Nisu svi razgovori isti. Ponekad razgovarate s nekim satima, a imate osjećaj kao da je prošlo samo nekoliko minuta. Brbljate i brbljate bez prestanka, a da morate razmišljati što ćete reći i bez brige da ćete u razgovoru doživjeti neugodnu tišinu. Razgovor teče prirodno — vi slušate, oni govore, oni slušaju, vi govorite. Sve se odvija u ugodnom ritmu, kao ples riječi.

A ponekad razgovor izgleda kao srednjovjekovno mučenje. Jednosložni odgovori cijelo vrijeme, a vi očajnički pokušavate pronaći izlaz. Isprika s odlaskom na WC već je iskorištena, piće vam je puno, pa ste zaglavili u tom paklu bez razgovora s Kapetanom Dosadnim.

"Pa, koliko često hraniš psa?", pitate.
"Ovisi."
Tišina.

Neuroznanstvenik Ben Rein objašnjava što se događa u mozgu tijekom dobrog razgovora. I ono što ima za reći daje sasvim novo značenje izrazu "na istoj smo valnoj duljini".

Ljudska psihologija nije nimalo jednostavna ni jednoznačna. Kao znanstvena disciplina, psihologija se suočava s krizom ponovljivosti, a čak i kad se radi o stvarima za koje smo “prilično sigurni”, vjerojatno postoji nekoliko milijuna iznimki na oba kraja statističke krivulje. Neuroznanost je nešto pouzdanija. Biologija se temelji na podacima i promatranju stvarnih fenomena, no ovdje je izazov u kompleksnosti. Toliko se toga istovremeno događa da je teško tvrditi kako nešto mora biti baš tako i nikako drugačije.

Socijalna psihologija nije ništa drugačija. Način na koji razgovaramo s drugima često ovisi o našim životnim iskustvima i interesima. Primjerice, možda ste odrasli uz glazbu koju su voljeli vaši roditelji, s prijateljima ste dijelili hobije, a internet vam je otvorio vrata raznih tema. I onda, kad sretnete osobu koja dijeli slične interese, razgovor jednostavno krene — bez napora, bez neugodne tišine. Sve se nekako poklopi i komunikacija teče prirodno.

Znanost potvrđuje Ženska prijateljstva zaista liječe - smanjuju stres i razinu kortizola

Iako naše okruženje ima velik utjecaj na to kako komuniciramo, nije jedini faktor. Naša genetika, a posebno mozak, također igra važnu ulogu. Upravo to je objasnio Rein:

"Istraživanja pokazuju da ljudi koji su bolji prijatelji imaju sličnije moždane strukture u područjima mozga povezanim sa socijalnim interakcijama. Moguće je — a to se naziva homofilija — da ljudi vole ljude koji su im slični. To je ta ideja o 'preklapanju sebe i drugoga'. Dakle, ne može se tvrditi sa sigurnošću, ali moguće je da kad upoznamo nekoga s kim se stvarno odmah povežemo, s kim imamo sjajan odnos, da možda imamo slične moždane strukture. A ako imamo slične moždane funkcije, to nam može pomoći da se 'uskladimo na istoj valnoj duljini'."

Kad se s nekim stvarno dobro slažete, možda je razlog i u tome što vam mozgovi slično funkcioniraju. Sljedeći put kad se uhvatite kako se smijete i uživate u nečijem društvu, slobodno recite: “Sviđa mi se kako tvoj mozak radi.”

Rein priznaje da je ideja o tome da se bolje slažemo s ljudima čiji mozgovi slično funkcioniraju još uvijek samo obrazovana pretpostavka — nemamo dovoljno podataka da to sa sigurnošću potvrdimo. No, ono što znamo jest da se mozgovi ljudi koji se međusobno povezuju često počnu ponašati na sličan način. Kako je Rein to objasnio:

Znanstvenici su otkrili da se mozgovi ljudi koji se dobro slažu mogu doslovno uskladiti. Kad bi dvije osobe koje se dobro slažu bile istovremeno spojene na uređaj za snimanje aktivnosti mozga, pokazale bi gotovo identične obrasce moždane aktivnosti. Ta sinkronizacija — koja se događa samo u određenim dijelovima mozga — pomaže u stvarima poput timskog rada. Dakle, moguće je da kad kliknete s nekim, vaši se mozgovi doslovno “povežu” i zato se tako lako razumijete, piše Big Think.

zajedničke frustracije povezuju? Zašto mržnja prema istim stvarima može biti početak sjajnog prijateljstva?

Ova saznanja imaju zanimljive posljedice. Ako želite da razgovor teče prirodnije i bez napetosti, pokušajte se doslovno “usklađivati” s drugom osobom. Gledajte jedno drugo u oči, budite okrenuti jedno prema drugome i podijelite neki konkretan zadatak ili priču. Takvi trenuci mogu potaknuti tzv. “neuronsko povezivanje” — stanje u kojem mozgovi aktiviraju slične dijelove dok rade istu stvar, u isto vrijeme i na isti način. Kad ste na istoj valnoj duljini, veća je šansa da ćete tamo i ostati.

Važno je znati da nema ničeg čarobnog u tome da s nekim “kliknete”. Najvjerojatnije se radi o tome kako se vaši mozgovi međusobno usklađuju. Lako je pomisliti: “Jesam li ja problem?” ili “Zašto mi razgovori ne idu?” — ali možda se jednostavno radi o trenutačnoj neusklađenosti. Možda ste umorni, gladni ili vam mozak još uvijek obrađuje dugačak članak koji ste pročitali za ručkom. Sve to može utjecati na to kako komuniciramo.

Dakle, sljedeći put kad osjetite da ste s nekim “kliknuli”, sjetite se da to možda nije samo osjećaj. Vaša moždana aktivnost mogla bi se u tom trenutku usklađivati s aktivnošću druge osobe. Taj osjećaj povezanosti možda je zapravo nevidljivi biološki ples između dva mozga.

ili pričaju previše ili premalo Deset navika dosadnih osoba - jeste li među njima?