Hrana kao lijek za blagdansku depresiju?

U vrijeme blagdanskih pretjerivanja u hrani koja su snažno tradicijski i kulturološki ukorijenjena osvrnut ćemo se na utjecaj hrane na kemijske procese u mozgu i zašto se neke osobe jednostavno ne mogu zaustaviti kada im se ponudi omiljena hrana. Blagdansku depresiju neki pak liječe hranom i ona im predstavlja najbolju utjehu.

Takvim ponašanjima uvijek upravlja naš mozak koji s ostatkom tijela upravlja specifičnim hormonskim signalima. Naš mozak središnji je organ koji predstavlja centar misli i emocija. Iako je još uvijek velika zagonetka, poznate su neke zapanjujuće činjenice o ljudskom mozgu – metaboličkom gigantu.

Mozak je veliki ''potrošač'' – proguta čak 20 posto ukupnog kisika i 25 posto ukupne glukoze, a zauzima tek 2 posto tjelesne mase. Iako ima visoku potrošnju energije (značajno veću od potrošnje mišića!), ima i mali kapacitet pohrane energije, a koristi samo određene supstrate (najčešće glukozu).

Konzumiranje hrane za čovjeka predstavlja poseban užitak i, kada i koliko je to moguće, čovjek jede hranu koju voli, a izbjegava onu koja mu ne prija. Hranjenje je hedonističko iskustvo. Upravo stoga, prekomjeran unos hrane ili odabir specifičnih, umjetno proizvedenih namirnica povezuje se s ovisničkim ponašanjem.

Genetska sklonost prejedanju

Veliki gastronom Anthelme Brillat Savarin često je isticao kako čovjek jede dok životinja proždire. U okolini u kojoj je zaliha hrane ograničena ili neizvjesna, za životinje je prilagodljivo i s evolucijskog gledišta sasvim logično ponašanje uzimati hrane koliko god mogu, kad god im je dostupna. Potom, ako je moguće, ove iste životinje trebaju sačuvati kalorije koje su konzumirale kako bi se osigurale za moguća razdoblja nestašice hrane u budućnosti.

Iz ove perspektive i uzimajući u obzir da su ljudi evoluirali u okolini u kojoj je izvor hrane bio ograničen i neizvjestan, može se zaključiti da su svi čimbenici koji određuju regulaciju tjelesne mase ljudi usmjereni prema povećavanju uskladištene energije. U našoj današnjoj okolini, u kojoj smo okruženi hranom prema kojoj imamo visoku sklonost, a koja je bila rijetka u okolini u kojoj su ljudi u davnini živjeli, skloni smo prejedanju i dobijanju na tjelesnoj masi.

Vitki više uživaju u hrani

Provode se i brojna druga istraživanja koja ukazuju na specifična ponašanja tijekom konzumacije hrane u pojedinim situacijama. Primjerice, istraživanje kanadskih znanstvenika s McMaster University ukazuje kako unos kalorija tijekom obroka kod žena ovisi o tome jesu li u muškom ili ženskom društvu. Časopis Appetite je objavio kako žene koje jedu u društvu nekog muškarca češće odabiru hranu manje kalorijske vrijednosti nego žene koje jedu s drugim ženama.

U časopisu Science objavljeno je novo istraživanje koje pokazuje da je prejedanje povezano sa sposobnošću uživanja u hrani. U studiji su sudjelovale žene kojima je poslužen slastan čokoladni napitak ili napitak bez okusa. Pritom je magnetskom rezonancom praćena moždana aktivnost. Kod gojaznih žena je uočena slabija aktivnost u centrima za zadovoljstvo u mozgu prilikom konzumacije čokoladnog napitka i pokazalo se da žene koje manje uživaju u hrani taj nedostatak kompenziraju većim unosom hrane.

Je li prehrambena industrija otkrila tajnu kombinaciju okusa koja nas je učinila ovisnicima o hrani? Vjerojatno nije, budući da se znanstvenici još uvijek spore postoji li uopće ovisnost o hrani i još je puno toga nepoznato na tom polju.

Ljudska bića imaju različite preferencije, stavove i percepciju pojedinih namirnica. No, hranjenje jest ugoda i takvim ga treba smatrati, ali svojim porivima za ugodom valja vladati, a to vrijedi ne samo za hranu već i za brojne druge segmente života.

Ovisnost o industrijskoj hrani

Knjiga Davida Kesslera, bivšeg dužnosnika Američke agencije za hranu i lijekove i dugogodišnjeg borca protiv duhanske industrije, nosi znakovit naslov ''Kraj prežderavanja''. U knjizi iznosi svoja razmatranja kako brojni industrijski prehrambeni proizvodi stvaraju ovisnost jer sadrže velike količine šećera, soli i masnoća što mijenja ''kemiju mozga'' i uzrokuje prejedanje milijuna Amerikanaca.

Način na koji autor iznosi svoja razmišljanja, spoznaje i hipoteze vrlo je intrigantan i stoga je knjiga u kratkom vremenskom razdoblju postala bestseler. Međutim, stvara li doista industrijski proizvedena hrana ovisnost i jesu li proizvođači hrane uistinu otkrili magičnu formulu za hiperukusnu hranu kojoj ne možemo odoljeti pitanja su na koja nemamo egzaktne odgovore.

Za sada je dokazano kako specifične namirnice, posebno one bogate mastima ili šećerom mogu dovesti do ponašanja sličnog ovisničkom. Ovakva hrana, iako vrlo privlačnog okusa, ne izaziva ovisnost, ali može dovesti do ovisnosti ukoliko se uživanje u njoj može opisati kao krajnost: zabranjivanje konzumiranja ili konzumiranje abnormalno velikih količina.

Šećer, sol i masnoće mijenjaju kemiju mozga

Ove krajnosti ujedno se povezuju s povećanim rizikom od gojaznosti, depresijom te zloupotrebom droga. Ovisnost o hrani ne pogađa osobe čija je tjelesna masa normalna, već se najčešće javlja u osoba s povišenom tjelesnom masom.

Šećer, sol i masnoće, glavni sastojci brze hrane i najvažniji izvori njezina okusa, istovremeno su i ključni uzroci ovisnosti o njoj, pokazale su znanstvene studije. Iako su studije uglavnom rađene na životinjama, vjerojatno možemo pretpostaviti da određena vrsta hrane može imati utjecaj na ''kemiju mozga'', na što se ranije gledalo sa velikom skepsom.

Znanstvenici su ispitivanjem na životinjama koje su jele visokoenergetsku hranu zabilježili smanjeni broj specifičnih receptora za dopamin. Dopamin je supstanca u tijelu odgovorna za stvaranje osjećaja nagrade. Takva pojava već je ranije ustanovljena kod ljudi koji koriste droge.

Pretilost treba liječiti kao ovisnost o drogama

Životinje su se prejedanjem brzom hranom ''navukle'' na nju i nakon nekog vremena potpuno izgubile kontrolu nad unosom. Samo su htjele jesti brzu hranu, a one zdravije varijante su izbjegavale.

Autori studije objavljene u časopisu Nature Neuroscience ukazuju kako pretilost može biti oblik kompulzivnog prejedanja pa bi se u njegovom liječenju mogle koristiti metode slične onim kojima se rješava problem ovisnosti o drogama.

Barbara Kolar

Voditeljicu Barabaru Kolar pitali smo je li primijetila da industrijska hrana izaziva ovisnost, koliko ona sama uživa u hrani te ima li strategiju za izbjegavanje prejedanja za blagdane:

"Skoro nikad ne jedem gotovu industrijsku hranu, a naročito ne za blagdane, tih dana je obavezno sve domaće. Vjerojatno ću imati tradicionalnu puricu za Božić i sarmu za Novu godinu, a nisam sklona kolačima pa se ne bojim debljanja tijekom blagdana.

Ove godine i Božić i Nova godina padaju u dane vikenda pa nema spajanja slobodnih dana, a onda neće biti ni puno vremena za prejedanje, kao kad slavlje traje danima.

Nisam baš sigurna da teza kako vitki više uživaju u hrani drži vodu, jer ja zaista uživam u hrani, a sve mi se lovi. Možda tijelo na taj način želi što duže pamtiti taj užitak. Jer ako želim imati pristojnu liniju moram se odricati."