Nevjerojatna moć: Kako mozak može na čudesan način isključiti bol
Tijekom Drugog svjetskog rata, liječnik Henry Beecher primijetio je neobičan fenomen među ranjenim vojnicima. Unatoč ozbiljnim ozljedama, neki od njih nisu osjećali potrebu za jakim lijekovima protiv bolova. Bilo je slučajeva gdje su vojnici izgubili udove, a ipak nisu pokazivali znakove velikog bola.
Ispostavilo se da su strah, stres i snažne emocije imali moć utišati bol. No, kako to funkcionira i možemo li tu sposobnost iskoristiti u vlastitu korist?
Svi se povremeno suočavamo s bolom – bilo da je riječ o peckanju od žgaravice, opekotini od vruće vode ili bolu od porezotine. No, iako je bol neugodan osjećaj, on ima važnu zaštitnu funkciju – pomaže nam izbjeći dodatna oštećenja.
Ključno je razumjeti da bol nije nešto što izravno "detektiramo", već je to osjećaj koji mozak stvara na temelju informacija koje dobiva od posebnih živčanih stanica, tzv. nociceptora. Ti receptori prepoznaju potencijalno štetne podražaje, bilo da je riječ o mehaničkoj ozljedi, ekstremnim temperaturama ili kemijskim iritacijama, piše The Conversation.
Primjerice, ako dotaknete vrući predmet ili stanete na oštar čavao, mozak odmah reagira slanjem signala mišićima da se povuku, čime se sprječava daljnja šteta.
Kako se bolni signali prenose i kako ih možemo blokirati
Bolni podražaji putuju kroz tijelo električnim impulsima koji se prenose s jedne živčane stanice na drugu, sve do mozga. Kada signal stigne do moždane kore, bol postaje svjestan osjećaj.
Postoje različiti načini na koje se prijenos bolnih signala može blokirati. Primjerice, lokalni anestetici poput lidokaina izravno deaktiviraju nociceptore, dok opći anestetici privremeno isključuju svijest kako bi omogućili bezbolne kirurške zahvate.
No, percepcija boli izuzetno je subjektivna. Ljudi često procjenjuju bol na ljestvici od 0 do 10, ali taj isti podražaj različite osobe mogu ocijeniti potpuno različitim vrijednostima.
Postoje čak i rijetki slučajevi osoba koje su rođene bez sposobnosti da osjete bol, to stanje je poznato kao kongenitalna analgezija ili urođena neosjetljivost na bol (CIP). Iako možda mislite da je to prednost, u stvarnom životu – nije. Budući da te osobe ne osjećaju bol, sklone su ozbiljnim ozljedama koje često ni ne primijete na vrijeme i zbog toga znaju imati teške posljedice.
Kako možemo prevariti mozak da smanji bol
Nevjerojatno je da svi posjedujemo prirodnu sposobnost kontroliranja boli. Zapravo, unutar samog živčanog sustava nalazi se prirodni lijek protiv bolova. Tajna se krije u strukturi smještenoj točno u središtu vašeg mozga: periakveduktalnoj sivoj tvari (PAG). Ova mala, ali moćna regija u središtu mozga može mijenjati i čak potiskivati bolne signale prije nego što stignu do moždane kore.
Zamislimo primjer ranjenog vojnika na bojnom polju. U situaciji gdje je preživljavanje prioritet, osjećaj boli mogao bi biti prepreka – taj ga osjećaj može usporiti, onemogućiti da pobjegne ili da pomogne suborcima. Aktiviranjem PAG-a, mozak privremeno smanjuje percepciju boli, omogućujući mu da pobjegne na sigurno.
Ovaj fenomen možemo prepoznati i u svakodnevnom životu. Ako slučajno uhvatimo vrući lonac, umjesto da ga odmah ispustimo, ponekad ga ipak uspijemo premjestiti na sigurno mjesto prije nego što bol postane neizdrživa. To je vjerojatno rezultat trenutnog isključivanja bolnih signala putem PAG-a.
Ključne uloge u ovom procesu imaju enkefalini – prirodni kemijski spojevi koji se proizvode u mozgu i leđnoj moždini. Oni djeluju na sličan način kao jaki analgetici poput morfija, ali bez negativnih nuspojava. Smatra se da dugotrajna ili kronična bol može nastati kao rezultat abnormalnosti unutar ovog prirodnog analgetskog sustava.
Možemo li sami pojačati ovaj prirodni analgetski učinak? Istraživanja sugeriraju da postoji nekoliko načina kako možemo potaknuti oslobađanje enkefalina i time smanjiti bol. Jedan od načina je i propisana tjelovježba koja može imati bolji učinak na bolove i tegobe (primjerice bol u leđima) umjesto uzimanja paracetamola.
Pa kako to možemo postići? Baviti se treningom snage ili izdržljivosti? Smanjiti stres? Uživati u kvalitetnoj prehrani? Dobrom seksu? Iako su potrebna dodatna istraživanja kako bi se precizno utvrdila uloga ovih čimbenika u upravljanju boli, moguće je da oni donose veće koristi nego što mislimo.
Unatoč velikom napretku u razumijevanju boli, ona i dalje ostaje složena i djelomično neistražena pojava. No, nova istraživanja djeluju obećavajuće. Nedavno je američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) odobrila novi lijek Journavx za liječenje akutne boli. Ovaj lijek djeluje tako da isključuje nociceptore u perifernom živčanom sustavu, sprječavajući prijenos bolnih signala do mozga.
To bi mogla biti potencijalna prekretnica u borbi protiv boli osobito zbog sve veće ovisnosti opioidnim lijekovima poput morfija i fentanila.
Daljnji napredak u razvoju novih tretmana ovisi o znanstvenicima koji istražuju složenu neuronsku povezanost i funkciju. Nema sumnje da će to biti težak zadatak. No,bolje razumijevanje načina na koji naše tijelo kontrolira bol moglo bi nas jednog dana dovesti do revolucionarnih otkrića i omogućiti nam da iskoristimo snagu vlastitog tijela kao najboljeg lijeka.