Način na koji govorimo može otkriti rane znakove starenja mozga
Starenje mozga je baš kao i starenje svih naših drugih organa – neizbježno. Kod nekih to ide brže, kod nekih sporije, a ovisi o cijelom nizu čimbenika. Na neke ne možemo utjecati, na druge možemo, na neke pokušavamo, od nekih pokušaja odustanemo. Nekad niti ne razmišljamo o tome, jer nam se čini da je to daleko i ne vidimo naznake. No čini se da pokazatelji postoje.
Način na koji govorimo mogao bi otkriti koliko brzo starimo, a govor koji zvuči "starije" povezan je s demencijom i promjenama u mozgu. Način na koji netko govori može otkriti više o zdravlju i starenju te osobe nego što se prije mislilo, otkrila je nova studija koja je koristila automatizirani računalni alat nazvan "govorni sat".
Naime, naša "govorna dob" ne krije se samo u načinu na koji govorimo, našem glasu i slično. Istraživači kažu da ona odražava ono što se događa unutar tijela i nadaju se da bi ovo mogla biti jeftina, neinvazivna, automatizirana alternativa za mjerenje biološkog starenja.
"Čini se da naš glas sadrži mnogo više informacija o starenju nego što smo prije prepoznavali", rekao je Agustín Ibáñez, glavni autor studije na Trinity Collegeu u Dublinu.
Tijekom istraživanja automatizirano računalo izračunalo je govornu dob osobe i usporedilo je sa stvarnom dobi rođenja, otkrivajući zvuči li njihov govor mlađe, prosječno ili starije od očekivanog, te ujedno ponudilo tragove o zdravom starenju.
"Bilježi i protok kronološkog vremena i signale koji dolaze iz spoznaje, mozga, sistemske biologije, pa čak i našeg akumuliranog društvenog okruženja", dodao je.
Istraživači su analizirali audio snimke gotovo 3000 odraslih osoba koje govore španjolski diljem Latinske Amerike. Sudionici su dovršili niz zadataka, uključujući pripovijedanje kratkog animiranog filma, prepričavanje priče nakon 20-minutne pauze, te su morali imenovati stavke unutar zadanih kategorija.
Istraživački tim koristio je strojno učenje, nakon čega su ispitali stotine značajki koje bilježe kako ljudi govore i što govore, poput brzine govora i pauza, visine tona, emocionalnog sadržaja, vokabulara i semantičke preciznosti, kako bi procijenili kronološku dob i generirali individualnu "razliku u dobi govora".
Što pokazuje "stariji" govor
Pokazalo se da postoje razlike između zdravih osoba i osoba s demencijom. Zdravi sudionici pokazali su najmanje razlike u dobi govora, dok su progresivno veće razlike uočene kod osoba s Alzheimerovom bolešću i oblicima frontotemporalne demencije.
Osobe čiji se govor čini starijim nego što se očekivalo za njihovu kronološku dob pokazale su znakove ubrzanog starenja u nekoliko bioloških i kliničkih sustava. MRI skeniranje mozga pokazalo je veći gubitak moždane strukture i promijenjenu moždanu aktivnost. Oni koji su imali rezultat "starijeg mozga", također su imali više razine p-Tau217, ključnog proteina u krvi povezanog s Alzheimerovom bolešću.
Sudionici sa starijim rezultatima govora postigli su lošije rezultate na testovima pamćenja, fokusa i rješavanja problema. Ova veza nije bila prisutna samo za zadatke vezane uz jezik, već i za neverbalne zadatke poput vizualnog pamćenja.
"Širi nalaz je ipak upečatljiv jer glas osobe može pružiti izuzetno sažet prikaz više dimenzija starenja", istaknuo je Ibáñez. Faktori poput kronološke dobi, starenja mozga, kognitivnih sposobnosti te fenotipova Alzheimerove bolesti i demencije inače se mjere vrlo različitim i često skupim alatima, no čini se da se mogu vidjeti i u načinu na koji netko govori, rekao je.
Istraživači su, međutim, naglasili da govorni sat još nije dijagnostički test za demenciju i ne može utvrditi predviđa li stariji govorni profil kod koga će se javiti kognitivni pad.