Povodom Intenziva Akademije življenja, šestodnevnog seminara koji se u zagrebačkom centru Makronova održava od 29. siječnja do 3. veljače, razgovarali smo sa Zlatkom Pejićem, autorom Akademije življenja. 

Zlatko Pejić je naš najiskusniji makrobiotički savjetnik i međunarodno priznati stručnjak u području osobne ekologije, makrobiotike i prirodnih stilova življenja te suosnivač Makronove. Autor je bestselera "Refleksoterapija" te koator jedne od najprodavanijih knjiga iz područja prirodne prehrane u nas, "Hrana za život", koju je napisao zajedno s Jadrankom Boban Pejić.

Za svoj rad u područjima održivog razvoja, mirovnih i ekoloških inicijativa 1993. godine primio je prestižnu nagradu Earth Day Iternational, poznatu i pod nazivom Zeleni Oskar.

Škola odgovornog života

Čemu želite naučiti ljude kroz Akademiju življenja?

ZP: Počeli smo od činjenice da ljudi provedu puno godina u obrazovanju, obiteljskom i formalnom, i onda su spremni kompetentno raditi svoj posao. Međutim pitanje je jesu li spremni kompetentno voditi sebe kroz život. Zaključio sam da je potrebno znanje, tehnologija, protokol kojim bi ljudi iznalazili bolja rješenja u svom životu. Tako je nastala Akademija življenja, splet seminara na kojima čovjek uči jednostavne tehnike kojima može usavršiti svoju izvornu sposobnost. 

Time se izbjeglo ono što je danas jako moderno – čovjeku ponuditi neku iluziju u koju on samo treba vjerovati pa će sve biti u redu. Ovdje nam je cilj ljude motivirati da razviju svoje sposobnosti i da kompetentno snose odgovornosti kroz svoj život, ali i obavezu da se dalje razvijaju i da budu samostalni.

Program se sastoji od ukupno 18 vikend seminara, koje ljudi obično prođu kroz godinu i pol ili dvije, iako se može doći na bilo koji od seminara zasebno. Dio programa Akademije življenja je Makrovikend – vikend seminar koji se održava već 25 godina. Postoji i rezidencijalni seminar koji se u svibnju svake godine održava u Supetru na Braču, a u njemu je objedinjeno 6 seminara iz programa Akademije življenja, te šestodnevni Intenziv Akademije življenja u Zagrebu.

Alati za poboljšanje zdravlja

Kako možemo sami preuzeti odgovornost za svoje zdravlje?

ZP: Odgovornost za zdravlje je najlakše preuzeti kada posjedujemo alate i sposobnosti koje možemo uključiti u proces poboljšanja zdravlja ili boljitka. Ako tehnički raspolažemo tim alatima, nije teško preuzeti odgovornost. Tada čovjek dobiva novo samopouzdanje, ima osjećaj da se razvija i mijenja na bolje, a ako se brzo pokažu prvi rezultati, to mu daje dodatnu motivaciju da ustraje.

To ne isključuje potrebu za medicinskom podrškom u određenim slučajevima. Bilo bi apsurdno kada bi čovjek koji je ranjen u ratu vjerovao da će žvačući rižu sto puta riješiti svoj problem. Tada medicina treba odraditi svoj posao.

Odgovornost se može preuzeti kada su u pitanju loše navike koje kroz život mogu dovesti do raznih poremećaja. Tu ne trebamo govoriti o krivnji, ali o odgovornosti da.

Kako se lako mijenjati?

Podučavate da naše tijelo krije nebrojene potencijale. Koji su to potencijali i kako ih možemo potaknuti?

ZP: Svatko od nas se u nekom trenutku zamisli, odluta u mislima, a to se najčešće događa upravo kada smo izašli iz nekog velikog opterećenja. Spontano uđemo u neki prazan prostor, "bestežinsko stanje".

Naš mozak i živčani sustav traže odmorišta, trenutke ili mjesta gdje se mogu primiriti, obnoviti, kako bi vratili prisebnost i funkcionalnost za ostatak dana. Možemo to nazvati spontanom meditacijom.

Tijekom dana ne možemo biti zadovoljni samo s onih sedam ili osam sati spavanja, modernom čovjeku to nije dovoljno da se obnovi, iako vremenski ni nije potrebno toliko spavanja. Važno je da imamo odmorišta tijekom dana.

Da ne bismo čekali spontanu reakciju, možemo razviti metodu autorefleksivne reevolcije, kako ja to nazivam. To znači da možemo zaći u svoje mentalne procese, posvetiti pet minuta sebi, vratiti se unazad i uzeti zalet za evolutivni skok.

Evolutivni skok je za svaku osobu izuzetno važan događaj. Neki ljudi misle da su, ako su završili formalno obrazovanje, zaposlili se i odradili ono što se od njih u društvu očekuje, napravili svoje i da se sad mogu samo zabavljati. Međutim, život donosi izazove i oni su nespremni za te izazove.

U seminaru pod nazivom "Autrefleksivna reevolucija" pokušavamo vidjeti kako možemo pratiti svog navigatora - ono što je autentično, izvorno u nama, te kako neutralizirati mentalnog kontrolora koji blokira našu prirodnost i spontanost.

"Zbog straha od promjena nastaju psihički problemi"

Naziv jednog od seminara u programu Akademije življenja je "Umijeće promjene". Što je to što trebamo znati da bismo se mijenjali lako i prirodno, umjesto da nam svaka promjena bude traumatična?

ZP: Promjena je u ljudskom životu neminovnost. Danas ljudi gotovo tragikomično nastoje zaustaviti tijek vremena estetskom kirurgijom.

Sebe prihvatiti u obliku u kojem jest modernom je čovjeku, pogotovo ženi, izuzetno teško, jer trendovi forsiraju određen stil i izgled i svatko se želi još barem malo osjećati uključen u takav tijek života. 

Kod žena se zrelost to jest menopauza danas tretira kao bolest, pa nije ni čudo da su žene uplašene pred tim razdobljem svoga života, koje zapravo može biti vrlo kvaliteno. Ginekolozi su većinom muškarci i oni pristupaju menopauzi kao bolesti, ne samo fizičkoj nego i mentalnoj i emocionalnoj, što je zastrašujuće. 

Tu je riječ o prirodnoj, neminovnoj promjeni, no postoje i druge potrebe za promjenama. Na primjer, ako si u stanju nezadovoljstva, moraš pronaći izvore nezadovoljstva da bi mogao napraviti kvalitetnu promjenu.

Ako nešto napamet mijenjaš, bez da si locirao izvore nezadovoljstva, čekaju te ista nezadovoljstva u sljedećoj fazi u koju ulaziš. Prava promjena podrazumijeva lociranje izvora nezadovoljstva, neutraliziranje nezadovoljstva i afirmiranje nove kvalitete življenja. 

Promjene danas plaše ljude i zato nastaje niz psihičkih problema, koji se onda reflektiraju i na fizičkoj razini.

Ako uzmemo za primjer prehranu, većina ljudi zna što je zdravije. Znaju da je cjelovita hrana zdravija od rafinirane, ali se ipak mnogi ne hrane cjelovitim namirnicama jer se boje promjene.

Misle da je ono što su dosad uspjeli uspostaviti u prehrani njihov maksimum, dio njihove tradicije, navika, užitak. Dakle, ljudi imaju problem sa sobom, sa svojom odlukom, a ne s cjelovitom hranom.

Otkrij svoj način disanja

Koji su to alati kojima bismo se trebali naučiti služiti?

ZP: Pravilno disanje na primjer. Nepotpuno disanje može biti uzrokom slabijeg imunog sustava.

Povećanom koncentracijom kisika u krvi možemo neutralizirati mnoge mikroorganizme koji nas napadaju i tako pomoći općem imunom odgovoru.

Unaprijeđenje disanja dovest će do konkretnog rezultata na razini imunog sustava, ali će se odraziti i u poboljšanoj kvaliteti krvi, vitalnosti, funkcijama mozga. Na taj se način možda mogu rješavati i specifični zdravstveni problemi.

Mi danas uglavnom dišemo samo toliko da bismo mogli živjeti i još nismo svjesni punog potencijala svoga daha.

"Svatko ima svoje karakterno disanje"

Kako bismo onda trebali disati?

ZP: Svatko diše na svoj način, ima svoje karakterno disanje. Njega ne treba bitno mijenjati, već ga treba usavršiti.

Mislim da je kod onih koji podučavaju disanje česta pogreška da ljude nauče tehnički nekakvom standardu disanja, što onda izaziva dodatnu respiratornu i neuromuskularnu traumu, jer se ljudi naprežu i previše konceptualno dišu, što ih udaljava od njihove prirode.

Vrlo je važno individualizirati dah. Trebamo osvjestiti kako dišemo i onda pokušati kultivirati disanje tako da uključi sve zanemarene aspekte aktivnosti respiratornog sustava. 

Suvremeni čovjek udahne prosječno 16 do 18 puta u minuti i unese oko 7.500 kubičnih centimetara zraka, što je dovoljno samo za održavanje sustava, ali nikako nije dovoljno za obnavljanje ili napredovanje.

Cilj je povećati kubikažu, jer idealno bi bilo kada bismo udahnuli oko 12.000 kubičnih centimetara zraka u minuti, a pritom napravili manje udisaja i tako racionalizirali potrošnju energije za pokretanje respiratornog sustava. To bi trebao biti osnovni cilj, ali do njega svatko treba doći svojim putem.

Isprobaj antistresni protokl

Što se može naučiti na vašem seminaru "Upravljanje stresom"?

ZP: Često stres nije najgore što nam se može dogoditi, naprotiv, stres nas često motivira na postizanje nečeg boljeg u životu. Zapravo se jedino možemo razvijati pod nekom dozom stresa, odnosno izazova koji uzrokuje stres.

Međutim danas je stres prevelik i moramo ga neki način klasificirati, definirati njegove izvore i utjecaj.

Postoje tri nivoa: sanacija posljedica stresa pomoću tehnika disanja, vježbi i slično; neutralizacija stresa prisebnošću, to jest prisutnošću u sadašnjem trenutku; te izbjegavanje uvjeta u kojima nastaje stres korištenjem tehnika pregovaranja i mudrijim pristupom životu.

Ako samo saniramo posljedice stresa, ostavili smo dovoljno prostora da se kultura stresa dalje razvija i u jednom trenutku više nećemo moći podnositi stres.

Na seminaru učimo konkretne male tehnologije za upravljanje stresom, među ostalim tehnike opuštanja, disanja, neutraliziranja stresa u organizmu.

Tajna je u svjesnom disanju

Otkrijte nam jednu jednostavnu tehniku koju bi ljudi mogli primijeniti da bi se brzo riješili stresa.

ZP: Svatko stres proživljava različito, pa je teško reći koja bi bila univerzalna formula. Zato je dobro znati više tehnika i primjenjivati ih ovisno o okolnostima i karakteru stresa.

Možda u nekom stresnom trenutku nismo sposobni vizualizirati lijepi prizor koji će nas automatski opustiti, možda ni utjeha ili prijateljsko tapšanje po ramenu neće pomoći, ili jednostavno nemamo prijatelja niti psihoterapeuta u blizini, ali fantastično djelotvoran može biti sljedeći mali protokol: 

Veži pažnju uz svoj dah i prati samo svoje disanje. Ne trebaš raditi nikakvu posebnu tehniku disanja, nego samo prati kako dah prolazi kroz tebe, takav kakav jest.

Vidjet ćeš da se time neutralizira dobar dio postojećeg stresa. To je uvijek polazna točka, najefikasnija, jer uvijek kada si suočen s velikim izazovima, a time i velikm stresom, drugo ništa ni ne preostaje. Tu ćeš naći olakšanje, stabilizirat ćeš se i prizvati osjećaj sigurnosti.

Informacije o programu Akademije življenja možeš dobiti u Makronovi, Ilica 72/I u Zagrebu, na telefon 01/ 4847 119, na portal www.makronova.com te putem e-maila info@makronova.com

Yin i Yang u službi zdravlja

Kako možemo pratiti svoje stanje i zdravlje? Možemo li sami prepoznavati i razlikovati uzroke i simptome nekih tegoba?

ZP: Postoje jednostavne metode kojima se može pratiti svoje stanje i raspoloženje. U tome može pomoći teorija o Yinu i Yangu, koja je temelj mnogih istočnjačkih filozofija.

Znamo primjerice da je tendencija bezvoljnosti i depresiji više Yin stanje, dok je euforija i agresivnost više Yang stanje.

Prateći tako sebe vidjet ćemo kada idemo više u jednom ili drugom smjeru, a onda bi taj trend trebali balansirati suprotnim.

Ako smo depresivni, bilo bi pogrešno slušati portugalski fado, koji će nas još više rastužiti. Tada trebamo slušati vedriju, dinamičniju glazbu, izaći van na sunce, koje je isto Yang element. Time će nam se promijeniti status krvi, hormoni će drugačije funkcionirati i to će sve utjecati na živčane stanice i neutralizirati depresiju.

Suprotno, ako ulazimo u stanje euforije i agresivnosti, nećemo uključiti njemačke koračnice ili Metallicu, jer bi to moglo biti preintenzivno. Pustit ćemo neku opuštajuću glazbu kojom ćemo balansirati atmosferu i izaći iz hektičnog stanja.

Pored Yina i Yanga postoje i suptilniji alati za samopraćenje, kao što je praćenje promjena na licu, gesti, držanja tijela, pogotovo kralježnice.

To je sve relativno jednostavno i kroz seminar "Kako prepoznati svoje stanje i zdravlje" ljudi dobiju nekoliko alata kojima mogu kompetentno pratiti što se s njima događa i biti sposobni uskladiti svoj život odabirom adekvatne hrane, napitaka, vježbi, načina disanja.

Masaža stopala protiv glavobolje

Napisali ste knjigu o refleksoterapiji i podučavate ju u Makronovi. Koliko je ona stvarno učinkovita?

ZP: Kada sam razmišaljao koje bih sadržaje uključio u Akademiju življenja, refleksoterapija mi se učinila najlogičnijijm izborom.

Stopalo je kao daljinski upravljač. Na njemu se nalazi desetine tisuća živčanih receptora koji su sjajne komunikacione točke. Danas znanost to još uvijek istražuje jer je primjećeno da postoji veza između živčanih receptora na dlanovima i stopalima i unutarnjih organa.

Sreća je što s rukamo stalno nešto radimo, pa ta dinamika daje poticaj unutarnjim organima. Stopalo je zarobljeno u cipeli, relativno mirno, nema puno dinamike i podražaja pa masaža stopala djeluje vrlo blagotvorno.

Refleksoterapija je jako jednostavna jer gotovo svatko može uhvatiti svoje stopalo i posvetiti mu pažnju 5 ili 10 minuta svaki drugi dan. Već to može dovesti do velikih pomaka. Nakon što sam prije 25 godina izdao knjigu "Refleksoterapija - Masažom stopala do zdravlja" stotine ljudi mi se javljalo prezadovoljno rezultatima masaže stopala.

Čak i ako ne znaš tehnike refleksoterapije, možeš masirati stopala palčevima kako znaš, rolati stopalima bocu po podu, ili koristiti nazubljene masažere za stopala i to će dati odlične rezultate.

Ako poznajemo refleksne zone, a informacije o tome mogu se danas naći u knjigama i na internetu, možemo njegovati određeni unutarnji organ preko receptora na stopalima.

Refleksne zone na palcu

Koji bi se konkretan problem tako mogao olakšati?

ZP: Ako imaš problem s glasom nakon puno pričanja ili pjevanja, ili grlobolju, bazu, to jest vrat palca masiraj horizontalnim pokretom, a onda vertikalno masiraj hrbat palca. Tako ćeš reducirati traumu u području grla. 

Ako te boli glava masiraj gornju polovicu palca kratkim snažnim dubokim pokretima prema vrhu. Zatim sredinu palca masiraj lijevo-desno, a bridove baze palca gore-dolje. Time ćeš trenutačno olakšati glavobolju, pogotovo ako joj je uzrok neki problem u živčanom sustavu, primjerice utjecaj promjene vremena. 

Ako je glavobolja uvjetovana probavom, osim zone palca koja je povezana s glavom, može se tretirati i refleksna zona debelog crijeva koja se nalazi u središtu tabana, u srednjem dijelu.