Zvučite starije nego što jeste? Vaš glas mogao bi otkriti kako starite
Kada razmišljamo o znakovima starenja, obično prvo pomislimo na bore, sijedu kosu ili promjene u tijelu. No tragovi o tome kako starimo mogli bi se skrivati i u nečemu što svakodnevno radimo – načinu na koji govorimo.
U novom istraživanju objavljenom u časopisu Science Advances međunarodni tim znanstvenika razvio je model strojnog učenja, svojevrsni „govorni sat“, koji može procijeniti kronološku dob osobe analizirajući stotine obilježja njezina govora.
Nije važno samo kako zvuči naš glas
Istraživači nisu promatrali samo visinu ili boju glasa. Model je analizirao brzinu govora i stanke, visinu glasa, emocionalni sadržaj, vokabular, preciznost izražavanja te organizaciju izgovorenog sadržaja.
U istraživanju je sudjelovalo gotovo 3000 odraslih osoba iz Argentine, Čilea, Kolumbije, Meksika i Perua. Znanstvenike je posebno zanimao takozvani „speech age gap“, odnosno razlika između stvarne dobi osobe i dobi koju joj je model procijenio prema govoru.
Pokazalo se da su osobe čiji je govor model procijenio starijim nego što bi se očekivalo prema njihovoj stvarnoj dobi češće pokazivale i druge znakove ubrzanog starenja. Veći jaz bio je povezan sa starijom procijenjenom dobi mozga na snimkama, ubrzanim epigenetskim starenjem i slabijim rezultatima na testovima kognitivnih sposobnosti, uključujući pamćenje i izvršne funkcije. Kod osoba s Alzheimerovom bolešću veća „govorna dob“ bila je povezana i s višim razinama p-tau217 u krvi, biomarkera povezanog s patologijom Alzheimerove bolesti.
Znači li „stariji“ govor da imamo demenciju?
Ne. Govorni sat nije dijagnostički test za demenciju i iz nečijeg sporijeg govora, zastajkivanja ili promjena glasa ne može se zaključiti da njegov mozak ubrzano stari ili da će razviti demenciju.
Istraživanje je uglavnom bilo presječno, odnosno sudionici nisu praćeni kroz dulje razdoblje. Zbog toga se zasad ne može zaključiti može li „starija“ govorna dob predvidjeti kod koga će se kasnije razviti kognitivno propadanje. Model također treba provjeriti u drugim jezicima i populacijama.
Rezultati su ipak zanimljivi jer bi govor jednog dana mogao postati jednostavan, neinvazivan i jeftin način praćenja određenih aspekata starenja. Za razliku od snimanja mozga i nekih laboratorijskih pretraga, govor se može jednostavno snimiti i analizirati te mjerenje ponavljati tijekom vremena.
Zasad je riječ o istraživačkom alatu, ali običan razgovor možda bi u budućnosti mogao pružiti još jedan djelić slagalice o tome kako stare naš mozak i tijelo.