Hrana dizajnirana za mozak: Ultraprerađena hrana potiče ovisnost poput cigareta
Prema studiji objavljenoj u časopisu Milbank Quarterly, koju su proveli istraživači s Harvarda, Sveučilišta u Michiganu i Sveučilišta Duke, mnogi proizvodi poput gaziranih pića, čipsa, keksa i slatkiša industrijski su osmišljeni kako bi potaknuli prekomjernu i teško kontroliranu konzumaciju, prenosi The Guardian.
Autori navode da su takvi proizvodi ”visoko konstruirani i hedonistički optimizirani“, odnosno razvijeni prema principima koji su desetljećima usavršavani u duhanskoj industriji. Prehrambena industrija, ističu, preuzela je ključne tehnike iz tog sektora, uključujući precizno ”doziranje“ šećera, masti i soli te razvoj tekstura i okusa koji maksimalno stimuliraju centre za nagradu u mozgu.
Takvi proizvodi nisu osmišljeni kako bi doveli do sitosti, već kako bi poticali ponavljanu i prekomjernu konzumaciju.
Hrana dizajnirana za mozak, a ne za sitost
Istraživači upozoravaju da se proizvodi optimiziraju ne samo prema okusu, već i prema ”dozi“ i brzini kojom djeluju na organizam. Preciznim kombiniranjem šećera, masti i soli postiže se snažan učinak na sustav nagrade u mozgu, ali bez osjećaja prezasićenosti.
Autori se pritom pozivaju na kriterije iz znanosti o ovisnosti, ističući da ultraprerađena hrana može potaknuti žudnju, gubitak kontrole i nastavak konzumacije unatoč štetnim posljedicama. Takvi proizvodi ciljano aktiviraju dopaminske putove u mozgu, povezane s osjećajem nagrade i motivacijom.
Klinička iskustva dodatno podupiru takve nalaze. Psihologinja Ashley Gearhardt sa Sveučilišta u Michiganu navodi da pacijenti sami uspoređuju svoju potrebu za takvom hranom s ovisnošću o cigaretama.
”Pacijenti mi govore: ‘Osjećam se ovisno o toj hrani, žudim za njom – prije sam pušio, a sada imam isti obrazac sa sokovima i krafnama. Znam da me ubija, želim prestati, ali ne mogu’“, izjavila je Gearhardt, prenosi The Guardian.
Dodala je kako se u području ovisnosti često najprije odgovornost pripisuje pojedincu, no s vremenom se prepoznaju mehanizmi kojima industrija oblikuje proizvode kako bi potaknula potrošnju.
Marketinške taktike i ‘health washing’
Autori upozoravaju i na marketinške strategije koje dodatno potiču konzumaciju. Oznake poput ”low fat“, ”bez šećera“ ili ”fitness“ opisuju kao oblik tzv. ”health washinga“, kojim se stvara dojam zdravijeg proizvoda.
Takve prakse uspoređuju se s oglašavanjem cigareta s filterom sredinom prošlog stoljeća, koje su se promovirale kao sigurna opcija.
No, za razliku od duhana, hrana je nužna za život. Upravo to, upozoravaju autori, čini problem složenijim. U suvremenom prehrambenom okruženju ultra-prerađenu hranu teško je izbjeći jer je široko dostupna, često jeftinija i snažno promovirana.
”U današnjem sustavu opskrbe hranom gotovo je nemoguće potpuno izbjeći ultraprerađenu hranu“, navodi se u studiji, prenosi The Guardian.
Znanstvenici stoga zagovaraju regulatorni pristup sličan onome koji se primjenjuje na duhanske proizvode. To uključuje jasnije označavanje proizvoda, uvođenje poreza na nezdravu hranu, ograničavanje dostupnosti u školama i zdravstvenim ustanovama te stroža pravila oglašavanja, osobito kada je riječ o djeci. Posebno naglašavaju potrebu za pomakom fokusa s individualne odgovornosti na odgovornost prehrambene industrije.
Što se smatra ultraprerađenom hranom
Iako ne postoji jedinstvena globalna definicija, ultraprerađenom hranom smatraju se proizvodi koji prolaze kroz više faza industrijske obrade i sadrže brojne dodatke, poput emulgatora, konzervansa, umjetnih aroma i boja.
U tu se skupinu ubrajaju gazirana pića, slatkiši, grickalice, gotova jela, procesirani mesni proizvodi i razni namazi, ali i određene zamjene za meso te industrijski proizvedeni doručci poput müsli mješavina.
Takva prehrana u pravilu je bogata kalorijama, šećerom, soli i zasićenim mastima, ali siromašna vlaknima, proteinima, vitaminima i mineralima.
Istraživanja pokazuju da ultraprerađena hrana sve više zamjenjuje svježe pripremljene obroke i prirodne namirnice. U razvijenim zemljama ona već čini oko polovice ukupnog dnevnog unosa kalorija, a sličan trend sve je vidljiviji i u manje razvijenim dijelovima svijeta.
Dio znanstvenika pak upozorava da usporedbe s duhanom treba tumačiti oprezno. Postavlja se pitanje djeluje li ultra-prerađena hrana poput nikotina u farmakološkom smislu ili prvenstveno iskorištava naučene prehrambene navike i dostupnost proizvoda.
Također ističu da zdravstveni učinci takve hrane mogu biti posljedica i činjenice da ona zamjenjuje nutritivno bogate namirnice, a ne samo njezina sastava.
Rastući problem i u Hrvatskoj
Trendovi povezani s ultra-prerađenom hranom vidljivi su i u Hrvatskoj. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, više od 60 posto odraslih ima prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu. Kod djece je situacija dodatno zabrinjavajuća. Prema podacima europske inicijative COSI, oko trećine djece u Hrvatskoj ima prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu, što nas svrstava među najpogođenije zemlje u Europi. Stručnjaci taj trend povezuju s promjenama prehrambenih navika, uključujući sve veću dostupnost industrijski prerađene hrane i zaslađenih napitaka.
Stručnjaci upozoravaju da ovaj trend dovodi do povećanog opterećenja zdravstvenih sustava i porasta kroničnih nezaraznih bolesti.