Jesen je vrijeme za ''comfort food''

Zaželim se novog, a s druge strane ne mogu pustit ljeto da ode. Sve ja tako divno i tko mi je kriv kad volim jesti. Nema veze uvijek ima netko od obitelji i prijatelja s kime mogu podijeliti to ''uvećano'' zadovoljstvo. I kuhinja se polako oblači u novo ruho. Zadnje hladne juhe od paprika, rižota s tikvicama polako gube bitku s raznim maneštrama, i ostalim jelima toplijih i intenzivnijih okusa. Jesen je za mene vrijeme za ''comfort food''. Uvijek nakon ljeta poželim malo usporiti i umotati se u dekicu i malo odmoriti. Što ne znači da iako je već prehladno za kupanje na moru da se u jesen ne mora van. Štoviše, ponekad je lijepo prošetati i po kiši. Netko bi i zaplesao na kiši, a netko skakao po blatnim lokvicama.

Uspomene iz djetinjstva

Moram priznati da ima neko tajno zadovoljstvo u tome koje podsjeća na djetinjstvo pa uz osmjeh ponekad dozvolim i mom sinu da skače po lokvicama i blatu kad smo na selu. Znam da me nakon toga čeka puna mašina prljave robe no nije bitno. Kakvo je to djetinjstvo ako se nisi igrao u prirodi i isprljao se u blatu? Kad imamo sreće i zapuše bura nakon kiše dočeka nas sunce i savršeno plavo nebo. Tada nas od ranog jutra nema u kući. Ili smo u šetnji uz more, ili na selu ili u šumi. Ima nešto čarobno u mirisu jeseni, osobito u šumi. Razveseliti me može i obična šetnja. Ponekad je to puna košarica vrganja ili kestena ili jednostavno osmjeh mog djeteta dok skupljamo listiće u žarkim bojama.

Sve me vuče i sve me mami da nešto skuham i nakon izleta na placu nekako uvijek zaglavim s viškom vrećica u ovo doba godine

A nakon lijepe šetnje nema boljeg nego smazati neki topli jesenski obrok. ''Sline mi cure'' kad se sjetim toplih juha od buče, pašte s vrganjima ili kesten pirea. Osobito je zadovoljstvo kad smo u Istri kod nona i none i kad se možemo pohvaliti svojim šumskim ulovom. Onda krenu pričice kako smo ja i brat s njima kao djeca brali gljive, kestene. Lijepa su to sjećanja. Želim se i moj sin toga sjeti jednog dana skakanja po lokvicama, branja grožđa u vinogradu, mirisa pečenih kestena i kako se zaprljao vodenim bojama farbajući listove biljaka. Nije samo stvar u voću u povrću, u jesen se mijenjaju i začini. Nezaobilazni ljetni bosiljak, mentu i ostalo polako zamjenjuju štapići cimeta, muškatnog oraščića i klinčića.

Vrijeme je pita od jabuka i drugih slastica. Pećnica je nakon duge ljetne stanke ponovo u punom pogonu i cijela kuća miriše na toplu jesen. Vrijeme da suprugu spremim njegov omiljeni tart tatin od jabuka. Uvijek mora biti vremena za mala iznenađenja iz kuhinje koja će izmamiti osmjeh na lice našim najdražima. Mazite se i pazite i guštajte!

Tvoja Marinela