No kad govorimo o dijagnozi paničnog poremećaja kao psihijatrijskom poremećaju, tada je riječ o sličnoj reakciji, ali u situaciji u kojoj za čovjeka ne postoji realna opasnost, odnosno situacija je potpuno neutralna, kaže psihijatar, prof. dr. sc. Ninoslav Mimica, pročelnik Zavoda za biologijsku psihijatriju i psihogerijatriju Klinike za psihijatriju Vrapče.

Napadaj mogu potaknuti fobije

"Statistika kaže da je tipični pacijent kod kojega se panični poremećaj javlja prvi put mlađa osoba (najčešće u dobi između 20 i 30 godina) te da se češće javlja u žena. Obično je riječ o osjetljivim ljudima koji iz različitih razloga u određenoj situaciji mogu imati osjećaj da im nešto prijeti. Uz osjećaj uznemirenosti, naglo se javlja lupanje srca, pojačano znojenje te nerijetko osjećaj da će doživjeti infarkt ili umrijeti na mjestu, što je za osobu koja to proživljava vrlo neugodno. U mnogim slučajevima ljudi se zbog toga javljaju na Hitnu pomoć ili liječniku opće prakse sa strahom od toga da su preživjeli infarkt", kaže nam naš sugovornik.

U nekim situacijama napadaj mogu potaknuti fobije. Na primjer, čovjek koji se boji zmija može doživjeti panični napadaj i kad ugleda zmiju u terariju, od koje mu ne prijeti opasnost. No u mnogim slučajevima napadaj se javlja bez prepoznatljivog poticaja, nego ga može izazvati sitnica koja potakne sjećanja na neki neugodan događaj ili situaciju iz prošlosti.

Signali koji ukazuju na psihički problem

Povezan je  s agarofobijom

"Neki ljudi napadaj doživljavaju samo kod kuće, dok kod nekih može biti povezan i sa strahom od javnog prostora. Tada je povezan s agorafobijom. To, na primjer, može biti strah od prelaska mosta, iako na mostu ne prijeti nikakva opasnost. Ili strah od prelaska ceste, boravka u gomili ljudi na trgu i slično. No kad jednom doživi panični napadaj, često se kao okidač javlja anticipirajući strah, odnosno iščekivanje napadaja",  kaže nam dr. Mimica.

Naime, ljudi koji dožive napadaj panike više nisu sigurni u sebe i počinju ga iščekivati, uz osjećaj da će se, na primjer, osramotiti ako ih uhvati panika na javnom mjestu, zbog čega neki mogu doživjeti i strah od izlaska iz kuće. Opet, ako smo prve napadaje doživjeli kod kuće, dok smo bili sami, problem može biti i strah od toga da ostajemo sami u vlastitom domu i slično.

"Tako ljudi dolaze u začarani krug i počinju se osjećati loše zato što stalno žive u strahu. To, između ostalog, može značajno utjecati na radnu sposobnost, pa čovjek s vremenom može imati problema na poslu. Ti problemi mogu se negativno odraziti i na obiteljsku situaciju, pa je važno da ljudi znaju kako se panični poremećaj uspješno liječi. Ako je pod kontrolom, nije opasan za zdravlje, iako može biti vrlo neugodan za osobu koja ga je doživjela",  napominje prof. dr. sc. Ninoslav Mimica.

Prvi i najvažniji korak je prepoznavanje da imamo posla s paničnim poremećajem. Naime, i kod nas i u svijetu poremećaj je dugo bio neprepoznat. Liječnici opće prakse nisu bili dovoljno senzibilizirani, a kako se ljudi u takvim situacijama često javljaju i na hitnu medicinu, tako se kod svakog napadaja jave drugom liječniku, koji ne poveže situacije i slično. Procjenjuje se da od pojave paničnog poremećaja pa do dijagnoze u prosjeku prođu oko tri godine. To je relativno dugo razdoblje, osobito ako uzmemo u obzir da se neki ljudi muče i dulje, upozorava dr. Mimica.    

U slučaju napadaja učini sljedeće:

• Sporo i duboko udahni te zadrži dah brojeći do četiri. Ako osjetiš preskakanje srca, to će se ubrzo smiriti. Tad izdahni opet brojeći do četiri, pa ponavljaj dok se ne smiriš. 
• Udahni i stavi vrećicu preko nosa i usta pa počnite disati u nju. Nastojte regulirati duljinu udisaja i izdisaja. Kako udišeš izdahnuti zrak iz vrećice, ugljični dioksid se apsorbira u krvi i smanjuje simptome napadaja. 
• Zapjevaj omiljenu pjesmu ili zapleši uz radio – tako ćeš odagnati negativne misli i prestati razmišljati o tome kako se osjećaš. Pomaže i smijeh – pronađi neku humorističnu seriju na TV-u ili se poigrajte s kućnim ljubimcem.     
• Potraži liječničku pomoć – ako si u situaciji da si proživjela panični napadaj, nemoj očekivati da će on proći sam od sebe. Ti ne utječeš na okidače napadaja i nikako ne možeš znati hoće li se oni ponavljati. Zato svakako potraži pomoć liječnika. 
• Razmisli kad si imala zadnji sličan napadaj i kako je protekao. Prisjeti se da je sve trajalo kratko i da se ništa strašno nije dogodilo. Zato uz vježbu dubokog disanja sama sebi nekoliko puta ponovi: "Ovo će brzo proći, ništa mi se loše ne može dogoditi".     

    Kako se suočavati sa strahovima i razvijati hrabrost u životu?