Češnjak - prirodan antibiotik

Češnjak je jedan je od najboljih saveznika našeg zdravlja, njegova povijest datira i u staroj Grčkoj gdje su češnjakom liječili infekcije, ubode insekata, srce i krvne žile, Rimljani su ga davali svojim ratnicima za izdržljivost, no samo je znanstvenik Louis Pasteur otkrio da češnjak ubija bakterije. Glavni sastojak češnjaka je snažan spoj alicin koji ima antibakterijsko i antivirusno djelovanje. U narodnoj medicini se od davnina koristi kao tonik za čišćenje organizma, zaštiti srca i krvnih žila, a poznat je i pod nazivom ruski penicilin jer djeluje kao antibiotik, ali na prirodan način. Sadrži puno bioloških aktivnih tvari, minerale, vitamine i enzime. Ima visoki antioksidativni učinak, potiče lučenje probavnih enzima, a njegov antiparazitski učinak pomaže kod virusa herpesa i gljivica. Kako bismo imunološki sustav što bolje zaštitili od infekcija, potrebno je povećati unos češnjaka u zimskim mjesecima, najmanje 4 tjedna prije očekivanih prehlada i infekcija. Osim što ga možemo uzimati kao hranu, možemo ga stavljati i u otopine za inhaliranje jer pomaže razrjeđivanju sluzi ta tako smanjuje tegobe dišnih puteva. Smanjuje tegobe kroničnog bronhitisa, usporava rast bakterija, uništava viruse i gljive te sprečava prehladu i gripu.

Citrusi

Citrusi među koje ubrajamo grejp, naranču, mandarinu, limun te limetu bogat su izvor vitamina C koji je snažan antioksidans i štiti organizam od djelovanja slobodnih radikala, pomaže bijelim krvnim stanicama u borbi protiv virusnih infekcija, povećava razinu interferona u krvi čime se stanice štite od napada virusa. Osim sadržaja vitamina C sadrže bogatstvo flavonoida koji se posebno ističe u limunu, djeluju kao prirodni antibiotici te imaju sinergijsko djelovanje s vitaminom C što povećava njegovu iskoristivost u organizmu. Posebno se preporučuje ekstrakt sjemenki grejpa koji se dobiva iz sjemenke i pulpe grejpa, a ima snažno antibiotsko, antimikrobno i antioksidativno djelovanjem. Istraživanja su pokazala da djeluje na veliki broj bakterija i virusa te gljivica. Smanjuje simptome prehlade i gripe, upale,alergije, prirodno jača imunološki sustav i regulira kolesterol.

Đumbir - ljekoviti egzotičan začin

Đumbir ili zinger officinales dolazi od sanskrtske riječi stringavera što u prijevodu znači rožnat te opisuje njegov podanak kvrgavog oblika. Porijeklom iz Azije, već tisućama godina uzgaja se i u mnogim zemljama poput Afrije, Kine i Indije. Posebno je omiljen u Engleskoj gdje se od srednjeg vijeka posluživao na stolu uz papar i sol kao osnovni začin, a zbog svog aromatičnog i osebujnog ljutkastog okusa daje popularnost u kuhinji diljem svijeta. Dugu tradiciju ima u ublažavanju simptoma gastrointestinalnog trakta, te se smatra odličnim izborom protiv nadimanja, kao i ublažavanja mučnina u svim vrstama situacije. Bogat je vitaminom B, kalcijem, bakrom, magnezijem i manganom, a glavni sastojak đumbira je gingerol.

Upravo njegov aktivni sastojak pospješuje bolji rad crijeva, poboljšanu probavu, pojačava izlučivanje probavnih enzima i sokova, smiruje grčeve i nadutost, ublažava bol i kiselinu u želucu, čisti organizam od nakupljenih toksina te smanjuje mučnine, a za razliku od klasične terapije ne izaziva omamljenost pa se tako može i davati i kod mučnina uzrokovanih putovanjem, u trudnoći te kod kemoterapija. U zimskim mjesecima đumbir je odličan saveznik u borbi protiv prehlade zahvaljujući svom antibakterijskom učinku ubija viruse, sprečava nastanak upala, aktivira T–stanice koje su važan dio imunološkog sustava i tako potiče pravilno funkcioniranje. Djeluje energetski na tijelo, poboljšava cirkulaciju.

Cimet - zlatni začin

Cimet je jedan od najstarijih prirodnih začina, njegovo ime se prvo spominje u Bibliji, a tradicionalno se koristi od strane mnogih drevnih kultura. Sam njegov prijevod znači mirisna začinska biljka i upravo su Egipćani svoja jela obogaćivali ovim začinom, Portugalci su ga davali svojim ratnicima dok su Rimljani od njega izrađivali ljubavne napitke i mirise. Na tržištu postoje više vrsta cimeta, no najpoznatije dvije vrste cimeta su: kasija cimet i cejlonski cimet. Vrlo je važno znati razliku. Kasija ili indonezijski cimet je vrsta cimeta slabijeg mirisa i jakog okusa koji u sebi sadrži kumarin toksičan spoj koji oštećuje bubrege i koji može nadražiti sluznicu te se ne preporučuje u ishrani. Za razliku od njega u ljekovite svrhe treba koristiti cejlonski cimet tople arome i finog slatkastog okusa. Upravo taj cejlonski cimet u sebi sadrži 3 vrste eteričnih ulja koji imaju antiseptičko djelovanje, tanine koji imaju protubakterijsko i antigljivično djelovanje, minerale, kalcij, magnezij, mangan, željezo, vitamine B2, B6, vitamin C , kao i vrlo visoki sadržaj vlakana.

Kako bismo zaštiti organizam od virusa preporučuje se koristiti kombinaciju meda i cimeta koji zajedno djeluju antibakterijski, antivirusno i protuupalno, jačaju imunitet, smiruje simptome kašlja i prehlada, olakšavaju iskašljavanje, a njegov zagrijavajući učinak smanjuje simptome gripe. Zdravstvene koristi cimeta su mnogobrojne, osim što će nam pomoći u zaštiti organizma, preporuka ga je uzimati i kod anemije, u regulaciji dijabetesa, zaštiti srca i krvnih žila, kod pms-a i neredovitih menstruacija jer na prirodan način povećava razinu progesterona u krvi, želučanih tegoba jer smanjuje mučnine, pomaže zaustaviti proljev, smiruje upalne procese u crijeva i ubrzava metabolizam.

Pročitaj još kolumni Helene Jakoliš.