Iako takve probavne smetnje mogu biti neugodne, liječnici naglašavaju da one u pravilu ne znače da terapiju treba prekinuti, nego da je organizmu potrebno vrijeme kako bi se prilagodio načinu na koji lijek djeluje.

Lijekovi iz skupine GLP-1 receptorskih agonista posljednjih su godina postali jedno od najvažnijih farmakoloških sredstava u liječenju šećerne bolesti tipa 2 i pretilosti. GLP-1 lijekovi, među kojima su najpoznatiji semaglutid i tirzepatid, dostupni su pod različitim trgovačkim imenima. Djeluju tako da oponašaju hormon GLP-1 koji u tijelu regulira osjećaj sitosti, usporava pražnjenje želuca i potiče lučenje inzulina. Zbog toga pomažu u regulaciji razine glukoze u krvi, smanjuju apetit i često dovode do značajnog gubitka tjelesne mase.

U posljednjih nekoliko godina ovi lijekovi privukli su veliku pozornost javnosti jer su pokazali dobre rezultate ne samo u liječenju dijabetesa tipa 2 nego i u terapiji pretilosti te smanjenju kardiovaskularnog rizika. Međutim, upravo njihov način djelovanja može uzrokovati određene probavne nuspojave.

Najčešća među njima je mučnina, osobito u prvim tjednima terapije ili nakon povećanja doze. Budući da lijekovi usporavaju pražnjenje želuca, probavni sustav se mora prilagoditi novom ritmu probave. Stručnjaci ističu da se kod većine ljudi organizam s vremenom navikne na terapiju, ali tijekom početnog razdoblja nekoliko prehrambenih i životnih navika može znatno ublažiti tegobe.

Postupno povećanje doze ključno je za podnošljivost terapije

Jedno je od osnovnih pravila kod uvođenja GLP-1 lijekova postupna titracija doze. Ako se doza povećava prebrzo, nuspojave poput mučnine, nadutosti ili osjećaja težine u želucu mogu biti izraženije. U kliničkim preporukama za upravljanje nuspojavama GLP-1 terapije naglašava se da sporije povećanje doze i dulje zadržavanje na nižim dozama često poboljšava podnošljivost liječenja.

Drugim riječima, terapija ne bi trebala biti utrka prema najvišoj dozi, nego postupni proces prilagodbe organizma. Ako se pojave tegobe, liječnici ponekad preporučuju dulje zadržavanje na istoj dozi ili sporije povećanje terapije.

IPSOS istraživanje Većina građana smatra debljinu problemom, no ne i bolešću, a i dalje postoji stigma oko lijekova za liječenje debljine

Veliki obroci pogoršavaju mučninu

Budući da GLP-1 lijekovi usporavaju pražnjenje želuca, veće količine hrane mogu izazvati osjećaj težine, nadutosti i mučnine. Nutricionisti zato preporučuju manje, ali češće obroke raspoređene tijekom dana.

Slične savjete daju i stručnjaci američkog zdravstvenog sustava UCHealth, koji ističu da su manje porcije i sporije jedenje važni za osobe koje uzimaju GLP-1 lijekove jer probavni sustav sporije obrađuje hranu.

U prvim tjednima terapije posebno se loše podnose masni i prženi obroci. Takva hrana dodatno usporava probavu i može pogoršati mučninu. Gastroenterolozi upozoravaju da upravo kombinacija sporijeg pražnjenja želuca i masne hrane često dovodi do osjećaja nelagode nakon jela.

Na to upozorava i stručni članak portala Gastroenterology Advisor, koji navodi da je kod pacijenata na terapiji semaglutidom ili sličnim lijekovima često korisno smanjiti unos masnih obroka dok se organizam ne prilagodi terapiji.

Kada je mučnina izraženija, liječnici često preporučuju tzv. neutralnu prehranu. To uključuje jednostavne namirnice koje su blage za želudac, poput tosta, riže, krekera, banana, juha ili jogurta.

Neki ljudi primjećuju da im pomažu i prirodni pripravci poput čaja od đumbira, koji je poznat po blagom učinku protiv mučnine. Ove preporuke navodi i vodič o prehrani uz GLP-1 terapiju na medicinskom portalu.

stres je jedan od češćih razloga 6 iznenađujućih razloga zašto osjećate mučninu i kako si pomoći

Važno je jesti sporije i ostati uspravno

GLP-1 lijekovi snažno utječu na centre za sitost u mozgu, zbog čega osoba često ranije osjeti da je sita. Ako se nastavi jesti istim tempom i količinom kao prije terapije, može doći do mučnine i nelagode.

Zbog toga stručnjaci savjetuju sporije jedenje i prekid obroka čim se pojavi osjećaj sitosti. Istraživanja o učinku GLP-1 terapije na apetit i unos hrane, objavljena u časopisu Frontiers in Endocrinology, pokazuju da lijekovi značajno mijenjaju način na koji mozak reagira na hranu.

Još jedna jednostavna navika može pomoći u smanjenju mučnine – izbjegavanje ležanja neposredno nakon obroka. Budući da želudac sporije prazni sadržaj, ležanje može povećati rizik od refluksa i nelagode.

Zbog toga se preporučuje ostati uspravno barem jedan do dva sata nakon jela, što potvrđuju i savjeti o upravljanju nuspojavama GLP-1 terapije objavljeni na britanskom zdravstvenom portalu.

zašto je bolje usporiti Ako obrok pojedete za manje od 20 minuta, možda je vrijeme da usporite

Hidratacija također igra važnu ulogu

Nedovoljan unos tekućine može dodatno pogoršati mučninu i opću slabost. Stručnjaci preporučuju redovito uzimanje manjih količina tekućine tijekom dana umjesto velikih količina odjednom.

Savjeti o ublažavanju mučnine kod terapije GLP-1 lijekovima dostupni su i na američkom medicinskom portalu Hims, gdje se naglašava da pravilna hidratacija i lagana prehrana mogu značajno ublažiti nuspojave.

Iako probavne nuspojave mogu biti neugodne, većina pacijenata primjećuje da se simptomi postupno smanjuju kako se tijelo prilagođava terapiji. U tom razdoblju pomažu sporije povećanje doze, manje porcije, lagana prehrana i dovoljno tekućine.

Ako mučnina postane izražena ili je praćena povraćanjem, bolovima u trbuhu ili dehidracijom, potrebno je obratiti se liječniku. U nekim slučajevima terapija se može prilagoditi ili se privremeno mogu koristiti lijekovi protiv mučnine.

Unatoč početnim tegobama, stručnjaci naglašavaju da GLP-1 lijekovi mogu donijeti značajne zdravstvene koristi – od bolje regulacije šećera u krvi do smanjenja tjelesne težine i nižeg kardiovaskularnog rizika. Upravo zato je važno pronaći način da se početne nuspojave što lakše prebrode dok se organizam ne navikne na terapiju.

ostanite hidrirani 5 mitova o hidrataciji koje bi stručnjaci voljeli zaustaviti