Dobrodošli u stoljeće uma!

U Hrvatskoj se od 12. do 18. ožujka obilježava 11. Tjedan mozga, koji donosi najnovija saznanja o ljudskom mozgu. Koliko svakodnevni stres utječe na zdravlje našeg mozga, je li muški mozak stvarno otporniji na stres od ženskog te može li stres ubrzati starenje našeg mozga
Vidi originalni članak

O mozgu smo razgovarali s prof. dr.sc. Marijom Heffer, profesoricom kolegija Medicinska biologija, Temelji neuroznanosti i Medicinska genetika, mentoricom Studentske sekcije za neuroznanost Medicinskog fakulteta Osijek (SENZOS) koja broji preko 80 članova – uglavnom studenata medicine. Sekcija se bavi popularizacijom neuroznanosti, organizacijom manifestacija i prevođenjem govora istaknutih znanstvenika i građana. Prof. Heffer nam je otkrila razlike između muškog i ženskog mozga i objasnila zašto se 21. stoljeće naziva i stoljećem uma.

Koliko svakodnevni stres utječe na zdravlje našeg mozga?

Skloni smo svašta proglasiti stresom, no većina dnevnih događaja samo su blagi izazov za naše mehanizme fiziološke prilagodbe nepovoljnim situacijama. Ti izazovi nisu nužno loši već su dio uobičajene fiziologije, a mogu biti i trening za ozbiljnije situacije. Kako izgleda istinski stres spoznaju oni koji izgube partnera, dijete, posao te uđu u period intenzivnog žalovanja i/ili beznađa.

Takav stres prešao je granicu na kojoj nas inače drže naši mehanizmi oporavka. Intenzivno žalovanje fizički mijenja mozak dovodeći do razvoja depresije, anksioznosti ili čak posttraumatskog poremećaja. Daleko od toga da dnevni stresovi ne uzimaju svoj danak, no on se svodi na blaže, ali progresivne kronične manifestacije: poremećaje apetita koji najčešće vode prema prekomjernoj težini, metaboličkim poremećajima tipa dijabetesa, ubrzanoj arterosklerozi, razvoju kardiovaskularnih bolesti.

Danas priznajemo kako je okidač cijelog niza psihosomatskih bolesti upravo stres, npr. sindrom iritabilnog kolona, psorijaza, astma, preuranjena disfunkcija ovarija. Ovi poremećaji su posljedica promjena u radu autonomnog živčanog sustava – našeg 'trbušnog mozga' odnosno promjena u endokrinološkom sustavu. Dakle, sve ovisi o kombinaciji čimbenika; veličini stresa, našoj genetskoj podlozi kojom su zadani mehanizmi oporavka i okolnostima – npr. imamo li podršku onda kad nam je potrebna.

Mozak i starenje

Prof. Marija Heffer objasnila je i koliko brzo mozak stari u odnosu na naše druge organe, te utječe li velika količina stresa također na starenje našeg mozga.

Starenje je individualna stvar, baš kao i reakcija na stres te je zadana genima. Zato ponekad kažemo da smo ista generacija kao ljudi s kojima smo išli u isti razred, ali da nismo iste biološke dobi. Tek od nedavno znamo kako mozak ima sposobnost stvaranja novih neurona.

Za razliku od npr. ribljeg mozga koji raste cijelog života te ima veliki kapacitet regeneracije, ljudski mozak ima ograničen kapacitet. On će biti posebno potaknut nakon moždanog inzulta ili nekog drugog traumatskog događaja.
Stres troši velike količine energije.

Zamisli da se netko utapa, a da si ti jedini koji bi mogao priteći u pomoć. U trenutku kad shvatiš što se događa tvoj periferni živčani sustav napravit će drastičan preustoj korištenja energije: krv će biti preusmjerena iz kože i perifernih organa u mišiće, zaustavit ćeš probavu i povećati opskrbu srca i mozga, povećat će ti se koncentracija, a mentalni kapacitet bit će preusmjeren na ostvarenje cilja.

Svakodnevno trošiš svoj kapacitet na stresne reakcije!

Pokušaj spašavanja sagorjet će ogroman broj tvojih kalorija čak i ako na kraju ne skočiš u vodu jer si je žrtva pomogla sama. Dakle, ako ti svakodnevno trošiš svoj kapacitet na stresne reakcije, u ekonomiji gospodarenja energetskim resursima tijela ostat će malo za procese regeneracije. Osim što ima manje raspoložive energije za obnavljanje, mozak u stresu pati i od pogubnog utjecaja hormona stresa, osobito glukokortikoida, na strukture zadužene za pamćenje pa dolazi do dodatne supresije obnavljanja.

Ne idemo bez razloga na godišnji odmor – povremeno zaustaviti sve ostale potrošače i preusmjeriti energiju ka regeneraciji stara je zdravstvena preporuka. Naše tijelo ima pogon obnovljivih izvora energije koji imaju svoj kapacitet.

Što još osim stresa može naštetiti zdravlju našeg mozga?

Lista potencijalnih štetnih čimbenika za zdravlje mozga jako je duga. Na njoj su brojne droge, neurotoksini, lijekovi. Zanimljivo je da naša sklonost uzimanju droga te raznih lijekova raste u stanjima stresa. Stres će dodatno pojačati psihostimulansi poput kofeina i amfetamina.

Mlađi mozak se bolje obnavlja nego stariji, ali i jedan i drugi imaju svoj kapacitet obnove. Zlouporaba droga jedan je od dokazanih oblika ponašanja kojim se taj kapacitet značajno smanjuje.

21. stoljeće - stoljeće uma

Mozak je najkompleksniji organ ljudskog tijela. U dvadesetom stoljeću smo otkrili strukturu i funkciju molekule DNA i ušli u svijet molekularne biologije. Upravo je ova znanstvena disciplina otvorila vrata modernim istraživanjima mozga.

Poznavanje svih gena koje mozak koristi, a zatim i svih metaboličkih procesa u mozgu te kombinacija ovih spoznaja sa mogućnostima slikovnog prikaza živog mozga i psihološkim testiranjima otvara mogućnost neslućenih spoznaja i njihovih manipulacija, na žalost.

Kako što duže zadržati mozak mladim, zdravim i vitalnim?

Poticaj za obnavljanje svakom našem organu daje aktivnost. Rutina krije zamke koje možemo izbjeći stalnom potragom za novim sadržajima, izazovima, vještinama. Sve više znamo o nutrigenomici i o funkcionalnoj hrani. Oboje imaju zadatak zdravim namirnicama i njihovom adekvatnom pripremom podići razinu mikronutrijenata te prevenirati moguće bolesti ili ubrzati tijek oporavka od njih.

Na zdravlje perifernog živčanog sustava povoljno djeluje redovita aerobna fizička aktivnost. Ovo ujedno poboljšava raspoloženje i osjećaj zadovoljstva.

Klikni i riješi kviz o mozgu!

Muški i ženski mozak

Muški i ženski mozak se razlikuju u nizu fizioloških procesa pa i u reakciji na stres. Ako muškarce i žene pošaljete zajedno u rat kao marince možete očekivati da će među onima koji razviju posttraumatski poremećaj biti više žena.

No, ova bolest će se posve različito manifestirati kod jednih i kod drugih: muškarci će više pokazivati simptome anksioznosti, a žene depresije. Ta spolna razlika u odgovoru na isti izazov, godinama je zbunjivala istraživače i kliničare i dovodila do krivog prepoznavanja ili potpunog nepriznavanja postojanja bolesti.

Sindrom slomljenog srca

Žene starije dobi izložene stresu gubitka životnog partnera, razvit će češće nego muškarci 'takotsubo' sindrom ili 'sindrom slomljenog srca'. Radi se o naglom razvoju srčane bolesti koja može imati smrtni ishod kod osoba koje prije toga nisu imale značajnije kardiovaskularne poremećaje ili su čak bile posve zdrave. Moramo rasčistiti dvije stvari; prvo – stres kojeg pokreće tijek naših misli, a izvršavaju autonomni živčani sustav i endokrini za žrtve svog djelovanja uzima naš cijeli organizam – mozak i sve periferne organe.

Dakle, stres je bolest cijelog organizma. No, svatko od nas ima svoju genetski zadanu slabu i jaku stranu. Prve simptome ćemo vidjeti na onim mjestima na kojima smo individualno slabiji pa će to kod nekih biti slabost imunološkog sustava i sklonost virusnim infekcijama, a kod drugih pojava nesanice.

Protiv stresa se trebaš aktivno boriti!

A druga činjenica je da nas spol određuje na različite reakcije. Evolutivno smo dizajnirani za ponešto različite uloge; žena mora iznijeti trudnoću i dojiti dijete, a muškarac ne.

Ovo je najdrastičniji primjer razlike, ali ne beznačajan. Pod stresom će kod žena doći do poremećaja ovulacije i niza endokrinoloških poremećaja kojima organizam nastoji odgoditi trudnoću u nepovoljnom periodu. Muškarac pod stresom će također imati manifestacije od strane spolnog sustava, ali sasvim druge prirode.

Liječnici opće prakse znaju da je veliki broj muškaraca u srednjim godinama u njihovoj ambulanti propustio napomenuti kako ima problema sa erekcijom ili preuranjenom ejakulacijom, a baš su to najočitije posljedice akumuliranog stresa. Živčani sustav, kako onaj centralni: mozak i kralješnična moždina, tako i onaj koji opskrbljuje sve naše periferne organe – ima relativno mali kapacitet regeneracije. Neliječene promjene lako postaju ireverzibilne i zato se protiv stresa treba aktivno boriti. Najdjelotvornija borba protiv promjena perifernog živčanog sustava sastoji se u tjelesnoj aktivnosti.

Posjeti missZDRAVA.hr