Dijabetes ili šećerna bolest je poremećaj povećavanja razine šećera u krvi, koji se zbiva kada žlijezda gušterača prestane potpuno ili djelomično proizvoditi hormon inzulin. U tom slučaju stanice ne dobivaju hranu potrebnu za život.

Edukacija i međusobna podrška

Zagrebačko dijabetičko društvo svake godine povodom Svjetskog dana dijabetesa nastoji osvijestiti da šećerna bolest postoji i da se treba češće kontrolirati. Kroz razgovor, Ana Špoljarić, tajnica društva naglasila je: 'Edukacija je bit svega, mi koji smo već godinama dijabetičari uvijek nešto novo naučimo uz rad s ljudima. Razmjena iskustva je jako bitna, ne kažem da će nekome nužno pomoći, ali će ga osvijestiti.'

ZK: Kada je udruga osnovana, kako funkcionira i kako pomaže dijabetičarima?

'Udruga postoji već dugi niz godina, sigurno više od 30 godina. Mi smo brojna udruga, ima nas oko 1500, naravno nisu svi aktivni, manje je onih aktivnih, a drugi dobivaju naš bilten ''ZaDi''. Uz pomoć njega se upoznaju s našim aktivnostima i akcijama koje imamo tijekom godina, a ostatak sudjeluje u različitim aktivnostima tako što volontira i pomaže. U udruzi se često odvijaju edukacije. U zadnjih par godina jako je popularno obiteljsko savjetovalište gdje članovi, ali i zainteresirani građani dolaze s brojnim pitanjima, općenito o dijabetesu. Edukacija uključuje ne samo dijabetičare, već i njihove obitelji jer su oni bitna karika u životu osoba koje imaju dijabetes. Edukacija dijabetičara sastoji se od općenitih stvari, kao naprimjer što jesti, koliko čega staviti na tanjur, što je dobro za njih, a što nije. Učimo ih da imaju izbora, a i načina kako se održati zdravima. Moraju paziti na prehranu i biti aktivni, uzimati inzulin ili tablete. Imamo osnove koje prenosimo jedni drugima.'

ZK: Koliko je za dijabetičare bitno da se drže zdravog načina prehrane kako bi svoju bolest imali pod kontrolom?

'Prije su ljudi to nazivali dijabetičkom dijetom, međutim to više nije dijabetička dijeta, to je zdrav način prehrane kako bi se mi svi trebali hraniti. Mi pokušavamo motivirati ljude da se zdravo hrane, ali i da ne izostave tjelovježbu i inzulin, odnosno tablete jer će im tako biti lakše kontrolirati bolest. Želim naglasiti da je tjelovježba bitna karika u životu jednog dijabetičara.'

ZK: Postoje različiti tipovi dijabetesa i svaki se očituje drugačijim simptomima?

'Tako je, postoji dijabetes Tip 1. i Tip 2. Kod djece i adolescenata se javlja Tip 1., gdje ''Langerhansovi otočići'' koji se nalaze u gušterači sami sebe uništavaju. To je autoimuna bolest koja uzrokuje prestanak proizvodnje inzulina. Mi inzulin moramo sami unositi u tijelo ili injekcijama ili inzulinskim pumpama. Kada se dijagnosticira, to stanje je dugotrajno i nema lijeka. Tip 2. dijabetes obično dobivaju osobe starije dobi i to lošim načinom života odnosno neispravnom prehranom i manjkom fizičkih aktivnosti. Naravno, svi smo mi drugačiji i ne odrazi se to na svakoga jednako, ali s vremenom smo svi izloženi istim opasnostima. Simptomi kod djece i odraslih su različiti. Naprimjer, djeca brže ''kopnu'', simptomi su različiti. Piju puno tekućine pa noću učestalo mokre, mnogo jedu, a ne dobivaju na težini. Sve su to simptomi koji se brzo primijete. Tip 2. osobe nažalost teško shvate da boluju od dijabetesa jer on ne boli. Simptom može biti pospanost i umor koji može biti simptom i kod nekih drugih bolesti. Osobe jednostavno ne reagiraju. Ne pridaju važnost tome i ne idu kontrolirati krv. Najidealnije bi bilo testirati se svakih šest mjeseci, da se vidi kakvo je stanje u organizmu.'

Ravnoteža organizma

ZK: Postoje li vanjski simptomi dijabetesa koji su vidljivi na koži, kosi i noktima?

'Suha koža može biti simptom dijabetesa, ali to je simptom i kod drugih bolesti. Kada dođe do amputacije, kako mi kažemo kada je već kasno jer čovjek jednostavno nije znao da boluje od dijabetesa ili je saznao u nekom trenutku, ali se nije pridržavao liječničkih uputa, onda je neminovno da će doći do nekih komplikacija koje će se vidjeti i na tijelu čovjeka.'

ZK: Kakvu hranu birate za pripremanje obroka, a što izbjegavate u svojoj kuhinji?

'U svojoj prehrani koristim voće, povrće, meso, a izbjegavam ugljikohidrate koji se brzo razgrađuju. Koristim batat, kvinoju, proso, sve ono što ima niži glikemijski indeks. Ne odričem se šećera. Samo dodam određenu količinu inzulina kako bi izbalansirala svoje tijelo. Češće nakon neke slastice odem vježbati i tako si mogu priuštiti slatko, a da razina šećera ostane u normali. Nama šećer povisuju ugljikohidrati i zbog njih si dajemo inzulin. Svatko može za sebe procijeniti kakva mu prehrana odgovara.'

ZK: Koliko su životni troškovi dijabetičara veći od troškova osoba koje ne boluju od dijabetesa?

'Ako se čovjek želi zdravo hraniti morat će više novaca izdvojiti za hranu, ali samo zato što je hrana poskupila. Prehrana nam se ne razlikuje kao naprimjer kod osoba koje boluju od celijakije. Ne moramo više novca izdvajati za hranu. Znam mnogo dijabetičara koji imaju svoj vrt i tako konzumiraju zdravu hranu, a pritom i uštede. Osim što im je dostupno sezonsko voće i povrće kroz brigu za vrt imaju i slobodnu aktivnost koja je važna karika u životu svakog dijabetičara.'

Više informacija o radu udruge možeš pronaći na njihovim Facebook stranicama i na www.zadi.hr.