Pismo onoj koja se pretvara da ne postoji kada ju život nadvlada
U 2017., lako se bilo sakriti. Sakriti od svijeta, od boli, od niza bolnih događaja. Držali smo najmilije na distancama. Naučili smo kako nestati, a da nitko ni ne primijeti ili smo tako mislili.
U 2017. godini, bilo je lako misliti kako se stvari nikada neće pokrenuti na bolje. Ta razmišljanja su nas opkolila. Možda smo se ponekad i osjećali sebičnima, jer lako je kriviti nekog drugog za sve loše, ali to je na kraju krajeva samo jedna godina koja nije ničemu kriva.
U 2018. godini, nemamo pojma kakav će krajolik biti. Ne znamo hoće li mržnja prevladati ili će ljubav možda doći i prštiti iz svake pukotine, a mi ćemo ju osjetiti. Nadam se da će biti ovo drugo. Ali nitko ti ne može obećati godinu čarolije, koja će popraviti sve. U stvari, godina sama po sebi to i ne može učiniti. To bi moglo biti nepošteno čak i očekivati.
Ali, Nova godina označava novi početak.
U 2018., nadamo se da ćeš pustiti ljude u svoj život.
Nadam se da ćeš im dati priliku da upoznaju tebe – svu tvoju zamršenost, osobine koje te čine tako jedinstvenom, originalnom, posebnom. Nadam se da ćeš skinuti taj oklop koji te skriva. Da ćeš se pokazati u svjetlu u kojem te se nije moglo vidjeti, onom svjetlucavom, koji pršti radošću.
Cijeli se svemir skriva u tebi
U 2018., nadam se da ćeš shvatiti svoju vrijednost. Ti, i samo ti, možeš utvrditi kako se osjećaš u sebi. Nadam se da ćeš pronaći snagu u tome. Cijeli svemir postoji u tebi. A na tebi je da dozvoliš drugima da otkriju sve dubine koje u sebi imaš.
Naučila si kako sakriti svoju ranjivost iz vidokruga. No, u ovoj narednoj godini dana, nadam se da ćeš osvijestiti svoju snagu i dozvoliti nedostacima da se pokažu.
Nadam se da ćeš pustiti nekog posebnog da te obožava, da te voli baš takvu predivnu kakva i jesi, ali se prvo moraš zaljubiti u sebe. Jer, u 2018. godini ti zaslužuješ sreću. Nadam se da to znaš.