Slijede dijelovi iz knjige ''Hrana za mir'', autora Willa Tuttlea u izdanju Dvostruke Duge.

U mnogim kulturama se prihvaća činjenica da je hrana pripremljena s ljubavlju i pažnjom zdravija od hrane koja je pripremljena ravnodušno ili, čak i gore, uz osjećaje razdraženosti ili srdžbe. Zbog toga, primjerice, u mnogim samostanima zena samo najnapredniji redovnici s najvećim iskustvom u meditaciji mogu pripremati hranu u kuhinji samostana.

U Indiji se majke već stoljećima potiču da kuhaju u srdačnom, mirnom i meditativnom raspoloženju kako bi hrana koju pripremaju za djecu bila hranjiva ne samo u fizičkom nego i u emocionalnom i duhovnom smislu. Oni vjeruju da hrana sadrži univerzalnu energiju, ili pranu, koja je naš izvor energije.

Zdrava vibracija hrane

Vibracijsko polje osobe koja priprema hranu je također jedan oblik prane koji može povećati ili smanjiti zdrave vibracije hrane. I mnoge druge kulture i religije priznaju da je hrana intimni nositelj energije i svijesti. Kada se priprema s ljubavlju, pažnjom i zahvalnošću, te vibracije su blagoslov i podrška za sretne primatelje takve hrane.

Kada hranu jedemo s pažnjom i zahvalnošću, ona je hranjivija nego kada je jedemo u uzrujanom, užurbanom i srditom stanju duha. Učitelj zen budizma Thich Nhat Hanh je, primjerice, u knjizi Mir je svaki korak napisao: ''Ako nekoliko sekundi razmišljamo o hrani prije nego što je pojedemo te ako pozorno jedemo, bit ćemo puno sretniji.''

Monasi i učitelji joge već dugo znaju za koristi koje donosi pozorno jedenje hrane kao oblik meditacije te potpuna prisutnost u sadašnjem trenutku za vrijeme obroka, razmišljanje o podrijetlu hrane i pokazivanje zahvalnosti. Ako hranu u potpunosti prihvaćamo, to povećava njezinu energiju i hranjivu vrijednost.

Čin povezivanja

Uzimanje hrane je čin povezivanja. Čak i ako jedemo sami, nismo sami. Hrana koju jedemo, povezuje nas s ritmovima, silama i obiljem prirode i svemira te s onima koji su uzgajali i brali hranu koju jedemo.

Polja, šume, oceani, rijeke, divlje životinje, farmeri i prodavači hrane su s nama i postaju dio nas tijekom žvakanja i probavljanja hrane. Ljudi o kojima razmišljamo tijekom žvakanja i probavljanja hrane, također postaju dio nas. U svim društvima i kulturama obroci su događaji društvenoga povezivanja i zajedništva.

Kada jedemo zajedno kao obitelj ili zajednica, a osobito ako to činimo sa zahvalnošću za hranu i druženje, jačamo međusobne veze razumijevanja i ljubavi. Ako jedemo hranu životinjskoga podrijetla, nasilje i strah koji su svojstveni vibracijama hrane koju jedemo, umanjuju sve te elemente energije i svijesti.

Thich Nhat Hanh je to jednostavno rekao: Kada jedemo jaje ili pile, znamo da to jaje ili pile također sadrži i mnogo gnjeva. Ako jedemo gnjev, onda i pokazujemo gnjev. Stoga budite oprezni. Pazite što jedete. Ako jedete gnjev, gnjev ćete postati i izražavati. Ako jedete očaj, pokazivat ćete očaj. Ako jedete frustraciju, pokazivat ćete frustraciju.

Hrana životinjskog podrijekla

Budući da u hrani životinjskoga podrijetla postoji toliko očita i snažna vibracija nasilja, straha i očaja, kada pripremamo tu hranu, vjerojatno to nećemo raditi pozorno već čisto mehanički i brzo, kako bismo izbjegli buđenje naše prirodne osjećajnosti. Tu hranu i jedemo na način da se odvajamo od stvarnosti. Da bismo se i dalje pretvarali da ne znamo za očitu stravu na našim tanjurima, jedemo brzo te smo zaposleni nečim drugim.

Brza hrana i industrijalizacija postupka jedenja razumljive su posljedice uzimanja hrane životinjskoga podrijetla tijekom dugačkog razdoblja. Agresivna prezaposlenost našeg društva i naša orijentacija prema van te želja za širenjem kroz povijest se temeljila, a još se i danas temelji na neugodi koju osjećamo u svezi našega postupanja prema životinjama koje jedemo i okorjelosti koju pokazujemo prema njihovoj patnji.

Kao i svaka fizička materija hrana je energija, vibracija i očitovanje svijesti. Iako je pozorno pripremanje, jedenje i dijeljenje hrane važno, važno je i vidjeti više od toga, a to znači stvarni izvor naše hrane. Kada kupovinom hrane potičemo nasilje i ropstvo, svijest nasilja i ropstva neizbježno se utiskuje u naše psihofizičko biće.

Naši osjećaji postaju tupi, a to potkopava naše pokušaje da pripremamo i jedemo hranu pozorno i sa zahvalnošću. Materija, energija i svijest su nerazdvojni. Okrutnost, koja je neizbježno utjelovljena u hrani životinjskoga podrijetla, moćan je i skriven toksin, koji šteti ne samo našem fizičkom već i našem emocionalnom i duhovnom zdravlju.

Više o knjizi pročitaj u našoj čitaonici...