Osobe koje nikada nisu pokazivale očite znakove suicidalnosti, a ipak su u riziku, imaju drugačiji genetski profil
Među prijateljima i obitelji osoba koje su počinile samoubojstvo često se ponavlja ista rečenica: "Nismo znali."
Iako su kod nekih ljudi koji počine samoubojstvo zabilježeni raniji pokušaji suicida, gotovo polovica njih nikada nije imala zabilježene suicidalne misli ili ponašanja, niti poznate psihijatrijske poremećaje povezane s rizikom, poput depresije. Nisu pokazivali nikakve jasne znakove da bi mogli biti u opasnosti. Nemaju jasne pokazatelje da bi mogli biti u opasnosti.
Novo genetsko istraživanje na Sveučilištu Utah pokazalo je da ljudi iz ove skupine neočekivanih samoubojstava nisu samo "ispod radara" zbog slabijeg pristupa psihijatrijskim uslugama – njihovi temeljni rizični čimbenici možda su u osnovi potpuno drugačiji.
Istraživanje je otkrilo da osobe koje počine samoubojstvo, a prethodno nisu imale suicidalne misli ili ponašanja, imaju manje psihijatrijskih dijagnoza i manje genetskih čimbenika rizika za psihijatrijske poremećaje u usporedbi s osobama koje su pokazivale upozoravajuće znakove prije smrti, piše Neuroscience.
"Postoji mnogo ljudi koji mogu biti u riziku od samoubojstva, a nije stvar u tome da ste vi propustili prepoznati depresiju – vrlo je vjerojatno da oni zapravo uopće nisu depresivni", kaže Hilary Coon, dr. sc., profesorica psihijatrije na Medicinskom fakultetu Spencer Fox Eccles, Sveučilište Utah, i glavna autorica studije.
"To je važno jer proširuje naš pogled na to tko može biti u riziku. Moramo početi razmišljati o čimbenicima rizika na drugačiji način."
Rezultati, objavljeni u časopisu JAMA Network Open, mijenjaju uvriježena vjerovanja o riziku od samoubojstva i sugeriraju nove pristupe za spašavanje života.
Otkrivanje skrivenog rizika
Prethodna istraživanja pokazala su da osobe koje počine samoubojstvo, a nikada nisu imale poznate suicidalne misli ili ponašanja, rjeđe imaju psihijatrijske dijagnoze poput depresije u usporedbi s onima kod kojih su suicidalne misli ili ponašanja bile zabilježene.
No nitko nije znao uzrok te razlike. Možda su, mislili su istraživači, ti ljudi jednako depresivni ili anksiozni – samo nedijagnosticirani.
Tim Hilary Coon bio je iznenađen kada je otkrio da to nije slučaj. Umjesto toga, otkrili su da ova skupina ima drugačije genetske čimbenike rizika od osoba s poznatom suicidalnošću.
Analizirajući anonimne genetske podatke više od 2700 osoba koje su počinile samoubojstvo, istraživači su otkrili da osobe bez prethodne suicidalnosti imaju manje genetskih čimbenika rizika za nekoliko psihijatrijskih stanja, uključujući depresivni poremećaj, anksioznost, Alzheimerovu bolest i PTSP.
Genetski podaci također pokazuju da ova skupina nema veću vjerojatnost od opće populacije da će imati blaža stanja poput lošeg raspoloženja ili neuroticizma.
To znači da se dosadašnje uvjerenje o tome kako smanjiti broj samoubojstava možda mora potpuno preispitati.
"Jedno od načela prevencije samoubojstava bilo je da trebamo bolje provjeravati povezana stanja poput depresije", objašnjava Coon.
"Kad bi svi imali iste temeljne čimbenike rizika, dodatni napori u probiru mogli bi biti vrlo korisni. No za one kod kojih su ti čimbenici drugačiji, pojačani probir vjerojatno neće pomoći", objašnjava Coon.
Kako pomoći najugroženijima?
Pronalaženje načina kako otkriti i pomoći ljudima koji su pod povećanim rizikom, a ostaju "skriveni", glavni je fokus budućih istraživanja Hilary Coon. Prethodne studije temeljene na kliničkim podacima pokazale su moguće veze između rizika od samoubojstva i teško lječivih stanja poput kronične boli.
Coon također istražuje kako druga tjelesna stanja, poput upala i respiratornih bolesti, mogu utjecati na rizik od samoubojstva. Njezin rad usmjeren je i na osobine koje mogu pružiti zaštitu i smanjiti rizik od samoubojstva.
Naglašava da pojedinačni genetski čimbenici rizika povezani sa samoubojstvom sami po sebi imaju vrlo mali utjecaj na rizik i da ne postoji jedan gen – niti kombinacija gena – koji uzrokuje samoubojstvo. Okolišni i društveni čimbenici ključni su u nastanku rizika, a razumijevanje njihove povezanosti s biologijom bit će presudno za otkrivanje tko je u opasnosti.
"Nadamo se da će naš rad pomoći u definiranju podskupina ljudi koji su u riziku, kao i konteksta u kojem su ti čimbenici rizika važni", kaže Coon.
"Ako ljudi imaju određenu kliničku dijagnozu koja ih čini posebno ranjivima u određenim okolnostima, možda nikada neće reći da su suicidalni. Nadamo se da će naš rad pomoći otkriti osobine i kontekste povezane s visokim rizikom kako bi liječnici mogli pružiti učinkovitiju i specifičniju skrb."
Preciznija identifikacija osoba s visokim rizikom ključna je kako bi one dobile pravovremenu i odgovarajuću pomoć.
Trebate pomoć?
Ako ste u emocionalnoj krizi, osjećate se preplavljeno, beznadno, uplašeno ili imate suicidalne misli, važno je znati da niste sami. Podrška postoji i dostupna je odmah:
Plavi telefon – besplatna i anonimna linija za pomoć i podršku
01 4833 888
Centar za krizna stanja i prevenciju suicida (KBC Rebro) – dostupno 24/7
01 2376 335