Fitboxing trening za cijelo tijelo koji topi potkožno masno tkivo
Taj svoj trening nazvala je fitboxing, a nakon što je godinu dana paralelno radila kao medicinska sestra i vodila treninge shvatila je da se treba odlučiti za jedno jer je broj polaznica rastao, a ona je sve teže mirila svoja dva posla. Kada je i to isključivo po usmenoj preporuci skupila šezdesetak polaznica odlučila je napustiti posao i otvoriti svoj studio Fitness&Boxing Anita Kljajić u Sesvetama gdje vodi dvije vrste treninga, već spomenuti fitboxing i funkcionalne trening za cijelo tijelo bez elemenata boksa.
Kako su ispričale polaznice fitboxinga, ono što im se posebno sviđa su brzo vidljivi rezultati na tijelu i što je svaki trening drugačiji. Anita je opisala koncept treninga: "Trening se sastoji od zagrijavanja, djela s boksom i istezanja. Kako će izgledati zagrijavanje ovisi koliko je cura došlo na trening, ako je veći broj onda imamo trčanje sa zadacima ili odrade tabatu (osam vježbi po 20 sekundi u intervalima) uglavnom svaki put nešto drugo, glavni dio trening je boks nekad na vrećama, a nekad u parovima i na kraju slijedi istezanje."
Anita objašnjava da je boks dinamičan tip treninga zabavan i efikasan i jedan od rijetkih sportova za cijelo tijelo budući da je kombinacija kardiovaskularnog treninga i treninga snage. "Boks poboljšava motoričke vještine kao što su agilnost, brzina, snaga i kondicija, intenzivno topi potkožno masno tkivo i smanjuje stres te jača um i tijelo. Treningom se troši puno više kalorija nego primjerice trčanjem.
U kratkom vremenu se postižu brzi rezultati, ako se trenira redovito dva do tri puta tjedno s tim da trening traje 55 minuta. Osim toga trening nije dosadan što je rekreativcima i te kako važno. Boks ima tu kvalitetu da kad čovjek udara u vreću misli o sljedećem udarcu i o tehnici, a ne o svojim dnevnim obvezama. To prazni um i pomaže da se s treninga ode kući rasterećen fizički i psihički", objašnjava Anita i kaže da se fitboxing može vrlo dobro kombinirati i s drugim vrstama treninga s tim da je napomenula da nije dobro pretjerano povećavati mišićnu masu jer to može usporiti vježbača, ali to ionako ženskom djelu rekreativnih vježbačica i nije cilj.
Anita trenutno studira fizioterapiju jer kako je rekla tako uspijeva pomiriti svoja dva područja interesa - sport i medicinu. Osim toga na Sportskom učilištu se obrazuje za trenera i vjeruje da bi jednom mogla trenirati boksače natjecatelje.
Da netko vidi Anitu na ulici teško da bi njezinu naizgled krhku pojavu povezao s grubim sportom kakav je natjecateljski boks. Anita se prisjetila kako je sve počelo. "S boksom sam se počela baviti slučajno u srednjoj školi, ranije sam se bavila rukometom i ritmičkom gimnastikom, a onda me prijateljica pozvala na jedan boksački trening. Prvi meč sam imala već nakon mjesec i pol treniranja i taj meč sam izgubila, ali sam dobila volju za ozbiljnim treniranjem. Počela sam trenirati dva puta dnevno, zimske i ljetne praznike sam provodila u dvorani.
Bila sam višestruka prvakinja Hrvatske, osvojila sam pehar za za najbolju seniorku, pehar za najvrjednijeg sportaša, dva puta zlato na Zagreb Openu, Zlato na Split Openu, zlato na međunarodnoj boksačkoj reviji", nabrojala je neke od svojih uspjeha Anita i objasnila da je interes za natjecanjima počela gubiti kada je shvatila da u Hrvatskoj nema tako dobrih uvjeta za razvoj sportaša kao vani.
Anita kaže da su je obitelj i prijatelji podržavali, ali da su ipak imali predrasudu kako to nije sport za žene i da će si uništiti lice. "Što se ozljeda tiče nos mi je često i jako krvario, toliko da smo nekad morali prekinuti meč. Dok je meč trajao bol nisam osjećala zbog adrenalina, tek bih ga osjetila dva dana kasnije kad se tijelo ohladilo. Nisam imale veće ozljede, osim krvavog nosa, hematoma ispod očiju i bolova u licu i vilici", prisjetila se Anita natjecateljskih dana.