Osim sportaša koji često pretjerano naprežu određene dijelove tijela te tako stvaraju reaktivne kalcifikate, degenerativni kalcifikati javljaju su kod oboljelih od dijabetesa te kod osoba koje rade poslove pretežito s rukama u 'prisilno' podignutom položaju. Bolest je nešto učestalija kod žena te bolesnika sa šećernom bolesti. Kemijskim sastavom radi se o solima kalcij hidroksiapatita.

Uzroci nastanka - starija dob i ozljede

Zašto nastaju kalcifikati i koliko ozljede utječu na njihov nastanak, objasnio je dr. Danijel Matek specijalist ortoped
iz poliklinike Terapija u Zagrebu: "Prema načinu nastanka kalcifikata dijelimo ih na degenerativne i reaktivne. Smatra se da su degenerativne promjene u tetivama posljedica trošenja i starenja tkiva uz stvaranje površnog ožiljnog tkiva u koje se odlažu soli kalcijevog hidroksiapatita. Uglavnom ne izazivaju značajnije tegobe, već se često pronalaze RTG snimanjem kao slučajni nalaz.

U slučaju pojave kalcifikata u mlađih osoba, vrlo često sportski aktivnih osoba govorimo u tzv. reaktivnim kalcifikatima - način nastanka nije sasvim razjašnjen a lokalizacija im je obično unutar same tetive. Pretpostavlja se da nastaju kao posljedica prenaprezanja, ponavljanih mikroozljeda unutar samih tetiva čime se objašnjava veća učestalost u sportaša."

Vježbe za zglobove Vježbe koje smanjuju mogućnost ozljeda ramena i koljena

karpalni kanal Sindrom karpalnog kanala i kada je potrebno operirati šaku

Četiri faze kalcificiranja tetiva

Kalcifikata se najčešće stvaraju u tetivama rotatora ramena, a znatno rjeđe u drugim tetivama mišića od kojih najčešće Ahilovoj tetivi. Proces "kalcificiranja tetiva" prolazi kroz četiri faza:

• Prva je formativna faza (faza stvaranja) koja nastaje zbog promjena u tetivama, kada zbog nepoznatog uzroka dolazi do nakupljanja soli kalcija.
• Druga faza je faza mirovanja - kalcifikat je najčešće bezbolan, no zbog svoje veličine, oblika ili interakcije s tetivom u kojoj se nalazi može postati i bolan.
• Treća faza, resorptivna faza (faza "otapanja") - radi se o periodu u kojem dolazi do pojave najjačih bolova, zbog pojave upalnim promjena i okolnog tkiva.
• Četvrta faza ili postkalcifikacijska faza - nakon završene resorpcije, dolazi do cijeljenja tetive.

Liječi se samo u slučaju boli

U većini slučajeva kalcifikati ne izazivaju bolove. Iako slučajni nalaz velikog kalcifikata u tetivama ramena može izgledati zastrašujuće, nije potrebno poduzimati značajnije mjere, osobito ako osoba nema bolova. U slučaju pojave bolova započinje se prvo s neoperativnim, a kasnije i operativnim liječenjem.

Dr. Matek je objasnio kako kalcifikati utječu na tijelo općenito te mogu li izazvati neke teže posljedice: "Smatra se da su kalcifikati u tetivama samo posljedica drugih zbivanja, kroničnih ili akutnih. U slučaju izrazito velikih kalcifikata moguće su rupture tetiva u kojima se nalaze i pritisak na susjedne strukture. U tim slučajevima postoji potreba i za operativnih zahvatima kojima se kalcifikati odstranjuju te pritom nastala oštećenja popravljaju."

Metode liječenja

"Liječenje uvijek započinjemo fizikalnim terapijama, jačanjem mišića i povećanjem opsega kretnji zahvaćenog mišića i tetive. Kombiniramo ih s upotrebom lijekova, najčešće nesteroidnih antireumatika. U sljedećoj fazi je moguće i liječenje terapijom udarnim ultrazvučnim valom (ESWT). Ako se ne postigne zadovoljavajući uspjeh lokalno se primjenjuju sredstva koja potiču cijeljenje i smanjuju upalu.

U posljednje vrijeme najbolji rezultati se postižu primjenom protu-upalnih faktora i pro­tein­skih inhibitora boli dobivenih iz vlastite krvi. (primjerice Orthokin). Na kraju, ako se ne postigne potpuno cijeljenje i smanjenje bolova, liječenje je operativno. Većina operativnih zahvata danas obavlja se mini invazivno, artroskopski, kada osim samog odstranjenja kalcifikata možemo rješavati i ostale promjene i oštećenja - prvenstveno popravak oštećenih tetiva, poput odstranjenje upaljene burze", objasnio je dr. Matek.

Biljna terapija kod boli u ramenu

Je li poznato zašto nastaju kalcifikati u ramenu te mogu li se tegobe ublažiti biljnom terapijom, objasnila je fitoterapeutkinja Maja Žalac, dipl. ing.agronomije: "Kalcifikati su nakupine kalcija na krivom mjestu, koje onda čine to mjesto manje-više bolnim i slabije pokretnim zbog upalnog procesa. Mogu biti uzrokovani smanjenim unosom magnezija, ali još češće izazvani određenom traumom  primjerice kroničnim nepravilnim pokretima ruke i ramena ili nekim trzajem.

Fitoterapijom se bol u ramenu čiji je uzrok kalcifikacija liječi tako da se uzimaju čajne mješavine i biljne kapi za poticanje cirkulacije i protuupalnog djelovanja. To su  kopriva, vrba, preslica, vrijesak, zlatnica, kamilica te obavezno nadomjestak magnezija."

Osim terapije "iznutra", Maja Žalac preporučuje i gelove, meleme, ulja , kreme koja se apliciraju na kožu, a sadrže biljna i eterična ulja te macerate koji potiču cirkulaciju i djeluju protuupalno. "To su kantarionovo ulje, macerat gaveza, eterična ulja ružmarina, čempresa, borovice, lavande, mente", preporučila je Maja Žalac.

Članak je iz arhive missZDRAVE i sada je ponovno objavljen.