Postoji taj jedan miris koji ne znamo nazvati određenim imenom niti ga definirati točno. Svi smo ga nekad primijetili, a nismo znali što to točno prepoznajemo – pomalo ustajao, prašnjav ili čak poput mirisa stare odjeće, nečeg što dugo stoji. I često ga upravo tako definiramo, kao "miris starih ljudi". No iza njega zapravo stoji vrlo konkretna promjena u kemiji kože koja se događa kako starimo.

I odmah treba razjasniti jednu stvar: taj miris nije znak loše higijene. Na njega mogu utjecati godine, promjene na koži, genetika, način života, okoliš, prehrana i brojni drugi čimbenici. A što ga zapravo uzrokuje?

neke mogu biti problematične 15 neobičnih promjena na koži povezanih sa starenjem

Jedan od spojeva koji se najčešće povezuje s promjenom tjelesnog mirisa tijekom starenja je 2-nonenal, organski spoj koji nastaje kada određene masne kiseline na površini kože oksidiraju. Kako starimo, mijenja se sastav kožnog sebuma, odnosno masnoća koje koža prirodno proizvodi. Istodobno se smanjuje antioksidativna zaštita kože, a nakuplja se i više oksidativnog stresa. Sve to može pogodovati stvaranju 2-nonenala. Stručnjaci ga opisuju kao spoj karakterističnog masnog, travnatog ili pomalo ustajalog mirisa.

Ipak, nije riječ o nečemu što se dogodi preko noći ili nakon nekog točno određenog rođendana. Promjene su postupne, a prema stručnjacima se razina 2-nonenala može početi povećavati već nakon 40. godine, dok se njegov utjecaj kod nekih ljudi izraženije primjećuje u kasnijim desetljećima života. No među ljudima postoje velike razlike.

Zašto ga neki ljudi imaju više?

Ne možemo jednostavno reći: "Što smo stariji, to ćemo više mirisati po starim ljudima". Dob je samo jedan dio priče. Na tjelesni miris utječu genetika, tip kože, prehrana, način života, izloženost UV zračenju i okolišu, ali i promjene koje se prirodno događaju u organizmu tijekom starenja. Na miris mogu utjecati i lijekovi, zdravstvena stanja, mikrobiom kože te promjene u svakodnevnim navikama.

Zanimljivo je i da osoba koja "zrači" tim mirisom najčešće ne primjećuje taj vlastiti miris. Naš se mozak s vremenom prilagođava mirisima kojima smo stalno izloženi, pa ih prestajemo svjesno registrirati. To je jedan od razloga zbog kojih možda ne primjećujemo miris vlastite kože, doma ili odjeće, dok ga netko drugi može puno lakše osjetiti. I ne, taj se miris ne može jednostavno "oprati".

Naime, 2-nonenal je povezan s masnim komponentama kože i ne uklanja se lako običnim pranjem kao, primjerice, dio mirisa povezanog sa znojem. Može se zadržavati na koži i tkaninama, a tijelo ga pritom nastavlja stvarati. Zato stručnjaci naglašavaju da "miris starih ljudi" nije isto što i nedostatak higijene.

Naravno, redovita higijena, čista odjeća i održavanje prostora u kojem živimo mogu smanjiti različite izvore tjelesnih mirisa. No ne mogu u potpunosti zaustaviti prirodne kemijske promjene koje se događaju na koži.

A prevencija?

Isto tako, znanost ne može jednostavno odgovoriti niti na pitanje možemo li ga spriječiti. Ne postoji provjerena metoda kojom se može garantirati da se promjena tjelesnog mirisa povezana sa starenjem neće pojaviti. Ipak, stručnjaci smatraju da na procese poput oksidativnog stresa možemo utjecati zdravim životnim navikama.

Uravnotežena prehrana bogata voćem i povrćem, redovita tjelesna aktivnost, dovoljno sna i izbjegavanje pušenja mogu biti korisni za opće zdravlje, ali nema dovoljno dokaza da je to garancija da će se tako spriječiti 2-nonenal.

Pojedini proizvodi, poput sredstava za pranje kože na bazi ekstrakta japanskog kakija, privukli su pažnju upravo zbog mogućeg djelovanja na aldehide, no stručnjaci upozoravaju da za takve proizvode još nema dovoljno kvalitetnih kliničkih dokaza da bi se mogli smatrati sigurnim rješenjem problema.

što ima najveći utjecaj Znanstvenici tvrde: Zbog ovih čimbenika zapravo starite – i vjerojatno nisu oni na koje mislite