom, stanjem u kojem se oksalatni kristali talože u bubrežnom tkivu i postupno narušavaju njegovu funkciju. Takva oštećenja mogu se razvijati polako i dugo ostati neprepoznata, sve dok ne dođe do pogoršanja bubrežne funkcije ili pojave izraženih simptoma.
U literaturi se navodi da se rizik dodatno povećava kod osoba koje uzimaju visoke doze kurkumina uz nedovoljan unos tekućine ili istodobno boluju od drugih bolesti koje opterećuju bubrege.
Važno je naglasiti da se takvi scenariji gotovo isključivo vežu uz dodatke prehrani, a ne uz kurkumu korištenu u kuhanju. Količine koje se unose hranom višestruko su manje i ne smatraju se značajnim izvorom oksalata.
Osim mogućeg utjecaja na bubrege, veće količine kurkumina mogu izazvati i druge nuspojave koje se često zanemaruju jer se ne povezuju odmah s „prirodnim“ pripravkom. Najčešće se javljaju probavne smetnje poput žgaravice, proljeva, nadutosti ili mučnine, osobito kod osoba s osjetljivim želucem ili kroničnim gastrointestinalnim bolestima.
Zbog blagog učinka na razrjeđivanje krvi, oprez se savjetuje osobama s poremećajima zgrušavanja, ali i onima koji uzimaju antikoagulanse ili se pripremaju za kirurške zahvate. Kurkumin može stupiti u interakciju s nizom lijekova, uključujući terapije za srce, pojedine antidepresive, antibiotike i lijekove koji se koriste u kemoterapiji, čime se može promijeniti njihova učinkovitost ili sigurnosni profil.
Koliko je dnevna doza kurkume sigurna za zdravlje?
Znanstvene studije koje ispituju terapijske učinke kurkumina najčešće koriste koncentrirane ekstrakte u dozama većim od jednog grama dnevno, što je nemoguće postići samo prehranom. Upravo zbog toga razlika između "zdrave navike" i potencijalnog rizika često ostaje nejasna široj javnosti.
Općenito se navodi da je sigurna dnevna doza kurkumina oko 1,4 mg po kilogramu tjelesne mase, dok se u nekim radovima kao gornja granica tolerancije spominje i do 12 grama dnevno. No kliničari upozoravaju da veće doze ne znače nužno i veći zdravstveni učinak, dok se vjerojatnost nuspojava pritom postupno povećava.
Kada se koristi umjereno, kurkuma doista ima niz pozitivnih učinaka. Njezino protuupalno djelovanje proučava se kod reumatoidnog artritisa, upalnih bolesti crijeva i kroničnih bolnih stanja, a antioksidativna svojstva povezuju se sa smanjenjem kardiovaskularnog rizika. Postoje i istraživanja koja ispituju njezinu ulogu u regulaciji šećera u krvi, kao i potencijalnu zaštitu mozga i kognitivnih funkcija.
Pregled objavljen u časopisu Molecules navodi da kurkumin ima potencijalno zaštitne učinke, uključujući i na bubrege, ali ističe da su čvrsti dokazi kod ljudi još uvijek ograničeni, zbog čega se preporuke temelje na oprezu, a ne na rutinskoj suplementaciji.
Umjerenost kao ključna poruka
Kurkuma sama po sebi nije opasna, ali njezina popularnost kao dodatka prehrani nosi rizik nekritične i dugotrajne upotrebe. Ono što u tanjuru može biti vrijedan dodatak zdravoj prehrani, u kapsuli može postati nepotrebno opterećenje za organizam, osobito za bubrege koji često prvi reagiraju na kronično preopterećenje.
Stručnjaci zato savjetuju da se prije uzimanja kurkume u obliku dodatka prehrani, osobito kod osoba s bolestima bubrega, poviješću bubrežnih kamenaca ili kroničnim bolestima, obavezno potraži savjet liječnika. Umjerenost, informiranost i individualni pristup ostaju najbolja zaštita – čak i kada je riječ o "prirodnim" pripravcima.