Indeks tjelesne mase često koristimo kako bismo procijenili imamo li previše potkožnog masnog tkiva, a u određenim slučajevima kako bismo odredili je li osoba pretila ili blizu pretilosti. No čini se da stvari nisu baš takve kakvima se čine i da ne možemo baš uvijek vjerovati ovom alatu.

Naime, studija provedena na nešto manje od 850 000 ljudi u četiri zemlje otkrila je da oslanjanje samo na indeks tjelesne mase (BMI) može i precijeniti i podcijeniti pretilost, te tako potencijalno izložiti pacijenta neprimjerenom liječenju. Dijagnoza pretilosti trebala bi se temeljiti na puno čvršćem pokazatelju od jedinstvenog određivanja prema BMI-ju, ističu istraživači nakon analize zdravstvenih podataka.

pogađa jednu od šest osoba Stanje koje ne bira godine: Sve više mladih ima metaboličku bolest jetre

Prema rezultatima objavljenima u časopisu Nature trenutne metode dijagnosticiranja pretilosti možda ne razlikuju dovoljno učinkovito ljude koji već imaju zdravstvenih problema povezanih s viškom tjelesne masti od onih koji se suočavaju s povećanim zdravstvenim rizicima, ali nemaju dokaza o oštećenjima organa.

"Ljudi s pretilošću, kao i svi ostali, zaslužuju skrb prilagođenu njihovim potrebama: ni manje, ni više", rekao je u priopćenju za javnost profesor Francesco Rubino, glavni autor studije i voditelj metaboličke kirurgije na King's Collegeu u Londonu.

Trenutno se pretilost općenito klasificira pomoću indeksa tjelesne mase (BMI), mjere izračunate na temelju težine i visine osobe. Međutim, BMI ne uzima u obzir koliko tjelesne masti osoba ima, gdje je raspoređena ili utječe li na njezino zdravlje.

U siječnju 2025. u časopisu The Lancet Diabetes & Endocrinology je predložen novi alat za dijagnosticiranje pretilosti. Predlaže se razlikovanje dvije kategorije: kliničke pretilosti, gdje višak tjelesne masti oštećuje funkciju organa ili svakodnevne aktivnosti, i predkliničke pretilosti, gdje višak tjelesne masti povećava zdravstvene rizike, ali je normalna tjelesna funkcija očuvana.

Istraživači s King's Collegea u Londonu i međunarodni tim suradnika krenuli su testirati nudi li predloženi okvir točniji način identificiranja pretilosti i predviđanja zdravstvenih ishoda. Njihova analiza otkrila je da se u slučaju korištenje samo BMI indeksa i precjenjuje i podcjenjuje pretilost. Ono što je pomoglo i smanjilo pogreške u klasifikaciji je dodavanje opsega struka i omjera struka i visine procjenama BMI-a.

Istraživači su također utvrdili da klinička pretilost čini između 23 % i 31 % svih slučajeva pretilosti, uz prevalenciju u općoj populaciji od 5,6 % do 10,9 %. Važno je napomenuti da su te dvije kategorije bile povezane sa znatno različitim zdravstvenim ishodima. Klinička pretilost bila je povezana sa znatno većim rizikom od smrti, dok je pretklinička pretilost nosila umjerenije povećanje rizika.

Kod većine ljudi svrstanih u kategoriju pretkliničke pretilosti na početku istraživanja – između 77 % i 91 % u različitim skupinama ispitanika – stanje nije napredovalo u kliničku pretilost tijekom razdoblja od 10 godina.

"Sam indeks tjelesne mase ne može nam otkriti je li netko već bolestan, postoji li rizik od bolesti ili kakva je skrb toj osobi potrebna, zbog čega su ljudi izloženi riziku i od nedovoljnog i od pretjeranog liječenja", rekao je Rubino. "Stoga se pretkliničku pretilost ne bi trebalo automatski tretirati kao aktivnu bolest, ali je ne bi trebalo ni odbaciti kao bezopasnu. Nekim ljudima može biti potrebno preventivno liječenje, no njegov intenzitet trebao bi odgovarati njihovu individualnom riziku."

Istraživači ističu da bi ovo razlikovanje moglo pomoći zdravstvenim djelatnicima da bolje prepoznaju kome je potrebno liječenje postojeće bolesti, a tko bi mogao imati koristi od preventivnih mjera, umjesto da se prema svima s visokim indeksom tjelesne mase primjenjuje isti pristup.

slabi imunitet Pretilost povezana sa 70 posto većim rizikom od razvoja ozbiljnih zaraznih bolesti