Toplinski valovi i onečišćenje zraka – prijetnje koje ne smijemo ignorirati
Toplinski valovi i ljetni smog koje sve češće susrećemo, stvaraju zapravo opasnu kombinaciju za ljudsko zdravlje: znanstvenici upozoravaju da prizemni ozon i ekstremna vrućina udruženim djelovanjem posebno ugrožavaju ranjive skupine stanovništva.
Nova studija objavljena u časopisu Nature Cities u kolovozu 2025. godine, potvrđuje da tijekom toplinskih valova koncentracije prizemnog ozona znatno rastu te da ta kombinacija ekstremne vrućine i zagađenja zraka predstavlja ozbiljnu prijetnju za zdravlje stanovnika gradova.
Rizik je osobito snažan u urbanim sredinama gdje se preklapaju nepovoljni meteorološki uvjeti, npr. vrlo visoke temperature, stagnacija zraka, i koncentrirani izvori onečišćenja (promet i urbanizacija).
Ozon u plućima
Uzrok tome su snažno sunčevo zračenje, malo oborina i mirna atmosfera što sve pod jačim anticiklonama pogoduje akumulaciji topline i stvaranju ozona. Zabilježeno je da se ljeti ekstremne vrućine često poklapaju s epizodama visokog smoga upravo zbog tih uvjeta. Rast hitnih hospitalizacija ljeti povezan je upravo s ovim dvostrukim napadom na organizam, a posebno dišne puteve i kardiovaskularni sustav.
Kada uđe u pluća, ozon izaziva nadraženost i upalu dišnih puteva, pogoršava astmu, izaziva kašljanje, grebanje grla i bol prilikom dubokog udaha. U isto vrijeme, ekstremna vrućina opterećuje srce i krvotok, pogoršava dehidraciju i može biti smrtonosna i sama po sebi. Zajedno, ozon i toplinski stres stvaraju sinergijski efekt: znanstvenici upozoravaju da takvi složeni ekološki ekstremi imaju pojačan učinak na zdravlje populacije, osobito ranjivih skupina.
Najviše stradavaju oni najranjiviji: starije osobe, djeca te ljudi s kroničnim bolestima dišnog i krvožilnog sustava. Udisanje ozona najjače pogađa upravo osjetljive skupine dok zdravi odrasli često osjete “samo” nadražaj grla ili kašalj. Visoke temperature, pak, najopasnije su za starije i bolesne jer njihovo tijelo teže regulira toplinu. Ako su istovremeno izloženi i onečišćenom zraku, rizik od komplikacija dramatično raste.
Siromašni kvartovi više pogođeni
Socioekonomski slabije zajednice pritom snose nesrazmjerno veći teret. Istraživanje u provedeno u bogatoj Kaliforniji pokazalo je da su tijekom ljetnih epizoda ekstremne vrućine i ozona najviše bili pogođeni siromašniji kvartovi s većom nezaposlenošću i prometom, piše Phys.org.
U tim područjima zabilježen je veći broj hitnih prijema u bolnice zbog poteškoća s disanjem i infekcija respiratornog sustava. Nasuprot tome, bogatije četvrti imale su manji udruženi efekt vrućine i smoga – stanovnici tamo obično imaju bolji pristup zdravstvenoj skrbi, klimatizirane prostore za utočište i manje kroničnog stresa.
Drugim riječima, ekološka nejednakost dolazi do izražaja: oni koji žive u gušće izgrađenim, prometnijim dijelovima grada i imaju manje resursa teže podnose ove udružene ekstreme.
“Razumijevanje utjecaja istovremenih okolišnih nepogoda poput ekstremne vrućine i zagađenja zraka postaje prioritet u doba klimatskih promjena”, ističe Tarik Benmarhnia, klimatolog i epidemiolog sa Sveučilišta UC San Diego, za Phys.org. Takvi događaji postaju sve učestaliji, intenzivniji i skloniji zajedničkoj pojavi, stvarajući potencijalno sinergijske učinke na zdravlje populacije koji najviše pogađaju najosjetljivije zajednice.
Globalna žarišta ljetnog dvojnog stresa
Problem istovremenih toplinskih valova i smoga najizraženiji je u gusto naseljenim i industrijaliziranim regijama. No, ni Europa nije pošteđena. Posljednjih godina na većem dijelu kontinenta zabilježene su iznadprosječne temperature, što je pratila i povećana koncentracija prizemnog ozona diljem Europe.
Visoke temperature u kombinaciji s neobično velikim dotokom saharskog pustinjskog pijeska stvorile su tada “koktel” zagađenja – porasle su i lebdeće čestice i prizemni ozon, upozorila je Svjetska meteorološka organizacija (WMO), piše Phys.org.
Poznato je da se ljeti u južnoj Europi često bilježe visoke razine ozona: dugotrajno stabilno i sunčano vrijeme uz mnogo ispušnih plinova pogoduje njegovu nakupljanju. Prema podacima Europske agencije za okoliš (EEA), informativni prag ozona od 180 µg/m³ u zraku redovito se tijekom toplih ljeta prelazi u mediteranskim zemljama, što zahtijeva da vlasti obavijeste stanovništvo o opasnosti.
Začarani krug klime, urbanizacije i zagađenja
Zašto su gradovi toliko ranjivi na ovaj dvostruki stres? Urbanizacija i klimatske promjene udruženo pogoršavaju situaciju. Gradovi su već sada topliji od okolice zbog obilja betona i asfalta koji upijaju toplinu, stvarajući efekt “urbanog toplinskog otoka“. Noću se urbana područja sporije hlade, pa ekstremne temperature traju duže i opterećuju tijelo i nakon zalaska sunca.
Posebno to vrijedi tamo gdje nedostaje zelenila – parkovi i drveće mogu ublažiti vrućinu pružajući hlad i isparavanjem vode, dok gole betonske površine dodatno pojačavaju žegu. U centru grada tako može biti i nekoliko stupnjeva toplije nego u prigradskim zonama, pa stanovnici gusto izgrađenih četvrti trpe veći toplinski stres.
Također, neke biljke na ekstremnoj vrućini luče više isparljivih organskih tvari (poput terpena), doprinoseći dodatno stvaranju ozona Usto, suša i toplinski stres tjeraju vegetaciju da zatvori svoje pore (stomate), čime se smanjuje njezina sposobnost upijanja ozona iz atmosfere – praktički, smanjuje se prirodno “čišćenje” zraka, pa više ozona ostaje u gradskoj atmosferi. Sve to vodi do viših koncentracija ovog štetnog plina upravo onda kad je najtoplije.
Kratkoročna rješenja
Ograničavanje – gašenje određenih misija
Jedini način da se obuzda ozon jest srezati njegove izvore – ispušne plinove iz vozila, termoelektrana, industrije i drugih žarišta. Znanstvenici koji su analizirali kineske megagradove predlažu kombinaciju kratkoročnih i dugoročnih mjera.
Kratkoročno, kada meteorolozi unaprijed najave žestok toplinski val, gradovi mogu proaktivno ograničiti određene emisije. Primjerice, privremeno smanjenje industrijske proizvodnje ili prometno ograničenje tijekom nekoliko najgorih dana moglo bi spriječiti da se meteorološka nepogoda pretvori i u epizodu izuzetnog zagađenja.
Kineska studija navodi da bi pravovremene akcije “gašenja” dijela emisija tijekom vrućine bile brza i isplativa mjera za smanjenje vršnih koncentracija ozona. Neke zemlje već imaju takve protokole: npr. u Francuskoj se automatski uvode restrikcije prometa kad ozon ili drugi polutanti pređu zadane pragove.
Urbanistička rješenja
Urbanistička rješenja mogu ublažiti učinke toplinskih valova i poboljšati kvalitetu zraka. Ozelenjavanje je jedna od strategija: sadnja drvoreda, formiranje parkova, ozelenjivanje krovova i fasada pomaže sniziti temperature u gradskim “betonskim pustinjama” pružajući hlad i povećavajući evaporaciju.
“Otočići hlada”
Primjerice, mnogi sredozemni gradovi posljednjih godina pokreću inicijative sadnje stabala i postavljanja javnih “otočića hlada” s ciljem da stanovnicima (a ljeti i turistima) osiguraju predah od sunca i užarenog asfalta. Zelene površine također filtriraju zrak – drveće upija dio onečišćujućih plinova i prašine – no stručnjaci upozoravaju da treba paziti na izbor vrsta. Neke biljke (poput određenih ukrasnih borova i hrastova) pri visokim temperaturama pojačano otpuštaju hlapljive organske spojeve koji doprinose stvaranju ozona.
Gradovi također sve više razmišljaju o hladnim skloništima za građane tijekom ekstremnih vrućina. U mnogim sredinama postoje već tzv. “cooling centers” – klimatizirani javni prostori (npr. knjižnice, sportske dvorane ili centri za umirovljenike) u koje se svi koji nemaju klimatizaciju kod kuće mogu skloniti za najžešćih vrućina.
Dakle, boravak u zgradi s filtracijom zraka i klimom može drastično smanjiti udar na pluća tijekom smogovitog toplinskog vala. Autori studije predlažu da gradovi prošire takve programe i tretiraju ih kao “okolišna utočišta” – ne samo za vrućinu, nego i za epizode loše kvalitete zraka poput visokog ozona, požarnog dima ili prašine.
Brojni gradovi već imaju planove za slučajeve smoga: od uvođenja naizmjenične vožnje (zabrane kretanja vozilima s određenim registracijama svaki drugi dan) do besplatnog javnog prijevoza kako bi se građane potaknulo da ostave automobile kod kuće u danima lošeg zraka.
Dugoročna rješenja
Na dulji rok, ključ je u održivom razvoju. Smanjenjem lokalnog zagađenja zraka – primjerice, prelaskom zagrebačkog javnog prijevoza na električnu energiju, poticanjem građana na korištenje vlakova umjesto automobila za putovanja, uvođenjem zona niske emisije u središtima gradova te strogim nadzorom industrijskih ispusta ljeti – možemo značajno poboljšati kvalitetu zraka u kritičnim toplim mjesecima. Time bismo ublažili ozonski smog koji opterećuje, recimo, Zagreb tijekom ljetnih špica ili turističke centre na Jadranu u kolovozu. Uz to, svako smanjenje potrošnje fosilnih goriva doprinosi globalnoj borbi protiv klimatskih promjena, što dugoročno znači manje ekstremnih vrućina.
Ukratko, ulaganje u čisti zrak dvostruko se isplati – i kao zaštita zdravlja građana, i kao dio klimatske akcije.
Fenomen udruženih toplinskih valova i ozonskog zagađenja zorno pokazuje koliko su klimatska kriza i onečišćenje okoliša isprepleteni. No također nas podsjeća da neka rješenja već postoje i da se mogu primijeniti odmah. Kroz pametno planiranje gradova (više zelenila i hlada, manje “betonskih peći”), pravodobne javnozdravstvene mjere (upozorenja, rashladna skloništa, briga o ugroženima) te odlučne politike smanjenja emisija, možemo ublažiti ove dvostruke udare i spriječiti najgore ishode. Time štitimo ne samo sadašnje generacije od opasnosti “užarenog smoga”, već i stvaramo temelje za otporniju, zdraviju budućnost u sve toplijem svijetu.