Autorica, koja je i sama iskusila pretilost i anoreksiju, u knjizi "Žene, hrana i Bog" objašnjava kako je u pozadini našeg "pojačanog apetita" zapravo želja da utažimo neke druge vrste gladi - egzistencijalnu, emocionalnu i slično.

Hrana ne pruža utjehu, već povećava stid i krivnju

Nije problem, objašnjava Geneen Roth, u tome koliko jedemo, već zašto uopće tako mnogo jedemo. Hrana kao utjeha, međutim, samo udvostručuje našu patnju – nismo samo izloženi prvobitnoj boli zbog koje smo posegnuli za hranom već smo i obuzeti stidom i krivnjom što smo pretili. A sva odricanja i dijetni režimi neće nam dugoročno pomoći.

Naš odnos prema hrani neraskidivo je povezan s našim najdubljim uvjerenjima o životu i o sebi samima. Kad shvatimo da hranu koristimo kao sredstvo kojim ublažavamo bol ili odvraćamo pozornost od problema, taj proces odvest će nas dublje, do samog središta našeg života, prema blistavom prisustvu smisla i ljepote, do onoga što mnogi od nas nazivaju "Bogom".

Knjigu "Žene, hrana i Bog" u svojoj je emisiji preporučila i slavna Oprah Winfrey, koja je izjavila kako joj je knjiga doslovno otvorila jedan novi svijet i promijenila njezin odnos prema hrani. Njezino oduševljenje dijele i mnogi drugi čitatelji ove knjige, kao i priznati stručnjaci.

Čitaj dalje, jer ti donosimo odlomak iz knjige, u kojem Geneen Roth opisuje kako ponovno otkriti vlastitu ljepotu, što je ujedno prvi, a možda i zadnji korak prema oslobođenju od ovisnosti o hrani!

Iznova upoznata divota

Tvoj zadatak nije promijeniti način postupanja već osviješteno činiti to što činiš, s dovoljno svijesti, znatiželje, dovoljno blagosti, tako da laži i stare odluke na kojima se zasniva ovisnost postanu očigledne i nestanu. Onda kad više ne budeš vjerovala da će ti hrana spasiti život kad si iscrpljena, shrvana ili usamljena, prestat će ovisnost.

Kad budeš više vjerovala sebi nego hrani prestat ćeš se koristiti hranom kao da je ona jedina prilika da ne izgubiš samokontrolu. Onda kad oblik tvog tijela više ne bude odgovarao obliku tvojih uvjerenja, težina se gubi. I da, stvar je doista tako jednostavna.

Prestat ćeš posezati za hranom kad tjelesno, a ne samo umno, počneš shvaćati da postoji nešto bolje od pribjegavanja hranjenju. Izgubiš li tada težinu, neće se vratiti. Istina, a ne prisila, okončava ovisnost o hrani. Osviještenost, a ne odricanje upućuje što jesti. Prisustvo, a ne stid, mijenja to kako sebe doživljavaš i u što se pouzdaješ.

Kad se prestaneš boriti, prestaneš patiti, kad se prestaneš šopati i mučiti hranom sebe i vlastito tijelo, kad prestaneš manipulirati i kontrolirati, kad se uistinu opustiš i saslušaš prisutnu istinu, obuzet će te nešto moćnije od tvog straha. Nakon ponovljenih iskustava otvaranja i lakoće naučit ćeš vjerovati nečemu beskrajno moćnijem no što je niz pravila što ih je netko smislio: tvom vlastitom biću.

Pjesnik Galway Kinnell napisao je kako je ponekad ''potrebno iznova upoznati predmet s njegovom ljepotom''. Potrebno je samo, kažem svojim učenicama, da same sebe iznova podučimo koliko smo lijepe.

Više info: www.vbz.hr