Znači li to da smo postali nedruštveni ili jednostavno sve pažljivije biramo kako i s kim provodimo vrijeme? Potreba za samoćom ne mora značiti da se udaljavamo od drugih. Ponekad je riječ o društvenom umoru, odnosno osjećaju mentalne i emocionalne iscrpljenosti nakon previše socijalnih interakcija. U drugim slučajevima možda smo postali selektivniji i više ne želimo trošiti slobodno vrijeme na druženja koja nam ne odgovaraju.

međugeneracijski odnosi 6 razloga zašto je dobro imati i starije i mlađe prijatelje

Što je društveni umor i zašto se javlja?

Društveni umor (social fatigue) nije medicinska dijagnoza, već izraz kojim se opisuje iscrpljenost povezana s društvenim interakcijama. Može se pojaviti nakon intenzivnog radnog dana, brojnih razgovora, obiteljskih okupljanja ili razdoblja u kojem smo stalno dostupni drugima.

Druženje, čak i kada je ugodno, zahtijeva određenu količinu pažnje i emocionalne energije. Slušamo, odgovaramo, pratimo tuđe emocije i prilagođavamo se različitim situacijama. Kada smo već opterećeni poslovnim ili privatnim obavezama, dodatna socijalna interakcija može nam djelovati iscrpljujuće.

To ne znači da nam ljudi smetaju. Jednostavno, u određenim trenucima više nam odgovaraju mir, tišina i vrijeme u kojem ne moramo ispunjavati ničija očekivanja. Društveni umor mogu doživjeti i introvertirane i ekstrovertirane osobe, iako se njihove potrebe za druženjem i samoćom mogu razlikovati.

Zašto nam se ne da družiti ni s najboljim prijateljima?

Jedan od razloga može biti osjećaj da smo stalno nekome dostupni. Poslovni sastanci, poruke, telefonski pozivi, obiteljske obaveze i društvene mreže stvaraju dojam neprekidne komunikacije.

Zbog toga nam čak i odlazak na kavu s dragom osobom može izgledati kao još jedna stavka na popisu obaveza. Važno je razlikovati nedostatak energije od nedostatka želje za odnosom. Možemo nekoga voljeti, uživati u njegovu društvu i istovremeno nemati snage za susret. Ponekad nam je potrebno vrijeme u kojem ne moramo razgovarati, donositi odluke ili biti emocionalno prisutni za druge. Takva potreba za predahom sasvim je razumljiva, osobito tijekom stresnih razdoblja.

S godinama često postajemo selektivniji u odnosima

Osim društvenog umora, postoji još jedan razlog zbog kojeg nam se ponekad ne da družiti kao prije: mijenjaju se naši prioriteti. U mlađoj dobi često upoznajemo velik broj ljudi, širimo krug poznanstava i prihvaćamo različite društvene prilike. Kasnije mnogi počinju više cijeniti nekoliko bliskih, kvalitetnih odnosa nego velik broj površnih kontakata.

Takvu promjenu može objasniti i teorija socioemocionalne selektivnosti, koju je razvila psihologinja Laura Carstensen sa Sveučilišta Stanford. Prema toj teoriji, kako starimo i postajemo svjesniji vrijednosti vlastitog vremena, sve više prednosti dajemo emocionalno značajnim iskustvima i bliskim odnosima. To ne znači da s godinama nužno postajemo manje društveni. Možda samo jasnije prepoznajemo s kim se osjećamo opušteno, a nakon kojih susreta ostajemo iscrpljeni.

Selektivnost pritom ne mora biti znak sebičnosti. Ona može odražavati bolje razumijevanje vlastitih potreba i granica.

Kako prepoznati da vam je potreban odmor od druženja?

Društveni umor može se očitovati na različite načine. Neki od mogućih znakova su:

• Osjećate olakšanje kada netko otkaže dogovor.
• Odgađate odgovaranje na poruke i telefonske pozive.
• Čak vam i ugodni razgovori ponekad djeluju naporno.
• Nakon druženja trebate više vremena za sebe.
• Postajete razdražljivi kada se od vas očekuje stalna dostupnost.
• Radije birate mirnu večer kod kuće nego izlazak, iako volite ljude s kojima ste se dogovorili.

Povremeno prepoznavanje ovih znakova ne mora biti razlog za zabrinutost. Važnije je koliko dugo traju, koliko su izraženi i utječu li na kvalitetu života.

Kada je selektivnost zdrava, a kada postaje povlačenje?

Postoji razlika između svjesnog biranja društva i postupnog povlačenja iz svih odnosa. Zdrava selektivnost znači da prepoznajemo što nam odgovara, postavljamo granice i biramo odnose koji nas ispunjavaju. I dalje želimo bliskost, ali ne osjećamo potrebu prihvatiti svaki poziv. S druge strane, ako počnemo izbjegavati gotovo sva druženja, izgubimo interes za aktivnosti koje su nas prije veselile ili se osjećamo usamljeno unatoč povlačenju, vrijedi obratiti pozornost na moguće uzroke.

Dugotrajnija socijalna izolacija ponekad može biti povezana sa stresom, anksioznošću, depresijom ili emocionalnom iscrpljenošću. Ako se uz povlačenje javljaju trajno loše raspoloženje, gubitak interesa ili teškoće u svakodnevnom funkcioniranju, korisno je razgovarati sa stručnjakom za mentalno zdravlje.

Kako pronaći ravnotežu između druženja i vremena za sebe?

Ne moramo birati između bogatog društvenog života i potpune samoće. Ponekad je dovoljno promijeniti način na koji se družimo. Umjesto velikih okupljanja možda će nam više odgovarati šetnja s jednom prijateljicom, kraća kava ili zajednička aktivnost koja ne zahtijeva puno razgovora.

Također, sasvim je u redu odbiti poziv bez dugog opravdavanja. Jednostavna rečenica poput „Ovaj tjedan sam iscrpljena, možemo li se vidjeti drugi put?” može pomoći da sačuvamo vlastitu energiju, a pritom pokažemo da nam je do odnosa stalo.

Važno je, međutim, da potreba za odmorom ne preraste u naviku stalnog izbjegavanja bliskosti. Kvalitetni društveni odnosi važni su za psihičko zdravlje i osjećaj pripadnosti. Ne moramo se družiti stalno da bismo imali kvalitetne odnose. Ponekad upravo vrijeme provedeno u samoći omogućuje da se ljudima koje volimo vratimo odmorniji, prisutniji i spremniji za istinsko povezivanje.

Nije lako Kako se sprijateljiti i zadržati prijatelje u odrasloj dobi - znanost ima 'recept'