Još od davnih vremena ljudi su vjerovali da gljive posjeduju osobite moći. Egipćani su vjerovali da osiguravaju besmrtnost, a budući da su samo faraoni bili vrijedni ovakvih darova, običnim ljudima nije bilo dopušteno dirati, a kamoli jesti gljive.

Čovjek se od davnina bavio sakupljanjem gljiva za jelo. U drevnoj kineskoj civilizaciji i kulturi gljive su cijenjene već 7000 godina, a i starim Rimljanima bila su poznata razna jela od gljiva. U Japanu i ostalim azijskim zemljama gljive se koriste u prehrani i liječenju tisućama godina, a u posljednje vrijeme učestalo se koriste u tretmanu osoba oboljelih od različitih vrsta malignih bolesti.

Bjelančevine i vitamini za snažne kosti

Gljive u prosjeku sadrže više bjalančevina od ostalog povrća, a istodobno su niskokalorične, iako njihova energetska vrijednost varira ovisno o vrsti. Ujedno sadrže vitamine B1, B2, B3, B5, C, prehrambena vlakna i minerale (kalij, željezo, cink, selen, bakar, kalcij). Jedinstvene su biljne namirnice koje sadrže vitamin D te se stoga često preporučuju kao prevencija osteoporoze.

Dokazano je da pojedine vrste gljiva (vrganji, šampinjoni, tartufi, shii-take i sl.) izlučuju sastojke koji imaju antikarcinogeno djelovanje i tvari s antibiotičkim i imunostimulativnim djelovanjem.

Gljive se mogu pripremiti na gotovo bezbroj načina, a da ujedno imaju odličan okus i visoku hranjivu vrijednost. Bogat su izvor bjelančevina (posebice šampinoni i vrganji) sličnog sastava kao i bjelančevine životinjskog porijekla, pa mogu obogatiti prehranu vegetarijanaca i vegana. Također sadrže neznatne količine masti što ih čini idealnom dijetalnom namirnicom.

Gljive su dobar izvor prehrambenih vlakana, osobito hitina za kojeg se vjeruje da ometa apsorpciju masti i pomaže pri procesu mršavljenja te beta - glukana koji jača imunološki sustav i štiti zdravlje kardiovaskularnog sustava. Gljive ne sadrže saharozu ni škrob pa su pogodna namirnica za osobe oboljele od dijabetesa.

Najčešće vrste gljiva

Smatra se da postoji oko 50.000 različitih vrsta gljiva, a približno je 200 vrsta jestivo. Iako se gljive često smatraju povrćem, te se i pripremaju kao povrće, one su zapravo poseban oblik živih organizama koji nema korijenje, lišće, cvijeće ili sjemenke.

Bukovače je relativno lako uzgojiti zbog čega se češće nailazi na one iz uzgoja. Bukovače se vrlo ukusne gljive, bijelog, debelog i mekanog mesa te vrlo ugodnog mirisa. Bogate su bjelančevinama i mikronutrijentima, osobito vitaminom C te vitaminima B skupine (izuzev vitamina B12). Konzumacija bukovača se povezuje uz snažniji imunološki sustav.

Vrganj je najpoznatija šumska gljiva, a specifičan je po tome što mu meso ne potamni kada ga se razreže. Vrganj je, zbog svoje popularnosti među beračima divljih gljiva, poznat kao ''kralj divljih gljiva''. Ima dugu, mesnatu stabljiku i okruglu, konveksnu mesnatu kapicu. Zbog osebujne arome to je jedna od najcjenjenijih gljiva.

Isprobaj recept za pitu s vrganjima!

Šampinjoni su iznimno popularne, najčešće umjetno uzgojene gljive. Krasi ih pravilan, polukuglast klobuk, bijelo sive boje te jedinstvena aroma. Bjelančevinama su jedne od najbogatijih gljiva, a također predstavljaju i odličan izvor vitamina B2 i B3 te minerala kalija. Istraživanja pokazuju da šampinjoni sadrže antikarcinogene sastojke, zbog čega pružaju vrijednu zaštitu od raznih oblika karcinoma.

Gljive kao lijek i afrodizijak

Shiitake ima dugu reputaciju ljekovite gljive pa i ne čudi da ju još od drevnih vremena smatraju ''eliksirom života''. Ima nisku energetsku vrijednost, a poput šampinjona obiluje bjelančevinama. Predstavljaju i dobar izvor vitamina B skupine.

Kulinarski su shiitake vrlo zahvalne gljive, a odlikuju se i brojnim povoljnim učincima na zdravlje. Naime, konzumacija te vrste gljiva povezuje se sa sniženom razinom kolesterola i triglicerida u krvi. Nadalje, shiitake sadrže polisaharid lentinan koji osim što jača imunološki sustav, smanjuje rizik od karcinoma. Pripisuje im se i antivirusno i antibakterijsko djelovanje.

Tartufi su poznati i kao crni dijamanti. To su vrste gljiva koje posjeduju specijalnu i jedinstvenu aromu, a rastu pod površinom zemlje. Ženke svinja privlači miris tartufa jer tartufi otpuštaju steroide slične feromonima koje mužjaci otpuštaju tijekom perioda parenja.

Osim što imaju djelovanje afrodizijaka, tartufi su bogati važnim mikronutrijentima poput fosfora, natrija, kalija, magnezija, kalcija, sumpora i željeza. Smatra se da tartufi podižu raspoloženje.

Mogu se pripremati svježi, osušeni, namočeni u maslinovo ulje ili samljeveni i osušeni. S obzirom na cijenu, pozitivna je činjenica da se u pripremi jela zbog svoje intenzivne arome koriste u malim količinama.