Što je cerebralna paraliza?

Cerebralna paraliza (CP) je neurološko stanje koje se može manifestirati kao poremećaj mišićnog tonusa, držanja tijela i/ili poremećaj pokreta. Nastaje kao posljedica oštećenja mozga tijekom fetalnog razvoja ili zbog drugih razvojnih poremećaja koji utječu na način na koji se mozak razvija. Znakovi i simptomi cerebralne paralize javljaju se rano u djetinjstvu i mogu se znatno razlikovati među pojedincima, prema podacima klinike Clevland.

Glavni učinak CP-a je poremećaj kontrole pokreta mišića (takva stanja nazivaju se poremećajima kretanja). Može zahvatiti i susjedna područja mozga te funkcije koje ona kontroliraju, ali to nije uvijek slučaj. Važno je naglasiti da cerebralna paraliza ne mora nužno uzrokovati intelektualne teškoće.

Vrste cerebralne paralize

Glavne vrste cerebralne paralize:

Spastična cerebralna paraliza
Najčešći oblik, prisutan kod oko 80 % osoba s CP-om. Karakterizira je ukočenost mišića i otežani pokreti zbog oštećenja motornog korteksa.

Diskinetička cerebralna paraliza (poznata i kao atetoidna)
Uzrokuje nevoljne, nekontrolirane pokrete koji mogu biti spori, uvijajući (atetoza), nagli i trzavi (koreja) ili uzrokovati neprirodne položaje tijela (distonija). Nastaje zbog oštećenja bazalnih ganglija, dijela mozga koji kontrolira koordinaciju pokreta. Pokreti se pogoršavaju kad osoba pokušava svjesno pomaknuti zahvaćeni dio tijela.

Ataksična cerebralna paraliza
Utječe na ravnotežu i koordinaciju. Pokreti su nesigurni i drhtavi, a uzrok je oštećenje malog mozga (cerebelluma).

Hipotonična cerebralna paraliza
Rjeđi oblik koji uzrokuje smanjen tonus mišića, zbog čega tijelo izgleda "mlitavo". Djeca s ovim oblikom često imaju poteškoće s kontrolom glave i držanjem tijela.

Miješana cerebralna paraliza
Kombinacija simptoma dvaju ili više navedenih tipova, jer je mozak oštećen na više područja.

Stručnjaci također razlikuju podvrste CP-a prema dijelovima tijela koje najviše zahvaća:

Diplegična – više zahvaća ruke nego noge.
Kvadriplegična – zahvaća sve udove.
Hemiplegična – više zahvaća jednu stranu tijela (lijevu ili desnu).
Monoplegična – zahvaća jedan ud.
Paraplegična – zahvaća noge.

Koliko je cerebralna paraliza česta?

Globalno, CP pogađa oko 18 milijuna ljudi, a učestalost se kreće između 1 i 4 slučaja na 1000 novorođenčadi, ovisno o kvaliteti zdravstvene skrbi. U Europi je prosječna prevalencija oko 1.77 na 1000 novorođenčadi, a prema podacima europske mreže SCPE, ta se stopa postupno smanjuje, osobito kod djece rođene s vrlo malom porođajnom težinom.

Simptomi i uzroci

Koji su simptomi cerebralne paralize?

Simptomi cerebralne paralize mogu biti različiti – neki utječu na pokret, dok drugi utječu na određene dijelove tijela, izgled ili ponašanje.

Evo primjera simptoma cerebralne paralize koji nisu povezani s pokretom:

• Razlike u veličini glave: neuobičajeno mala (mikrocefalija) ili velika glava (makrocefalija).
• Razdražljivost: bebe s CP-om mogu biti često nervozne ili razdražljive.
• Nedostatak interakcije: bebe i djeca s CP-om mogu slabije reagirati na ljude oko sebe.
• Hipotonija: smanjen tonus mišića, zbog čega zahvaćeni dijelovi tijela izgledaju "mlitavo" (često se kasnije razvija u spastičnost ili distoniju).
• Kašnjenje u razvoju: djeca s CP-om često kasne u postizanju razvojnih prekretnica, najčešće onih vezanih uz pokret, ali i drugih sposobnosti.

Primjeri simptoma povezanih s pokretom kod osoba s cerebralnom paralizom:

• Ukočenost ruku i nogu koja otežava njihovo savijanje ili korištenje (spastičnost).
• Nekoordinirani pokreti.
• Pokreti koji izgledaju sporo, uvijajuće ili izvijajuće.
• Pokreti koji izgledaju kao bacanje, trzanje, vrpoljenje ili ples.
• Grčevi ili kontrakcije koji mogu uzrokovati neugodne ili bolne položaje tijela (distonija).

Što uzrokuje cerebralnu paralizu?

Cerebralna paraliza nastaje zbog oštećenja dijelova mozga koji kontroliraju pokret. Oštećenje može zahvatiti i druge dijelove mozga, što može uzrokovati dodatne poteškoće. Uzroci mogu biti višestruki i često se kombiniraju.

Oštećenje se može dogoditi prije, tijekom ili nakon poroda. Oko 80 % slučajeva cerebralne paralize nastaje prije rođenja, dok se oko 10 % slučajeva razvije nakon rođenja, najčešće zbog ozljeda, infekcija ili drugih komplikacija.

Uzroci prije i tijekom poroda:

• Prijevremeni (preuranjeni) porod.
• Kongenitalne malformacije uzrokovane poremećajima u razvoju mozga fetusa.
• Infekcije središnjeg živčanog sustava (mozak ili leđna moždina).
• Moždani udari koji utječu na mozak u razvoju.
• Genetski poremećaji koji utječu na razvoj fetusa.
• Nedostatak protoka krvi ili kisika u mozgu fetusa.
• Kernikterus (oštećenje mozga zbog toksičnog nakupljanja bilirubina).
• Aspiracija mekonija (udisanje prve stolice u maternici može izazvati komplikacije).
• Hipoglikemija kod novorođenčeta.

Uzroci nakon rođenja:

• Nesreće i ozljede.
• Fizičko zlostavljanje.
• Gušenje.
• Infekcije, moždani udari ili krvarenja u mozgu.
• Žutica i kernikterus.

Koji su rizični faktori za cerebralnu paralizu?

Postoje određene okolnosti ili čimbenici koji mogu doprinijeti cerebralnoj paralizi ili povećati vjerojatnost njezina nastanka. To uključuje:

• Prijevremeni porod (najveći rizik kod beba rođenih prije 28. tjedna trudnoće).
• Niska porođajna težina (ispod 1.5 kg).
• Konzumacija opojnih sredstava tijekom trudnoće.
• Komplikacije u trudnoći, poput preeklampsije.
• Višeplodna trudnoća (blizanci, trojke itd.).
• Infekcije koje zahvaćaju posteljicu ili amnionsku tekućinu.

Komplikacije i dijagnoza

Cerebralna paraliza često se javlja zajedno s drugim stanjima koja utječu na funkciju mozga. Ta stanja mogu biti posljedica istog oštećenja koje je uzrokovalo CP.

Primjeri stanja koja se često javljaju uz ili zbog CP:

• Epilepsija i napadaji.
• Intelektualne teškoće.
• Poremećaji komunikacije.
• Problemi s vidom i sluhom.
• Koštano-mišićna stanja.
• Poteškoće s hranjenjem.
• Poremećaji ponašanja.

podižemo svjesnost Cerebralna paraliza je najčešći tjelesni invaliditet u djetinjstvu

Kako se dijagnosticira cerebralna paraliza?

Zdravstveni djelatnici dijagnosticiraju cerebralnu paralizu kombinacijom različitih metoda i alata. Najraniji znakovi CP-a često su suptilni i teško uočljivi, ali ih pedijatar može primijetiti tijekom redovitih pregleda.

Liječnik može posumnjati na CP prije nego što dijete navrši 12 mjeseci, no službena dijagnoza se obično postavlja između 18. i 24. mjeseca. Dijagnoza se temelji na fizikalnom i neurološkom pregledu, specijaliziranim procjenama te slikovnim pretragama poput magnetske rezonance (MRI). Ako dijete ima dodatne simptome, mogu se preporučiti dodatne pretrage. Liječnik će objasniti koje su pretrage potrebne i zašto.

Liječenje i upravljanje bolešću

Cerebralna paraliza se ne može izliječiti, ali se njezini simptomi i učinci mogu ublažiti i kontrolirati. Vrsta liječenja ovisi o više faktora – težini stanja, simptomima i načinu na koji utječu na osobu. Liječenje CP-a najčešće uključuje tim stručnjaka iz različitih područja koji zajedno rade na poboljšanju kvalitete života osobe.

Mogući oblici liječenja uključuju:

Lijekovi – koriste se za liječenje napadaja, spastičnosti i drugih učinaka CP-a. Vrsta lijeka ovisi o simptomima, a mogu se koristiti i za liječenje pridruženih stanja poput poremećaja mentalnog zdravlja.

Kirurški zahvati – mogu smanjiti mišićne grčeve, uključivati ugradnju pumpi za lijekove radi stalne primjene terapije, ispravljanje problema sa zglobovima i kralježnicom, pa čak i ugradnju električnih stimulatora mozga za regulaciju moždane aktivnosti.

Fizikalna i radna terapija – pomažu osobi s CP-om da savlada svakodnevne zadatke, razvije snagu i poboljša pokretljivost.

Logopedska terapija – osobe s CP-om mogu imati poteškoće u komunikaciji, a logopedska terapija im može pomoći kada imaju problema koji utječu na njihovu sposobnost govora.

Psihološka podrška – osobe s CP-om često se suočavaju s depresijom i anksioznošću. Razgovor s terapeutom ili savjetnikom može pomoći u nošenju s tim izazovima.

Socijalna i obrazovna podrška – dodatna pomoć u školi ili svakodnevnom životu može biti potrebna. Socijalni radnici, edukatori i drugi stručnjaci mogu pružiti korisne usluge i podršku.

nevidljiva bolest Miastenija gravis – rijetka autoimuna bolest koja može potpuno paralizirati tijelo, a o njoj se premalo govori

Prognoza i očekivanja

Cerebralna paraliza može nastati prije, tijekom ili neposredno nakon poroda. To je trajno i doživotno stanje. Prognoza ovisi o težini stanja. Kod težih oblika CP-a, očekivani životni vijek može biti kraći. Što je stanje ozbiljnije, to je veći utjecaj na životni vijek.
Ipak, zahvaljujući napretku u medicinskoj skrbi, terapijama i tehnologiji, osobe s CP-om danas žive dulje i kvalitetnije – čak i u slučajevima umjerenih i težih oblika. Budući da na prognozu utječe mnogo faktora, najbolji izvor informacija o prognozi je liječnik koji poznaje konkretan slučaj.

Prevencija

Cerebralna paraliza najčešće nastaje nepredvidivo i nije ju moguće u potpunosti spriječiti. Ipak, postoje načini kako se može smanjiti rizik od razvoja CP-a kod novorođenčadi.

Primjeri preventivnih mjera:

Magnezijev sulfat za prijevremeno rođene bebe – može smanjiti rizik od CP-a kod beba rođenih prije 32. tjedna trudnoće jer poboljšava cirkulaciju u mozgu.

Terapija hlađenjem kod asfiksije – kod beba koje nisu prijevremeno rođene, ali su doživjele gušenje, hlađenje tijela ili glave za barem 2 °C može spriječiti oštećenje mozga.

Propisani kofein za prijevremeno rođene bebe – u obliku lijekova, kofein može pomoći u poticanju disanja kod beba. Istraživanja pokazuju da to također može smanjiti rizik od razvoja CP-a.

Kortikosteroidi tijekom prijevremenog poroda – mogu ubrzati razvoj pluća kod prijevremeno rođenih beba, što može smanjiti rizik od CP-a (potrebna su dodatna istraživanja kako bi se to potvrdilo).

Život s cerebralnom paralizom

Briga o sebi kod CP-a ovisi o težini stanja. Osobe s blažim ili umjerenim oblikom CP-a često mogu samostalno obavljati svakodnevne aktivnosti. Kod težih oblika, potrebna je doživotna podrška i njega.

Budući da se CP razlikuje od osobe do osobe, najbolje je konzultirati se s liječnikom koji može dati konkretne savjete o njezi i podršci – bilo da se radi o osobi s CP-om ili roditelju koji brine o djetetu.

Pitanja koja možete postaviti liječniku

Ako vaše dijete ima CP, korisna pitanja mogu biti:

• Koliko je oštećenje ozbiljno?
• Koje sposobnosti su zahvaćene?
• Postoje li druga stanja povezana s CP-om?
• Koje terapije mogu pomoći u skoroj budućnosti?
• Koje dodatne tehnologije, usluge ili intervencije mogu pomoći?
• Koji simptomi mogu ukazivati na ozbiljne probleme?

Ako ste odrasla osoba s CP-om, možete pitati:

• Koje simptome trebam pratiti kako starim?
• Koju preventivnu skrb trebam zbog CP-a?
• Postoje li nove terapije ili podrške koje mogu poboljšati kvalitetu života?

angelmanov sindrom Što je Angelmanov sindrom? Colin Farrell pokreće zakladu u čast sina koji pati od ovog poremećaja

Dodatna česta pitanja

Utječe li cerebralna paraliza uvijek na inteligenciju?

Ne. Oko polovice osoba s CP-om nema nikakve poteškoće s kognitivnim sposobnostima. Mnogi imaju poteškoće s komunikacijom, ali to nije isto što i intelektualni poremećaj.

Je li cerebralna paraliza genetska?

CP može imati genetske čimbenike, ali to nije uvijek slučaj. Osobe bez genetske predispozicije ili obiteljske povijesti CP-a mogu razviti stanje zbog ozljede ili drugih događaja u ranom razvoju.

Može li osoba s cerebralnom paralizom hodati?

Neke osobe s CP-om mogu hodati bez pomoći. Druge koriste pomagala poput štaka, hodalica ili štapa. Neki koriste invalidska kolica. Kod nekih osoba hodanje je moguće povremeno, ali zbog umora ili drugih simptoma mogu trebati dodatnu podršku.

Napomena stručnjaka

Ako je vašem djetetu dijagnosticirana cerebralna paraliza, možda se pitate jeste li vi krivi. No CP se najčešće događa nepredvidivo i zbog kombinacije različitih faktora. Iako je riječ o ozbiljnom stanju koje često uzrokuje invaliditet, moderna medicina nudi sve više mogućnosti liječenja i podrške. Pedijatar vašeg djeteta može vam pomoći da bolje razumijete dijagnozu, pružiti vam podršku i uputiti vas u moguće nove dodatne metode liječenja. Ako ste odrasla osoba s CP-om, ne oklijevajte razgovarati s liječnikom o izazovima s kojima se suočavate – možda postoje nove terapije, tehnologije ili usluge koje vam mogu pomoći, navodi se na stranicama klinike Clevland.

Statistika koja govori o potrebama, ne samo o dijagnozi

Prema Nastavnom zavodu za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, koji navodi službene podatke iz Izvješća o osobama s invaliditetom - u Republici Hrvatskoj živi 653 577 osoba s invaliditetom koje čine 17,0 % ukupnog stanovništva. U 2024. godini je prema podacima Hrvatskog registra o osobama s invaliditetom Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo registrirano 26 391 osoba s cerebralnom paralizom i paralitičnim sindromom, te čine udio od 4,03 % ukupnom broju osoba s invaliditetom.

• Jedno od četvero djece s cerebralnom paralizom ne govori.
• Jedno od troje ne može hodati.
• Jedno od dvoje ima intelektualne poteškoće.
• Jedno od četvero ima epilepsiju.
• Jedno od četvero ima poremećaje u ponašanju.
• Jedno od četvero ima problem kontrole mjehura.
• Jedno od petero ima problem kontrole salivacije.
• Jedno od petero ima poremećaj spavanja.
• Jedno od desetero ima ozbiljna oštećenja vida.
• Troje od četvero osoba s cerebralnom paralizom doživljava bol.

Cerebralna paraliza je kompleksan invaliditet koji zahtjeva interdisciplinaran i individualan pristup. Najučinkovitija je kombinacija postupaka, što omogućava fleksibilnost i individualizaciju. Terapiju je potrebno započeti što ranije kako bi rana pravodobna intervencija olakšala razvoj djeteta, pridonijela boljem ishodu terapije te u konačnici unaprijedila kvalitetu života.

Važno je naglasiti kako su podjednako važni svi članovi rehabilitacijskog tima koji rade s neurorizičnim djetetom: fizioterapeut, edukacijski rehabilitator, radni terapeut, logoped, liječnik neuropedijatar, fizijatar kao i ostali liječnici specijalisti (oftalmolozi, gastroenterolozi, genetičari itd.). Za djecu s cerebralnom paralizom najvažnije je da budu aktivno uključena u život, da pohađaju školu s vršnjacima jer će im to, uz svakodnevni terapeutski rad, omogućiti da ostvare svoje mjesto u društvu.

acibadem Jedan od najpriznatijih dječjih neurokirurga otkriva kako liječi cerebralnu paralizu