Već i pogled na bolesnu osobu može aktivirati imunološki sustav, tvrde znanstvenici
Bilo da se radi o osobi koja maše maramicom u vlaku ili o djetetu s očitim znakovima vodenih kozica, prijetnja infekcijom često je dovoljna da se instinktivno udaljimo.
Sada su istraživači, koristeći avatare u virtualnoj stvarnosti, pokazali kako je čak i sam pogled na osobu koja potencijalno prenosi zarazu dovoljan da potakne i naš imunološki sustav, piše The Guardian.
"Iako iznenađujuće, naše otkriće da imunološki odgovori mogu biti potaknuti simuliranim infekcijama prikazanim u VR-u u skladu je s načelom ‘detektora dima’ u biološkim sustavima", naveli su autori studije, dodajući kako su obrambeni obrasci ponašanja koji nam pomažu izbjeći zarazne bolesti izrazito osjetljivi na znakove koji mogu ukazivati da je netko bolestan.
U časopisu Nature Neuroscience, istraživači su izvijestili kako su 248 zdravih ispitanika opremili VR naočalama i proveli pet eksperimenata, svaki s najmanje 32 sudionika.
U svakom eksperimentu, sudionici su isprva promatrali tri lica istog spola kako se oni sami više puta naginju prema njima, s neutralnim izrazom lica.
Zatim su sudionici podijeljeni u skupine i ponovno su im više puta prikazana ista tri lica – s neutralnim izrazima ili s vidljivim znakovima virusnih infekcija poput kožnih osipa. U nekim eksperimentima, dodatnoj podskupini sudionika prikazana su lica koja su pokazivala izraz straha.
U jednom od eksperimenata, zadatak sudionika bio je pritisnuti gumb što je brže moguće nakon što bi osjetili blagi dodir na licu – dok bi im se prikazivao jedan od avatara.
Istraživači su otkrili da su sudionici pritisnuli gumb ranije – tj. kad su se lica činila udaljenija – ako su avatari pokazivali znakove bolesti, u usporedbi s onima koji su imali neutralan ili ustrašen izraz lica.
EEG testovi, koji su mjerili električnu aktivnost mozga, potvrdili su te nalaze. Kako su se avatari približavali, aktivirao se dio mozga koji je zadužen za prostor neposredno oko tijela. No ta je aktivacija bila drugačija kada su avatari pokazivali znakove infekcije, čak i kada su se nalazili daleko. Te razlike su bile lokalizirane u dijelovima mozga koji sudjeluju u prepoznavanju i filtriranju prijetnji.
Rezultati funkcionalne magnetske rezonancije (fMRI) dodatno su podržali te nalaze – otkrivajući i pojačanu povezanost između mreže mozga koja detektira prijetnje i hipotalamusa, dijela mozga koji ima ključnu ulogu u regulaciji tjelesnih funkcija.
Također su uočene razlike u krvi sudionika kada su im prikazivani infektivni avatari u odnosu na neutralna ili ustrašena lica.
"Što se tiče stanica, primijetili smo aktivaciju obitelji imunoloških stanica koje nazivamo ‘urođene limfoidne stanice’ (ILC), a koje su rani ‘alarmni sustav’ koji aktivira ostale imunološke stanice", objasnila je prof. Camilla Jandus sa Sveučilišta u Ženevi, jedna od autorica studije.
Znanstvenici su dodali kako su sličnu aktivaciju ILC stanica uočili i u krvi osoba koje su primile cjepivo protiv gripe, iako nisu bile izložene VR prikazima.
Dr. Esther Diekhof sa Sveučilišta u Hamburgu, koja nije sudjelovala u istraživanju, rekla je kako se studija slaže s prethodnim istraživanjima, uključujući ona njezinog tima.
"Ova studija pruža još jedan dobar primjer postojanja mehanizma koji reagira na potencijalne prijetnje zarazom i prije nego što se imunološki sustav izravno susretne s patogenima", rekla je.
No prof. Benedict Seddon s University Collegea u Londonu upozorava da neka pitanja i dalje ostaju otvorena – poput onoga koristi li ova uočena reakcija imunološkom sustavu u stvarnoj borbi protiv infekcije.
"Kada se zarazimo, primjerice virusom SARS-CoV, može proći dan ili dva dok se infekcija ne razvije i dok je imunološki sustav ne prepozna i ne počne reagirati – što se događa znatno kasnije od početnog podražaja koji je pokrenuo ovu kratkotrajnu mobilizaciju", rekao je.