Savjet dana prof. psihologije Latinke Basare

Uslijed svega što se s nama i oko nas događa zbog koronavirusa, mnogi osjećaju da gube kontrolu nad vlastitim životom, a to ih ispunjava tjeskobom i strahom. Važno je reći kako su osjećaji koji se kod većine nas sada izmjenjuju, sasvim očekivani i normalni. U situacijama poput ove u kojoj se nalazimo, teško je ne osjetiti nelagodu, strah, a u krajnjim slučajevima i paniku. Biološki smo "programirani" da se bojimo nepoznatog i nekontroliranog pa ćemo se tog "refleksa" teško riješiti, ako i sami tome ne doprinesemo.

Strah od neprijatelja umanjit će se ako ga bolje upoznamo

Naime, kako bismo umanjili vlastitu reakciju straha, najčešće si pomažemo tako da se bolje informiramo o prijetnji (smanjujemo nepoznato) i da naučimo načine kako se bolje zaštiti (smanjujemo nekontrolabilno). Kada pogledate, to je bazično ono što sad instinktivno i činimo - opskrbljujemo se informacijama, "učimo" o virusu, s nestrpljenjem čekamo vijesti iz drugih zemalja o njegovoj zaraznosti i smrtnosti, o naprecima na planu pronalaska cjepiva, o efikasnim i neefikasnim lijekovima i slično. Time se pokušavamo upoznati s "neprijateljem" i povećati osjećaj poznatoga. Tim spoznajama, ali i slušanjem preporuka o načinima kako se zaštititi i što sami možemo učiniti, povećavamo i osjećaj vlastite kontrole. Te strategije pomažu da objektivno smanjimo ranjivost na samu zarazu virusom, ali nam naravno pomažu i u smanjivanju osjećaja straha, panike i bespomoćnosti.

Poteškoće nastaju onda kada je taj doživljaj neprijatelja i ugroze toliko jak da ova ponašanja ne donose znatnije olakšanje i osoba zapravo uz sve što je poduzela ne može umiriti osjećaj straha, a povremeno osjeća i paniku. Tu također možemo nešto poduzeti. Iako toga nismo često svjesni, emocije kojima reagiramo kao i ponašanja koja pokazujemo, uglavnom su posljedica načina na koji razmišljamo. Stoga je za umirivanje emocija u ovakvim situacijama, osim informacija i kontrole, važno voditi računa o načinu razmišljanja.

Suviše ležeran stav nije dobar Zabrinuta djeca: Kako svojim roditeljima objasniti opasnost od koronavirusa?

Pretjerana konzumacija informacija može dati viziju katastrofe na kućnom pragu

Način razmišljanja je pak pod utjecajem informacija koje prikupljamo. Ako neprestano slušamo vijesti o koronavirusu (primjerice satima uključen TV ili radio), svako malo provjeravamo vijesti s portala, čitamo poruke u raznoraznim grupama i na društvenim  mrežama (pri čemu su vijesti uglavnom "prijeteće", opisuju se gubici, brojke zaraženih i umrlih, ekonomske posljedice, posljedice na psihu i slično), slika koju stvaramo u mislima je devastirajuća. Misli tada mogu biti katastrofične i kao takve uzrokovati paničnu reakciju u kojoj osoba ima snažan osjećaj nadolazeće propasti.

Tjelesni simptomi koji se tada javljaju izuzetno su neugodni i u ovoj situaciji usmjerenosti na fizičko stanje u kojem se nalazimo – mogu čak uzrokovati i tegobe zbog koji pomislimo da nam se nešto ozbiljno fizički događa ili da smo bolesni. Misli koje imamo o bilo čemu, naša su odgovornost i možemo na njih utjecati.

Kada osoba osjeti nalet nelagode ili jači strah, cilj nam treba biti, pokušati uspostaviti što je više moguće kontrole u datim uvjetima. Tako možemo proći kroz svoj popis svega što možemo poduzeti i provjeriti što smo sve poduzeli. U to spada opskrba namirnicama u nešto većoj količini nego inače (ne treba pretjerati jer će opskrba namirnicama do jedne razine u nama buditi osjećaj sigurnosti, ali daljnjim gomilanjem samo ćemo doprinijeti vlastitom dojmu da se nešto grozno sprema i kod sebe inducirati osjećaje nelagode), obavili sve što mislimo da možda nećemo stići u narednim tjednima, a važno je, posudili knjige za čitanje, nabavili nešto za djecu ako budemo dulje kod kuće zajedno, instalirali mogućnost video-poziva za slučaj da poželimo vidjeti osobe koje ne posjećujemo radi njihove sigurnosti, obavili sve na poslu što smo morali obaviti iz ureda i slično. Kad prođemo tu listu, može nam biti lakše jer znamo da smo poduzeli sve što smo mogli. Sljedeći cilj tada je voditi računa o svom psihičkom zdravlju. Opuštanje, razgovori o drugim životnih stvarima, smijeh, obitelj i bliski kontakti to je važno.

Paralelno, izuzetno je važno opskrbiti se i pozitivnim, ohrabrujućim informacijama o virusu, oporavljenima, slabijem porastu novozaraženih, nacionalnom sustavu podrške i službama koje dobro rade. Time ćemo utjecati na smanjenje katastrofičnih misli o trenutnoj situaciji. Potrebno je sjetiti se da nam fokus isključivo na virus i epidemiju može stvoriti uznemirujuće osjećaje kao da su virus i katastrofa „pred našim vratima“ i da će se sigurno nama desiti, brzo i da će biti kobno. Sve negativne misli provjerite. Zapitajte se imate li dovoljno provjerenih informacija o tome što vam ide kroz glavu. Vaš scenarij ne mora biti točan, a može vas uznemiriti, dovesti do nerazumnih postupaka, smanjene sposobnosti razumnog odlučivanja te nepovoljno utjecati na psihičko i fizičko zdravlje.

Važno se usmjeriti na "gomilanje" psihičke energije

Trebalo bi se ograničiti na samo nekoliko izvora informacija i to u par navrata u danu. Ostalo vrijeme nam je na raspolaganju da se organiziramo i napravimo sve što nismo inače stizali i kad sve obavimo da odmorimo, pročitamo knjigu, provedemo zanimljivo vrijeme s ukućanima, javimo se prijateljima s kojima se nismo dugo čuli, pišemo dnevnik, naučimo neku vještinu, upišemo on line tečaj nečega što smo ranije htjeli, a nismo mogli, uvedemo dnevno vježbanje kao novu naviku, pogledamo što je dobro proizašlo iz promijenjenog načina života. Samo zato što smo ispred svega ovoga stavili negativni predznak (jer se radi o ozbiljnoj situaciji i to je normalno), ne znači da ne možemo između vijesti uživati u sitnim stvarima i time polako oporavljati psihičku energiju. Kad smo sve poduzeli što smo mogli, važno je usmjeriti se na "gomilanje" psihičke energije jer je ona važan dio ukupnog zdravlja i dobrobiti svih nas.