Nova studija objavljena u časopisu Nature Metabolism izazvala je veliku pozornost jer upućuje na moguću povezanost između glukozamina, koji milijuni ljudi uzimaju zbog bolova u zglobovima, i bržeg napredovanja Alzheimerove bolesti. Iako istraživanje ne dokazuje da glukozamin uzrokuje demenciju, otvara važna pitanja o sigurnosti njegove primjene kod osoba koje već imaju blago kognitivno oštećenje ili razvijenu bolest.

Glukozamin se već desetljećima smatra jednim od najpoznatijih dodataka prehrani za očuvanje zdravlja zglobova. Mnogi ga uzimaju zbog osteoartritisa koljena ili kuka, u nadi da će ublažiti bol, smanjiti ukočenost i usporiti propadanje hrskavice. Budući da se prodaje bez recepta i općenito se smatra sigurnim, osobito je popularan među starijim osobama – upravo u dobnoj skupini koja je ujedno i najizloženija riziku razvoja Alzheimerove bolesti.

vježbajte pametno Nakon četrdesete zglobovi lakše stradaju - izbjegavajte ovih 5 pogrešaka u dizanju utega

Zato je veliko zanimanje stručne javnosti izazvala studija objavljena 9. lipnja u uglednom časopisu Nature Metabolism, u kojoj su istraživači sa Sveučilišta Floride izvijestili da je uzimanje glukozamina povezano s 25 posto većom vjerojatnošću prijelaza iz blagog kognitivnog oštećenja (MCI) u Alzheimerovu bolest. Kod osoba koje su već bolovale od Alzheimerove bolesti ili drugih srodnih demencija utvrđena je i približno 25 posto veća vjerojatnost smrtnog ishoda tijekom razdoblja praćenja. Autori ističu da je riječ o povezanosti, a ne dokazu uzročno-posljedične veze, no smatraju da nalazi zaslužuju ozbiljnu pozornost i daljnja istraživanja.

Otkriće koje je izazvalo veliku pozornost                  

Posljednjih dvadesetak godina znanstvenici su intenzivno istraživali različite lijekove i dodatke prehrani koji bi mogli usporiti razvoj Alzheimerove bolesti. Većina tih pokušaja bila je usmjerena na uklanjanje amiloidnih plakova i tau-zapetljaja, dviju karakterističnih promjena koje se nakupljaju u mozgu oboljelih.

Istraživanje sa Sveučilišta Floride krenulo je drugim putem. Umjesto da se usredotoče na same naslage u mozgu, autori su proučavali metabolizam živčanih stanica, odnosno način na koji mozak koristi i obrađuje hranjive tvari. Smatraju da bi upravo poremećaji staničnog metabolizma mogli biti jedan od pokretača neurodegeneracije, a ne samo njezina posljedica.

To ih je dovelo do glukozamina, molekule koja prirodno sudjeluje u metaboličkim procesima organizma, ali se u velikim količinama unosi i kao dodatak prehrani. Budući da glukozamin može prijeći krvno-moždanu barijeru, postavilo se pitanje može li utjecati i na biokemijske procese u mozgu.

Više desetaka tisuća osoba              

Studija nije bila klasično kliničko ispitivanje u kojem se ispitanici nasumično raspoređuju na uzimanje lijeka ili placeba. Umjesto toga, riječ je o velikoj retrospektivnoj opservacijskoj analizi medicinske dokumentacije.

Istraživači su uz pomoć umjetne inteligencije analizirali anonimizirane elektroničke zdravstvene kartone pacijenata liječenih u zdravstvenom sustavu Sveučilišta Floride između 2012. i 2024. godine. Obuhvatili su više od 65.000 osoba, među kojima je bilo oko 24.000 bolesnika s Alzheimerovom bolešću i drugim demencijama te gotovo 42.000 osoba s blagim kognitivnim oštećenjem. Oko osam posto ispitanika u obje skupine koristilo je glukozamin.

Nakon što su statistički prilagodili rezultate za dob, spol i druge demografske čimbenike, istraživači su utvrdili da su osobe s blagim kognitivnim oštećenjem koje su uzimale glukozamin imale približno 25 posto veću vjerojatnost razvoja Alzheimerove bolesti od osoba koje nisu koristile taj dodatak prehrani. Kod bolesnika kojima je demencija već bila dijagnosticirana zabilježena je i približno 25 posto veća smrtnost tijekom praćenja.

No autori se nisu zaustavili na analizi zdravstvenih kartona. Kako bi pokušali objasniti moguće biološke mehanizme, proučavali su i moždano tkivo preminulih osoba s Alzheimerovom bolešću te proveli pokuse na genetski modificiranim miševima koji razvijaju promjene nalik ljudskoj bolesti. Upravo su ti eksperimenti dali najzanimljiviji dio cijelog istraživanja.

Što se događa u mozgu?                    

Kako bi razumjeli zašto bi glukozamin mogao biti povezan s bržim napredovanjem bolesti, istraživači su proučavali procese koji se odvijaju unutar živčanih stanica.

Jedan od njih je glikozilacija – prirodan biološki proces u kojem se na proteine dodaju molekule šećera. Takve kemijske promjene nisu štetne same po sebi. Naprotiv, bez njih mnogi proteini ne bi mogli pravilno obavljati svoju funkciju. Glikozilacija sudjeluje u prijenosu signala među stanicama, radu imunološkog sustava i održavanju normalne strukture tkiva.

Problem nastaje kada se taj proces poremeti.

Autori studije pokazali su da je u mozgu osoba s Alzheimerovom bolešću već prisutna pojačana aktivnost tzv. heksozaminskog biosintetskog puta, metaboličkog procesa koji proizvodi tvari potrebne za glikozilaciju proteina. Budući da glukozamin predstavlja jednu od početnih molekula u tom putu, pretpostavka je bila da bi dodatni unos mogao dodatno povećati već narušenu glikozilaciju.

Drugim riječima, ako je taj sustav već “ubrzan” zbog bolesti, dodatni glukozamin mogao bi predstavljati svojevrsno dodatno gorivo za proces koji više nije pod normalnom kontrolom.

Kako bi provjerili tu pretpostavku, znanstvenici nisu ostali samo na analizi medicinske dokumentacije.

Analizirali su uzorke moždanog tkiva osoba koje su bolovale od Alzheimerove bolesti i usporedili ih sa zdravim mozgovima. Uočili su značajne promjene u obrascima glikozilacije brojnih proteina, posebno onih koji sudjeluju u komunikaciji između neurona i održavanju sinapsi.

Istodobno su proveli pokuse na genetski modificiranim miševima koji razvijaju promjene nalik Alzheimerovoj bolesti.

Kod životinja koje su dobivale glukozamin istraživači su zabilježili izraženije nakupljanje patoloških tau-proteina, veće poremećaje u radu sinapsi i lošije rezultate na testovima pamćenja i prostorne orijentacije u usporedbi s kontrolnim životinjama.

To, naravno, ne znači da će se isto dogoditi i ljudima. Pokusi na životinjama služe prije svega za razumijevanje mogućih bioloških mehanizama i često se ne mogu izravno preslikati na čovjeka. Ipak, činjenica da su epidemiološki podaci, analiza ljudskog moždanog tkiva i pokusi na životinjama upućivali u istom smjeru dodatno je zainteresirala znanstvenu zajednicu.

Oprez pri tumačenju rezultata                      

Posebno je zanimljivo što se rezultati nove studije razlikuju od dijela ranijih istraživanja.

Naime, posljednjih godina objavljeno je nekoliko velikih opservacijskih studija koje su čak sugerirale da bi osobe koje uzimaju glukozamin mogle imati manji rizik od razvoja nekih kroničnih bolesti, uključujući srčanožilne bolesti, određene vrste raka pa čak i demenciju.

Riblje kiseline Omega-3 dodatci prehrani ne spašavaju pamćenje - iako ih milijuni uzimaju baš zbog tog

Primjerice, analiza podataka iz britanske biobanke (UK Biobank), koja je obuhvatila stotine tisuća ispitanika, pokazala je da je redovita uporaba glukozamina bila povezana s manjim rizikom razvoja demencije. Međutim, u toj su studiji sudjelovale uglavnom osobe koje na početku nisu imale kognitivne smetnje. I to je važna razlika.

Nova studija nije proučavala može li glukozamin povećati rizik da zdrava osoba oboli od Alzheimerove bolesti. Umjesto toga, bavila se ljudima kod kojih je bolest već započela ili su već imali blago kognitivno oštećenje.

Autori zato pretpostavljaju da glukozamin možda nema isti učinak u zdravom i u bolesnom mozgu. Moguće je da metabolički putovi koji u zdravim stanicama funkcioniraju uredno postaju štetni kada su već poremećeni neurodegenerativnom bolešću.

Takva hipoteza još nije potvrđena, ali bi mogla objasniti zašto rezultati različitih istraživanja na prvi pogled izgledaju proturječno.

I sami autori više puta upozoravaju da njihovi rezultati ne znače da bi glukozamin trebalo proglasiti opasnim dodatkom prehrani.

Prije svega, riječ je o opservacijskom istraživanju. Takva istraživanja mogu pokazati da se dvije pojave javljaju zajedno, ali ne mogu dokazati da jedna uzrokuje drugu.

Drugim riječima, moguće je da osobe koje uzimaju glukozamin imaju neka druga obilježja koja također povećavaju rizik od bržeg napredovanja bolesti. Primjerice, češće pate od osteoartritisa, slabije su pokretne, imaju više kroničnih bolesti ili uzimaju druge lijekove koji mogu utjecati na zdravstveno stanje.

Iako su istraživači statističkim metodama pokušali ukloniti utjecaj takvih čimbenika, nije moguće isključiti da dio povezanosti proizlazi upravo iz njih.

Što to znači za milijune ljudi koji uzimaju glukozamin?                                  

Iako je studija izazvala veliko zanimanje, stručnjaci upozoravaju da nema razloga za nagle odluke ili prekid uzimanja glukozamina bez savjetovanja s liječnikom.

Glukozamin se koristi već desetljećima i smatra se jednim od sigurnijih dodataka prehrani. Ozbiljne nuspojave zabilježene su rijetko, a najčešće se odnose na blaže probavne tegobe ili alergijske reakcije kod osoba osjetljivih na školjkaše, iz kojih se glukozamin tradicionalno dobiva, premda se danas proizvodi i sintetski.

S druge strane, dokazi o njegovoj učinkovitosti kod osteoartritisa nisu jednoznačni. Dio kliničkih istraživanja pokazao je umjereno smanjenje boli i ukočenosti, dok druga nisu utvrdila značajnu korist u odnosu na placebo. Zbog toga međunarodne stručne smjernice različito ocjenjuju njegovu primjenu – neke ga preporučuju pojedinim bolesnicima, dok druge smatraju da dokazi nisu dovoljno uvjerljivi za rutinsku uporabu.

Nova studija ne mijenja te preporuke, ali otvara novo pitanje: može li glukozamin imati drukčiji učinak kod osoba koje već imaju neurodegenerativnu bolest ili su u njezinoj ranoj fazi?

Autori naglašavaju da na to pitanje još nema konačnog odgovora.

vježbe za mobilnost ne moraju biti komplicirane Iznenađujući način na koji vježbe mobilnosti usporavaju starenje