Sve je veći broj ljudi koji boluju od neke vrste demencije čemu pridonosi i globalno starenje stanovništva te produljenje ljudskog vijeka. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije 47,5 milijuna ljudi u svijetu ima neki oblik demencije, a procjenjuje se da je u Europskoj uniji 6,4 milijuna osoba s takvim bolestima te da bi do 2050. godine broj u svijetu mogao narasti i na više od 115 milijuna oboljelih. Što se tiče Hrvatske, procjenjuje se da trenutno živi oko 86 000 osoba oboljelih od demencije i da će taj broj, kao i drugdje, i dalje rasti.

Ako osoba koja ti je bliska dobije dijagnozu demencije, znači da ima progresivni poremećaj kognitivnih funkcija ili postupno slabljenje mentalnih sposobnosti. Demencija nije bolest sama po sebi, ali simptomi su zajednički nekoliko različitih bolesti mozga. Može nastati u bilo kojoj dobi, no prvenstveno zahvaća starije (oko pet posto osoba između 65 i 74 te 40 posto osoba starijih od 85 godina). Nažalost oboljeloj osobi s vremenom se stanje pogoršava, a lijekovi mogu usporiti simptome, npr. promjene u ponašanju. 

Minimalno kognitivno oštećenje i dementni sindrom

Doc. dr. sc. Anton Glasnović, dr. med., specijalist neurologije i psihoanalitičar iz Poliklinike Affidea pojasnio je što je demencija, na koje tipove se dijeli, kako je prepoznati te kako pomoći oboljeloj osobi.

"Demencije su u narodu uvriježeni naziv za bilo koji poremećaj kognicije kod osoba starije životne dobi. No istina je nešto drugačija. Neurolozi kognitivne poremećaje dijele na "minimalno kognitivno oštećenje" (MCI, prema engl. minimal cognitive impairment) i "dementni sindrom" (DS). 

MCI, kako mu i samo ime govori faza je gubitka kognitivnih funkcija u kojoj su promjene još uvijek blažega intenziteta i pravodobnom intervencijom nekim od lijekova može se značajno usporiti. U toj je fazi osoba još uvijek relativno funkcionalna, ali "zaboravljiva," odnosno ima smetnje kratkoročnog pamćenja, kao i gubitak pokoje od funkcija snalaženja u prostoru. 

DS je ozbiljna bolest koja uključuje nekoliko definiranih entiteta koje ćemo kasnije nabrojati. U toj fazi je liječenje relativno neučinkovito i još uvijek je važna palijativna skrb u kojoj se o bolesniku mora brinuti 24h", kaže doc.dr.sc. Glasnović.

Glavne vrste su Alzheimerova bolest, vaskularna demencija, demencija Lewyevih tjelešaca, frontotemporalna demencija i demencija povezana s HIV infekcijom. Demencije mogu biti i neurodegenerativni poremećaji koji su posljedica nekog drugog patološkog stanja, primjerice alkoholizma ili tumora na mozgu. Drugi poremećaji koji su povezani s demencijom su Parkinsonova bolest, Huntingtonova bolest, progresivna supranuklearna paraliza, Creutzfeldt–Jakobova bolest, Gerstmann–Sträussler–Scheinkerov sindrom, drugi prionski poremećaji i neurosifilis. 

Razlikovanje vrste ili uzroka demencije je teško, definitivna dijagnoza često zahtijeva post mortem patološki pregled moždanog tkiva. Ponekad je problem u ranim stadijima demencije razlikovati je od obične staračke zaboravljivosti koja je benigna, posljedica je normalnog procesa starenja i ne predstavlja bolest mozga.

Lijekovi te rješavanje matematičkih zadataka i križaljki mogu usporiti bolest

"Gubitak kratkotrajnog pamćenja često je prvi znak. No uz taj se znak, često neprimjetno, javljaju i drugi znakovi i simptomi poput poremećaja ličnosti zbog zahvaćanja čeonog režnja, kao i smetnje snalaženja u prostoru", kaže neurolog doc.dr.sc. Glasnović te objašnjava da se u postavljanje dijagnoze uključuju MR mozga te pretraga likvora na proteine koji se u njemu tipično javljaju.

Također liječnik neurolog objašnjava u poodmakloj fazi koja se zove sindrom demencije, odnosno kada ne dolazi ni do kakvog poboljšanja, lijekovima se samo malo usporava bolest. "Isto tako, usporavanje bolesti može se postići redovitim kognitivnim akcijama poput rješavanja matematičkih zadataka, križaljki i slično", dodaje neurolog.

Iako je demencija progresivna, brzina napredovanja je individualna i ovisi o uzroku. Osoba koja ima demenciju, a posebno njezina bliža obitelj moraju biti svjesni da će s vremenom mnogo toga zaboravljati te sve teže komunicirati i orijentirati se. Obiteljskim njegovateljima može pomoći Hrvatska udruga za Alzheimerovu bolest koja savjetuje da je idealno da osoba s demencijom živi što dulje u krugu svoje obitelji jer obiteljska se ljubav ne može nadomjestiti.

Affidea djeluje u Hrvatskoj od 2008. godine, pri tome osiguravajući široki raspon usluga po najvišim medicinskim, europskim i svjetskim standardima. Nudi dijagnostičke usluge i specijalističke preglede na četiri lokacije u tri grada; Zagrebu, Šibeniku i Splitu. Usluge dijagnostičkog snimanja uključuju magnetsku rezonanciju MR, višeslojnu kompjutoriziranu tomografiju MSCT, rendgen RTG, mamografiju, ultrazvuk UZ. Affidea centri u Hrvatskoj postali su nezaobilazna odrednica kako privatnih pacijenata tako i pacijenata javnog zdravstvenog osiguranja (HZZO) upravo zahvaljujući kompetenciji tima vrhunskih stručnjaka, dugogodišnjem medicinskom iskustvu i velikim ulaganjima.