"Patim od seksualne anoreksije": manifestira se kroz napade panike prilikom odnosa
"Zadnji puta sam u ljeto 2010. pokušala biti intimna s nekim. Oklijevajući sam pristala izaći s dečkom kojeg sam upoznala preko zajedničkih prijatelja. Izašli smo na nekoliko spojeva i uživala sam u njegovom društvu. Doduše, imam anksioznost koja je jaka do te mjere da me umara i koja konstantno okružuje moje veze. Jednog popodneva me pokupio nakon posla, i nakon vrlo ugodnog i opuštajućeg dana završili smo u njegovom krevetu. Moje tijelo je postalo nervozno i ukočeno, osjećala sam se kao da ne mogu disati i počela sam plakati."
Strah od intimnosi
Početak je ovo ispovijesti mlade djevojke za portal Woman's Day, koja se bori sa seksualnom anoreksijom, patološkim "gubitkom" apetita za romantično - seksualnom interakcijom, često posljedicom straha od intimnosti s nekom osobom. Osobe koje se bore s ovim problemom razvijaju snažan oblik anksioznosti koji se veže za svaku seksualnu aktivnost i emocionalno vezanje.
Prva saznanja o ovoj bolesti, to jest, fobiji, pojavila su se 1975. godine i od tada se pokušavaju naći načini od strane psihologa kako pomoći oboljelim osobama.
"Mojim mislima su prolazila pitanja: 'Što radim? Sviđa li se meni ova osoba uistinu? Sjeti se što se dogodilo prošli put kada si se upustila u vezu. Prestani, prestani ovoga trena'. 'Makni se s mene!' - viknula sam i odgurnula sam ga plačući, grcajući i hvatajući zrak. On je to naravno i napravio, pokušao je sve učiniti da me smiri. Objasnila sam mu da imam napad panike i duboko se ispričala. Kad mi se disanje smirilo, obukla sam se i rekla da želim ići kući. Ponudio se da me odveze, no odlučila sam ići autobusom. Došao je na stanicu i pitao me: 'Ovo neće ići, je li tako?' Mahnula sam glavom, zagrlila ga i nisam ga više nikada nakon toga vidjela. Nakon toga nisam više ni pokušavala spavati bilo s kim uopće."
Kada je saznala za ovu bolest, osjećala je istovremeno i bolest i olakšanje. "Izgladnjujući" emocije, ova anoreksija slična je poremećaju prehrane, te je često povezana s aseksualnosti. Za razliku od aseksualnosti, seksualna anoreksija nije još službeno evidentirana kao mentalna bolest i time je ostala i dalje u sjeni drugih psiholoških anomalija.
Nemogućnost povezivanja s drugim osobama
"S 23 godine sam se zaljubila, neiskusna u ljubavi, i nisam vjerovala da bi takva osoba htjela biti sa mnom. 'Kliknuli' smo na toliko razina, ali i dalje se nisam mogla uvjeriti da je to realnost. Mislila sam samo na to kako će se na kraju ispostaviti da je to sve bila neka varka, i da će završiti tako da će on upirati prstom u mene i ismijavati to što sam uopće pomislila da će me itko ikada moći voljeti i željeti."
Nakon što je i ova veza došla kraju, ponovno bez razrješenja, potražila je stručnu pomoć oko svojih napadaja panike. Svi su rezultati pokazali da je fizički u redu. No, napadi su i dalje bili prisutni, odlučila je prestati ulaziti u bilo kakve interakcije, čak je prekinula i sve prijateljske veze. Čak i nakon nekoliko godina psihoterapije, ista joj je počela predstavljati veliki problem. Svoje probleme nije mogla prenijeti ni psihijatru.
Osjećaj opisuje kao jači i neugodniji od straha od odbijanja - to je devastirajuće stanje uma. Još ne vidi izlaz iz ovog stanja, pokušala je sve metode, a ignoriranje je najmanje pomoglo.
Nije još dovoljno istražena
Zatočena i dalje u svom (ne)stanju, ova djevojka progovara za sve oni koji pate od seksualne anoreksije, a to još ne znaju ili si ne žele priznati. Zataškana od strane društva, ova bolest trebala bi se više proučavati kako bi se ponudila rješenja ljudima koji ne mogu uspostaviti normalne veze s drugim ljudima, bile one seksualne, prijateljske ili čak one s psihoterapeutom.
"Povjerila sam se prijateljici o svome stanju. Nakon minute šutnje i gledanja u mene širom otvorenim očima upitala me: 'To stvarno postoji? I ja sam imala slično stanje prije nekoliko godina!' Osjećala sam olakšanje, prvi put nisam bila sama u tome, postojao je konačno netko tko me razumio. Ona je sada u dugoj i stabilnoj vezi s muškarcem kojeg jako voli. Oprezno sam optimistična, te se sada nadam da dugim radom na sebi ću i ja sama jednog dana doći do izlječenja."