Dvije strane vitamina D: Poboljšava imunitet, ali može i štetiti
Savjet dana nutricionistice Sandre Marić Bulat
Nadalje, pregledom je utvrđeno da su suplementi vitamina D najučinkovitiji u zaštiti kada se uzimaju dnevno ili tjedno u malim dozama, a manje učinkoviti kada se uzimaju u većim, široko raspoređenim dozama. Pokazalo se da suplementi vitamina D smanjuju smrtnost kod starijih odraslih osoba koji su najviše izloženi riziku za razvoj respiratornih bolesti poput COVID-19
Imajte na umu da nema znanstvenih dokaza da vas uzimanje dodatnog vitamina D može zaštititi od razvoja COVID-19. Međutim, nedostatak vitamina D može povećati osjetljivost organizma na ukupnu infekciju i bolest i naštetiti imunološkoj funkciji.
Simptomi štetnog djelovanja vitamina D na organizam
Uzimanje 10 puta veće količine od preporučenog dnevnog unosa vitamina D nekoliko mjeseci može dovesti do otrovnosti čija je posljedica visoka razina kalcija u krvi. Prvi simptomi otrovnosti vitamina D su gubitak apetita, mučnina i povraćanje, nakon čega slijedi prekomjerna žeđ, pojačano lučenje mokraće, slabost, nervoza i visoki krvni tlak.
Kalcij se može taložiti svuda po tijelu, naročito u bubrezima, gdje može uzrokovati trajno oštećenje. Kada je funkcija bubrega oštećena, to uzrokuje prolaz bjelančevina u mokraću, a u krvi se povisuje razina ureje, raspadnog proizvoda.
Upravo iz ovih razloga jer je ovo vitamin topljiv u mastima , potreban je oprez i najsigurniji je unos vitamina D iz hrane. Za svaki dodatni unos potrebno se savjetovati sa stručnjacima.
Za apsorpciju vitamina D potrebne su masti
Količina proizvedenog vitamina D ovisi o više čimbenika: godišnjem dobu, podneblju u kojem živimo, izloženosti suncu, onečišćenju zraka, životnoj dobi, zdravstvenom stanju kože, jetre i bubrega, pretilost, kronične upalne bolesti crijeva itd. Smatra se da je za dovoljnu proizvodnju vitamina D u koži preporučljivo izlaganje lica, ramena i ruku sunčevom svjetlu 10 do 15 minuta, dva do tri puta tjedno, ovisno o individualnoj osjetljivosti kože. Kako se onda javlja manjak D vitamina i kod osoba u trop skim krajevima.
Ako se vitamin D (vitamin D2 i vitamin D3) dobiva hranom, probavom u želucu i crijevima se oslobađa iz hrane. Micele (sferne masne globule) prenose vitamin D do crijevnih resica gdje se on apsorbira pasivnom difuzijom. Za apsorpciju vitamina D dobivenog iz hrane bitne su i žučne soli u crijevima, a njegova apsorpcija se pospješuje kada se unosi s hranom koja sadrži masti. Općenito, se apsorbira 50 % vitamina D unesenog hranom.
Hrana bogata vitaminom D je prvenstveno riba (tuna, sardine, skuša, bakalar, haringa, losos), škampi, goveđa jetra, žumanjak jajeta, sir i mliječni proizvodi, neke vrste gljiva te kvasac.