Tradicionalno su jedini ljudi koji su se smatrali prikladnim darivateljima organa bili oni koji su proglašeni moždano mrtvima, ali čija su srca i drugi organi nastavili normalno funkcionirati. Sada postoji još jedna skupina koja bi mogla donirati organe ako preživljavanje nije moguće, a to su pacijenti koji imaju teške ozljede mozga, no nisu službeno moždano mrtvi. U tim se slučajevima ljudi smatraju preminulima kada im srce prestane kucati nakon odspajanja uređaja za održavanje života što se naziva cirkulacijska smrt. Doniranje srca nakon cirkulacijske smrti postalo je uobičajeno za organe poput bubrega, no timovi za transplantaciju nisu bili voljni prihvatiti srca koja su prestala kucati, čak i nakratko, iz straha da bi nedostatak kisika u srcu oštetio organ i utjecao na njegovu dugovječnost.

"Ubrzo nakon smrti i prije nego što se srce može spasiti, postoji razdoblje slabog protoka krvi i bez protoka krvi na koje je srce vrlo osjetljivo. I zato ljudi nisu mislili da će to nužno biti moguće”, rekao je za CNN dr. Jacob Schroder, direktor programa za transplantaciju srca na Sveučilištu Duke i autor nove studije koja je objavljena prije nekoliko dana u New England Journal of Medicine. Ne samo da je to bilo moguće, otkrili su Schroder i njegov tim, nego zapravo funkcionira jednako dobro kao i korištenje organa moždano mrtvih donora.

Vraćanje srca u život zahtijeva brzinu i preciznost

U prvom kliničkom ispitivanju nove tehnike tim je odabrao 180 pacijenata kojima je potrebna transplantacija srca. Svaki od njih je nasumično primio srce osobe koja je doživjela moždanu smrt ili reanimirani donorski organ. Nakon šest mjeseci otkrili su da su pacijenti koji su dobili reanimirana srca imali jednaku vjerojatnost za preživljavanje kao i oni čija su nova srca došla od ljudi koji su proglašeni moždano mrtvima. Štoviše, tim je uspio upotrijebiti 90 % srca koja su došla od donora koji su doživjeli cirkulacijsku smrt. "Iskreno, to bi trebao biti standard skrbi i svaki transplantacijski centar u zemlji trebao bi razmotriti korištenje ovakvih organa", rekao je Schroder.

Nakon što je donor identificiran, tim za transplantaciju je u pripremnom stanju i spreman na zahvat nakon gašenja uređaja za održavanje života. Nakon što srce prestane kucati, što može trajati od nekoliko minuta do sati, liječnici čekaju najmanje pet minuta da proglase smrt. Zatim djeluju brzo, prvo ohlade srce i izvade ga iz preminulog pacijenta, a potom ga stave u poseban uređaj koji ga puni toplom krvlju. Mala stimulacija pejsmejkera pomaže mu da se pokrene i ponovno zakuca. Srce se čuva u uređaju dok ne bude spremno za primatelja.
 

ocjenjuje kvalitetu organa Umjetna inteligencija procjenjivat će izglede za transplantaciju organa
 

Schroder kaže kako ga taj trenutak kada srce zatreperi i ponovno počne kucati uvijek oduševi. "To je nešto najbolje na svijetu, svaki put kad ovo radimo", rekao je. Stope preživljavanja za obje skupine bile su visoke, oko 94 % pacijenata koji su primili reanimirana srca bili su živi šest mjeseci kasnije, u usporedbi s 90 % pacijenata čija su srca došla od donora s moždanom smrti. Znanstvenici kažu da bi, ako više transplantacijskih centara prihvati novu metodu, to moglo povećati broj srca dostupnih za transplantaciju u SAD-u za čak 30 %.
 

ksenotransplantacija Presađivanje svinjskog srca čovjeku: Za dvije godine to bi moglo postati uobičajeno