Prehranu bi trebalo prilagoditi stanju organizma i individualnim potrebama

Rutina ni u jednom području našeg života nije dobra niti je prirodna. Uvijek je dobro biti otvoren za nove stvari i prepustiti se prirodnim ritmovima promjena. S godinama sam naučila da je jedino u što možemo biti sigurni je promjena i nesigurnost. Pa zašto onda da se ne prepustimo tijeku životu i uživamo u sadašnjem trenutku? Čvrstim držanjem za rutinu zapravo blokiramo prirodni protok životne energije. Kad govorimo o prehrani izrazito je bitno da slijedimo kako osobne ritmove svog tijela tako i ritmove prirode i godišnjih doba. Namirnice na tanjuru bi se sezonski trebale izmjenjivati i biti raznovrsne. Naravno prehranu bi trebalo prilagoditi stanju organizma i individualnim potrebama. Također starenjem bi se naš jelovnik trebao mijenjati u skladu s godinama. Slušanje i praćenje prirodnih ritmova sebe i prirode bi nam zapravo trebala biti jedina rutina ako se mene pita.

Izbacivanjem cijelih skupina namirnica iz jelovnika stvara se preduvjet za bolest

Iz nekog osobnog iskustva mogu reći da nije uvijek ugodno napustiti svoje ustaljene obrasce i izaći van vlastitih okvira. No ako postoji velika želja za promjenom postoje laki koraci kojima se možemo katapultirati i razbiti čahuru u koju smo se sakrili. Prvo i najbitnije od svega je prihvatiti trenutnu situaciju bez da stvaramo mržnju, krivnju i ostale negativne emocije prema sebi svom tijelu i okolini. Najbolje bi bilo prvo pogledati što to želimo postići, čak možda i na komad papira napisati što sve želimo postići. Kod konkretnog primjera koliko točno kilograma želimo smršavjeti, što sve izbacivanjem ugljikohidrata želimo postići te kakve to dobrobiti donosi za nas,naše tijelo i naš život. Nakon toga to sve napisati kao da se već ostvarilo.

Ovo je za mene izvrsna tehnika kako da ostanem motivirana i fokusirana na cilj. List papira s ostvarenim rezultatima čitam jednom tjedno i tako vidim što se već možda ostvarilo, na čemu još moram raditi. Zapravo ovo odlično funkcionira bez pretjeranog razbijanja glave jer je na neki način programiranje naše podsvijesti na uspjeh. I ono drugo jako važno osobno nisam pobornik rigoroznog izbacivanja cijele skupine namirnica, nisam pobornik keto i inih dijeta. Ne kažem da takve dijete nisu efikasne, jesu i to u kratkom vremenu. Ali nažalost one često mijenjaju cijeli naš metabolizam i stvaraju dugoročno odlične preduvjete za određena oboljenja. Umjesto izbacivanja cijele jedne skupine namirnica bolje bi bilo pažljivije birati kvalitetnije namirnice iz te skupine, konkretno kod ugljikohidrata – odabrati one bez glutena, cjelovite, s većim sadržajem proteina ili s glutenom ali stare sorte koje nisu GMO te industrijski obrađen.

O emocijama dosta ovisi i kako se hranimo, zato je važno naučiti se nositi s promjenama dobrim i lošim na pozitivan način

Kao što sam već prije rekla jedino ono što je sigurno u životu je promjena, također jedino sigurno je da je naše vrijeme ovdje na zemlji u ovom tijelu ograničeno i sve nas na kraju našeg puta čeka smrt. Osobno često razmišljam jesam li zadovoljna sobom, svojim životom, postignućima, međuljudskim odnosima i bi li bila sretna sa svim tim da je danas moj posljednji dan života. Drugim riječima pokušavam svaki dan živjeti kao da mi je posljednji, jer jednog dana će doista biti. Trudim se dati ono najbolje od sebe, za sebe i svoju okolinu. To naravno ne znači da nema dobrih i loših dana, da nema stresa, ljutnje itd. Ima naravno svega to je dio i smisao ovog života, osjetiti taj cijeli spektar emocija, ali biti svjestan njihove prolaznosti. Prepuštanje i prihvaćanje kakva god situacija da bila je zapravo moj jedini način funkcioniranja. Meditacija, svjesnost,pozitivne afirmacije, molitva, šetnja prirodom, kuhanje, pjevanje omiljene pjesme, čaša dobrog vina, dobro društvo, kada puna vode i sauna to su mi ispušni ventili. I uvijek se pitam kad je jako loše što mogu iz ovog naučiti?

palačinke Zdrave, ukusne i brze palačinke plus recepti za zamjenu za jaja

pizza zdrava Recept za najbolji veganski sir i hrskavo tijesto za pizzu gotovo za čas

I svaki put izađem iz situacije obogaćena još jednim iskustvom. Kad život promatraš kao niz prilika za rast za učenje, kad je život igra naučiš upravljati brodom života i po mirnom i po valovitom moru imajući vjeru da se sve odvija upravo onako kako želiš. A gledajući svoj život unatrag kao film sada sam svjesna da se odvijao upravo onako kako sam željela, bila toga svjesna ili ne. I za kraj uvijek je dobro promatrati sebe iz nepristranog stajališta, gledati na svoj život iz perspektive sokola shvaćajući da smo mi kao pojedinci dio jedne veće slagalice. A ipak svakom našom misli i akcijom možemo odlučiti želimo li mirnu, lijepu i sretnu slagalicu ili pak neku drugu. Dobro je zapitati se kojeg vuka ću danas hraniti? Dobrog ili lošeg? Svaki dan do onog posljednjeg imamo priliku odabrati.