Ukoliko je ovo vaša svakodnevica, postoji vjerojatnost da patite od bakterijskog prerastanja tankog crijeva, skraćeno SIBO ( engl. Small Intestine Bacterial Overgrowth) .

SIBO je sindrom kojeg karakterizira pretjerani broj bakterija u tankom crijevu. I prisustvo za tanko crijevo netipičnih bakterijskih stanovnika je karakteristika ovog sindroma. Naime, većina bakterijskih predstavnika normalno obitava u debelom crijevu, dok je tanko crijevo prebivalište tek malenog broja njih. No, kada zbog raznih poremećaja, bakterije pretjerano koloniziraju i tanko crijevo, javljaju se razni neugodni simptomi.

Najčešći simptomi koji ukazuju na SIBO

Lokacija, lokacija, lokacija! SIBO je poremećaj koji nam otkriva koliko je važno mjesto na kojem obitavaju bakterije u nama. Kada se one nalaze u debelom crijevu, pomažu probavu hrane i eliminaciju toksina. No, kada pretjerano okupiraju tanko crijevo rezultat je posve drugačiji – tamo se bakterije hrane tek djelomično probavljenom hranom; osobito uživaju u ugljikohidratima i alkoholu!

Kako se bakterije goste, tako ugljikohidrati fermentiraju u tankom crijevu, a nusprodukt procesa je proizvodnja vodika. Taj vodik, pak, služi kao hrana jednostaničnim organizmima iz carstva Archaea koje pritom proizvode metan. Zbog toga razlikujemo dvije osnovne vrste SIBO-a: onaj gdje dominira vodik ili SIBO gdje prevladava metan, iako se sve više priča i o trećoj vrsti gdje dominira sumporovik. Ovaj proces je zaslužan za niz simptoma koje vežemo uz SIBO, a koji uopće ne moraju biti prisutni samo u probavnom sustavu:

• konstipacija i/ili proljev
• napuhnutost
• metorizam i bol u trbuhu
• akne, rosacea i ekcemi
• nutritivni deficiti osobito anemija
• nenamjerno mršavljenje
• intolerancija na hranu
• kronični umor
• 'magla u glavi'.

Ako znamo da se apsorpcija nutrijenata iz hrane odvija u tankom crijevu, a da previše bakterija na ovoj lokaciji može ometati tu apsorpciju pa time i dovesti do deficita brojnih nutrijenata i malnutricije, postaje nam jasno da SIBO ima dalekosežne posljedice po naše zdravlje. Problematiku dodatno može produbiti činjenica da bakterije mogu proizvesti i različite štetne endotoksine.

Dijagnostika SIBO-a

Stručnjaci često nisu svjesni koliko je SIBO učestao, a i mnoge osobe ne traže stručnu pomoć za svoje simptome, zbog čega se u velikoj mjeri SIBO ne prepoznaje i ne liječi, što je velika greška jer ovdje nije riječ samo o probavnim tegobama, već i o sistemskim posljedicama koje uvelike mogu smanjiti kvalitetu života i utjecati na zdravlje. Neinvazivni i jednostavan test za dijagnostiku SIBO-a je izdisajni test gdje se pije otopina glukoze ili laktuloze te potom mjeri količina izdahnutog vodika i metana u izdahnutom zraku.

Izdisajni test za SIBO je, u stvari, iznimno jednostavan, pravi izazov je njegovo liječenje koje može biti dugotrajno, a i velik je rizik od recidiva. Zbog toga je uz eliminaciju bakterija iz tankog crijeva antibioticima ili biljnim antimikrobijalnim pripravcima te odgovarajućom prehranom iznimno važno proraditi na identificiranju i eliminaciji uzroka nastanka SIBO-a.

Pobijedite SIBO uz 3 osnovna koraka

Nekoliko je različitih protokola koji su se pokazali uspješnima u terapiji SIBO-a, no svi uključuju modifikaciju prehrane. Prvi korak je izgladniti bakterije kako bi ih uspjeli iskorijeniti u tankom crijevu. U tu se svrhu najčešće koristi tzv. FODMAP dijeta gdje se iz prehrane izbacuje hrana bogata određenim prirodnim šećerima (fermentabilnim oligosaharidima, disaharidima, monosaharidima i poliolima) poput raži, pšenice, češnjaka, luka, jabuka, gljiva, kupusa, cvjetače, graha, mlijeka, meda. S obzirom na restriktivnost dijete, poželjno ju je provesti u suradnji sa stručnjakom kako bi se osigurala uravnoteženost prehrane.

Drugi korak je „napad na bakterije“. Dva su osnovna načina obračunavanja s bakterijama kod SIBO sindroma: primjena ili antibiotika ili biljaka s antimikrobijalnim djelovanjem. Među klasičnim antibioticima najbolje rezultate pokazuje dvotjedna primjena rifaksimina i/ili neomicina. Kao što dobro znamo, primjena antibiotika nije bez mana, stoga neki preferiraju primjenu biljne terapije. U tu se svrhu najčešće primjenjuje berberin, alicin iz češnjaka, origano, mačja kanžda, ekstrakt maslinovog lišća, pelin.

Nakon provedene terapije, priča još nije gotova, budući da SIBO ima veliku tendenciju vraćanja, osobito ako se nismo pozabavili uzrokom njegovog nastajanja. Stoga je treći korak uzimanje prokinetika koji će stimulirati motorički migracijski kompleks i tako pomoći zaštititi od pretjerane kolonizacije tankog crijeva. Među biljnim prokineticima ističe se korijen đumbira.

Uspješna terapija SIBO sindroma može biti izuzetno zahtjevna i uključivati značajne modifikacije prehrane, te dulju primjenu klasičnih ili biljnih antibiotika, a ponekad i nekoliko ciklusa terapije. No s obzirom na brojne tegobe, ali i realan rizik od malapsorpcije i malnutricije koje SIBO izaziva, suočavanje s bakterijama u tankom crijevu, je važan korak u vraćanju zdravlja i vitalnosti.

Sandra Krstev Barać, mag.nutr. www.funkcionalnamedicina.com