Alge čine osnovu prehrane istočnih zemalja poput Japana, Koreje i Kine još od prapovijesnog razdoblja. U Japanu se čak 21 vrsta algi koristi u domaćinstvu za pripremu raznih jela, a procjenjuje se kako godišnja potrošnja algi po kućanstvu iznosi 3,5 kg. Uvelike zbog svog načina prehrane, japansku populaciju odlikuje odlično zdravlje, dugovječnost i vitka linija.

Japanci imaju jednu od najnižih stopa pretilosti u svijetu, a tome svakako pridonosi i konzumacija algi za koje su istraživanja pokazala da osim što obiluju nutritivno korisnim tvarima, pomažu u mršavljenju.

Postoje četiri velike skupine algi: zelene, plave, crvene i smeđe alge, a kao potencijalno sredstvo za mršavljenje pokazale su se upravo ove posljednje. Naime, istraživanja su otkrila kako smeđe alge sadrže specifičan pigment zvan fukoksantin koji, osim što algama daje boju, pomaže u mršavljenju. Studije provedene na životinjama su otkrile kako fukoksantin značajno smanjuje tjelesnu masu i količinu masnog tkiva smještenog u području trbuha.

Mogući mehanizam djelovanja fukoksantina na gubitak masnog tkiva je poticanje proizvodnje specifičnog proteina koji pomaže potrošnju masti koja se nakuplja oko organa u području trbuha. To tzv. visceralno masno tkivo dovedeno je u vezu s povećanim rizikom od razvitka bolesti srca i dijabetesa.

Najpoznatije smeđe alge su Fucus vesiculosus, kelp, wakame i arame alga. Valja napomenuti da se količina fukoksantina koja se pokazala učinkovitom u smanjivanju tjelesne mase ne može unijeti konzumacijom algi prehranom nego je potrebno uzimati dodatke prehrani na bazi algi. Fukoksantin je u namirnici čvrsto vezan za proteine i takav se kompleks teško apsorbira u organizmu.

Prehrambeni profil algi

S nutritivnog stajališta alge su morsko povrće koje odlikuje niska kalorijska vrijednost, visok sadržaj minerala, vitamina i prehrambenih vlakana te nizak ukupni udio masti. Sadržaj prehrambenih vlakana je vrlo visok i varira od 33 do 75 posto ukupne mase algi, no prehrambena vlakna iz algi imaju različita kemijska i fizikalna svojstva u usporedbi s vlaknima iz kontinentalnih biljaka te samim time ispoljavaju i različita funkcionalna svojstva.

Pa tako jedno od svojstava alginata tj. vlakana iz algi je smanjenje apsorpcije masti iz hrane u probavnom sustavu. Do tog su otkrića došli znanstvenici iz Velike Britanije kada su ispitivanjem učinka različitih vrsta prehrambenih vlakana na probavu masti zabilježili kako alginati imaju sposobnost smanjiti apsorpciju masti za više od 75 posto. Kada dospiju u želudac, alginati u reakciji sa želučanom kiselinom formiraju gel koji utječe na stvaranje osjećaja sitosti što dovodi do smanjenja unosa hrane.

Obogaćivanje hrane algama

Temeljem tog otkrića, u svrhu smanjivanja stope pretilosti u svijetu, znanstvenici su došli na ideju o obogaćivanju hrane algama. Prvi pokušaj je bio obogaćivanje kruha algama, a s obzirom da su rezultati ohrabrujući, možemo uskoro očekivati pojavu takvih obogaćenih namirnica na svjetskom tržištu.

Poznato je kako alge predstavljaju jedan od najznačajnijih izvora joda u hrani, a upravo je iz te namirnice jod prvi puta izoliran davne 1811. godine. Jod je element u tragovima koji je nužan za normalno funkcioniranje štitne žlijezde i za proizvodnju hormona koji reguliraju bazalni metabolizam.

Ranije tvrdnje o djelovanju algi na smanjivanje tjelesne mase su objašnjavale njihovu učinkovitost visokim sadržajem joda. S obzirom da je debljanje jedan od simptoma manjka joda u organizmu, preporuka o uzimanju joda kako bi se izgubio višak kilograma ima smisla samo za osobe koje pate od manjka joda, no ne i za zdrave osobe.

Alge sadrže preko 40 nutrijenata

Kao dio svakodnevne prehrane alge daju vrijedan doprinos pravilnoj prehrani zahvaljujući širokom spektru nutrijenata koje sadrže, a to je više od 40 aktivnih tvari poput mineralnih soli i elemenata u tragovima te proteina i vitamina, što ih čini vrlo poželjnom namirnicom.

Znanstvena istraživanja im pripisuju brojne blagodatiod kojih je jedna i gubitak neželjenih kilograma. S obzirom da su dosadašnja istraživanja vezana uz smanjivanje tjelesne mase bila provođena na životinjama i nedostaje kliničkih istraživanja, o njihovoj se učinkovitosti ne može donijeti zaključak, no vrlo je indikativno da posjeduju veliki potencijal.