“Pazim što jedem, redovito se krećem, ali vaga se ne pomiče.” Mnogi ljudi koji žive s viškom kilograma barem su jednom izgovorili ovu rečenicu. Kada rezultati izostanu unatoč uloženom trudu, često se javlja frustracija, ali i osjećaj krivnje, no stručnjaci upozoravaju da mršavljenje nije uvijek jednostavna matematička jednadžba te da na tjelesnu težinu utječu brojni čimbenici koje ne možemo kontrolirati samo snagom volje.

Posljednjih godina sve se više govori o tome da je debljina kronična, relapsirajuća i složena bolest. To znači da ne nastaje zbog jednog uzroka, niti se može riješiti jednim univerzalnim pristupom. Iako su zdrava prehrana i redovita tjelesna aktivnost važni temelji zdravlja, oni ponekad nisu dovoljni da bi osoba postigla ili održala željenu tjelesnu težinu.

O ovoj temi razgovarali smo s endokrinologinjom prof. dr. sc. Sanjom Klobučar koja je objasnila zašto brojka na vagi nije uvijek odraz truda koji ulažemo te s pacijenticom Hanom Božičević koja je iz vlastitog iskustva priznala koliko frustrirajući mogu biti neuspješni pokušaji mršavljenja.

Debljina nije pitanje karaktera

Jedan od najraširenijih mitova jest da osobe s debljinom jednostavno nemaju dovoljno discipline. Takvo razmišljanje ne samo da je netočno nego može biti i štetno. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) prepoznaje debljinu kao kompleksnu, kroničnu i relapsirajuću bolest, a na njezin razvoj utječe kombinacija bioloških, genetskih, okolišnih i životnih čimbenika.

Kada se problem pojednostavi na poruku 'samo manje jedi i više se kreći', zanemaruje se složenost procesa koji reguliraju glad, sitost, potrošnju energije i pohranu masnog tkiva. Upravo zato dvije osobe mogu imati slične životne navike, a potpuno različite rezultate kada je riječ o tjelesnoj težini. Ovu nam je kompleksnu problematiku detaljnije objasnila prof. dr. sc. Sanja Klobučar.

Zašto se debljina danas smatra kroničnom bolešću i koje su najčešće zablude s kojima se susrećete u svakodnevnoj praksi?

Debljina se danas smatra kroničnom bolešću jer nije riječ o jednostavnom stanju uzrokovanom prekomjernim unosom hrane, nego o dugotrajnom poremećaju regulacije tjelesne mase koji uključuje složene biološke, hormonske, genetske, psihološke i okolišne čimbenike. Radi se o stanju koje ima tendenciju trajanja i recidiva, slično kao i druge kronične bolesti poput arterijske hipertenzije ili šećerne bolesti tipa 2. Jedan od ključnih razloga za takvu klasifikaciju jest činjenica da organizam aktivno sudjeluje u regulaciji tjelesne težine putem složenih mehanizama gladi, sitosti i potrošnje energije. Nakon gubitka tjelesne mase dolazi do adaptacijskih promjena – povećava se osjećaj gladi, smanjuje se energetska potrošnja i tijelo nastoji vratiti prethodnu težinu, što otežava dugoročno održavanje rezultata. U svakodnevnoj praksi najčešće se susrećemo sa zabludama da je debljina isključivo posljedica manjka volje ili loših životnih navika, da se može trajno riješiti brzinskim dijetama te da je dovoljno samo „manje jesti i više se kretati“, a česta je i zabluda da je uspjeh liječenja samo broj na vagi, iako je jednako važno poboljšanje cjelokupnog zdravlja i kvalitete života. Zbog svega toga debljinu danas promatramo kao kroničnu, progresivnu i relapsirajuću bolest koja zahtijeva dugoročno, individualizirano i multidisciplinarno liječenje, a ne kao prolazno stanje ili isključivo estetski problem.

Koliko je važan pravodoban razgovor s liječnikom kada je riječ o kontroli tjelesne težine i što pacijenti mogu očekivati od prvog pregleda i razgovora?

Pravodoban razgovor s liječnikom ključan je jer omogućuje rano prepoznavanje rizika, pravovremeno uvođenje liječenja i sprječavanje razvoja ili progresije komplikacija povezanih s debljinom. Što se ranije započne s pristupom koji je strukturiran i individualiziran, to su veće šanse za dugoročno uspješno upravljanje tjelesnom težinom i poboljšanje ukupnog zdravlja.

Važno je naglasiti da prvi razgovor s liječnikom nije usmjeren isključivo na broj kilograma, nego na cjelokupno zdravstveno stanje i razumijevanje okolnosti koje su dovele do porasta tjelesne mase. Pacijenti mogu očekivati detaljan razgovor o prehrambenim navikama, razini tjelesne aktivnosti, obiteljskom i osobnom zdravstvenom opterećenju te eventualnim ranijim pokušajima mršavljenja. Provodi se i osnovna klinička procjena, uključujući mjerenje tjelesne mase, visine, indeksa tjelesne mase i opsega struka, a po potrebi se planiraju dodatne laboratorijske ili druge dijagnostičke pretrage. Na temelju svih prikupljenih informacija izrađuje se individualni plan liječenja, a cilj nije brzo rješenje, nego održiva promjena koja vodi boljem zdravlju i kvaliteti života.

Koju biste poruku uputili osobama koje se bore s debljinom, ali zbog srama, stigme ili osjećaja neuspjeha odgađaju traženje stručne pomoći?

Osobama koje se bore s debljinom, a odgađaju traženje pomoći zbog srama ili osjećaja neuspjeha, prije svega bih poručila da debljina nije pitanje karaktera, volje ili osobne slabosti, nego kronična bolest koja ima svoje biološke, psihološke i okolišne uzroke.

Osjećaj srama i stigma vrlo su česti i razumljivi, ali nažalost često dovode do odgađanja liječenja, što može rezultirati razvojem ili pogoršanjem pridruženih bolesti. Važno je znati da se debljina u zdravstvenom sustavu može i treba liječiti stručno, bez osude i s razumijevanjem. Traženje pomoći nije znak neuspjeha, nego prvi i važan korak prema promjeni i boljem zdravlju. 

Poruka koju bih voljela da pacijenti čuju jest da nikada nije kasno potražiti pomoć i da i mali pomaci mogu imati značajan utjecaj na zdravlje. Uz odgovarajuću stručnu podršku, individualiziran pristup i realna očekivanja, moguće je postići poboljšanje koje se ne mjeri samo kilogramima, nego i kvalitetom života, većom energijom i smanjenjem zdravstvenih rizika.

Što se događa u tijelu?

Tjelesna težina regulirana je složenom mrežom hormona i metaboličkih procesa. Hormoni sudjeluju u regulaciji osjećaja gladi i sitosti te utječu na način na koji organizam koristi i pohranjuje energiju.

Kada je ta ravnoteža narušena, tijelo može slati snažnije signale gladi ili otežavati gubitak masnog tkiva. Drugim riječima, ponekad problem nije u nedostatku truda, nego u biološkim mehanizmima koji otežavaju mršavljenje.

Važnu ulogu ima i genetika. Istraživanja pokazuju da geni mogu utjecati na apetit, metabolizam i način na koji tijelo reagira na prehranu. Genetika sama po sebi ne uzrokuje debljinu, ali može povećati sklonost dobivanju na težini i otežati njezinu kontrolu.

San, stres i svakodnevne navike

Koliko spavate također može utjecati na brojku na vagi. Nedostatak sna povezan je s promjenama u hormonima koji reguliraju glad i sitost, zbog čega osobe koje kronično ne spavaju dovoljno mogu češće osjećati glad i imati veću sklonost prejedanju.

Tu je i stres. Dugotrajna izloženost stresu može utjecati na hormonalnu ravnotežu i otežati održavanje zdravih navika. Mnogi ljudi tada posežu za hranom kao oblikom utjehe, što dodatno komplicira proces kontrole tjelesne težine.

Osim toga, određeni lijekovi i zdravstvena stanja također mogu pridonijeti porastu tjelesne mase ili otežati mršavljenje. Upravo zato je važno sagledati cjelokupnu zdravstvenu sliku, a ne se fokusirati samo na prehranu i tjelovježbu.

Stigma koja otežava put do pomoći

Osobe koje žive s debljinom često se suočavaju s osudama, stereotipima i neprimjerenim komentarima. Takva stigma može ostaviti posljedice na samopouzdanje, mentalno zdravlje i kvalitetu života.

Još je veći problem što osjećaj srama ponekad sprječava ljude da potraže stručnu pomoć. Neki odgađaju odlazak liječniku jer se boje da će biti osuđivani ili da će ponovno čuti kako bi jednostavno trebali 'više paziti'.

Stručnjaci ističu da je važno promijeniti način na koji govorimo o debljini. Umjesto okrivljavanja pojedinca, potrebno je razumjeti da je riječ o složenoj bolesti koja zahtijeva podršku, razumijevanje i individualizirani pristup, a koliko oni mogu pomoći, iz vlastitog je iskustva otkrila pacijentica Hana Božičević.

Kada ste prvi put postali svjesni da je debljina zdravstveni problem s kojim se suočavate i što vas je potaknulo da potražite stručnu pomoć?

Odmalena sam bila svjesna da sam drugačija, ali tek kasnije sam shvatila da moj trud, volja i edukacija nisu uvijek dovoljni. Osvijestila sam da trebam imati nekoga na svojoj strani tko će stručno pratiti moje putovanje prema zdravijoj verziji mene. Jer zdravstvene probleme ne možete sami nositi, pogotovo one hormonalnog spektra.

S kojim ste se najvećim izazovima ili predrasudama susretali tijekom svog puta prema boljoj kontroli tjelesne težine? 

Predrasude su, nažalost, sastavni dio života u pretilom tijelu. S vremenom naučite primati verbalne udarce i nositi se s njima. Najveći izazov bio je ne dopustiti da me to mentalno porazi. Bez obzira na komentare okoline, neuspješne pokušaje mršavljenja ili poteškoće u mijenjanju životnih navika, važno je ustati i krenuti ponovno, čak i ako je to pedeseti put.                                         

Kako je razgovor s liječnikom utjecao na vaše razumijevanje debljine i što biste poručili osobama koje se još uvijek  ustručavaju potražiti pomoć?

Kada sam došla do endokrinologa koji mi je objasnio kako su mnogi moji zdravstveni problemi međusobno povezani, počela sam bolje razumijevati vlastitu situaciju. Shvatila sam da moj pristup liječenju i kontroli tjelesne težine mora biti drugačiji od pristupa osobe koja nema iste zdravstvene izazove.

Potražiti pomoć jedna je od najboljih stvari koje možete učiniti za sebe. To je mali, ali važan korak prema zdravijem životu. Najgore što se može dogoditi jest da ostanete na istom mjestu. S druge strane, možete pronaći podršku, stručnu pomoć i alate koji će vam olakšati taj put i donijeti dugoročne rezultate za boljitak vas i vaše obitelji i ljudi u vašoj okolini.

Niste sami i ne morate sve rješavati sami

Put prema kontroli tjelesne težine izgleda drukčije za svaku osobu. Ono što pomaže jednoj osobi, ne mora nužno pomoći drugoj. Upravo zato ne postoji jedinstveno rješenje koje odgovara svima.

Prvi korak može biti bolje razumijevanje vlastitog organizma i čimbenika koji utječu na tjelesnu težinu. Kada znamo da na težinu ne utječu samo prehrana i tjelesna aktivnost nego i hormoni, genetika, san, lijekovi i druga zdravstvena stanja, lakše je pristupiti problemu bez osjećaja krivnje.

Razgovarajte sa svojim liječnikom

Ako imate osjećaj da unatoč promjenama životnih navika ne uspijevate postići ili održati željenu tjelesnu težinu, razgovarajte sa svojim liječnikom. Stručnjak može pomoći u procjeni vašeg zdravstvenog stanja, prepoznati moguće čimbenike koji utječu na težinu te predložiti individualizirani pristup koji odgovara upravo vama.

I zapamtite - traženje pomoći nije znak neuspjeha. Naprotiv, to može biti prvi korak prema boljem razumijevanju vlastitog zdravlja i dugoročno uspješnijoj kontroli tjelesne težine.