Jedan takav slučaj opisao je Davor Bučević, predsjednik Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga - pacijentica koja se javila na kliniku 'Dr. Vuk Vrhovac' morala se hitno podvrgnuti amputaciji noge zbog uznapredovalih promjena na žilama, a da nije bila svjesna da je riječ o posljedici dijabetesa, odnosno da je godinama imala problema s razinom šećera u krvi.

Predijabetes u Hrvatskoj ima oko 60.000 ljudi

Kod dijabetesa tipa 1 ili tzv. mladenačkog dijabetesa, koji se obično pojavljuje u djetinjstvu ili adolescentskoj dobi, bolest se puno lakše otkriva jer su simptomi vrlo izraženi, odnosno mogu se pojaviti naglo i razvijati vrlo dramatično u kratkom razdoblju. S druge strane, kod dijabetesa tipa 2, koji pogađa 94 posto oboljelih, bolest se razvija sporo i u pravilu bez ozbiljnijih simptoma na početku. 

Procjenjuje se da je oko 57 milijuna ljudi u svijetu u stadiju predijabetesa, a u Hrvatskoj se pretpostavlja da je to od 20 do 50 posto više ljudi u odnosu na broj registriranih dijabetičara, što bi značilo najmanje 60.000, odnosno možda i više od 100.000 ljudi.

Zbog neznanja ljudi riskiraju srčani udar

Ta faza predijabetesa može potrajati i do deset ili 12 godina, iako istraživanja pokazuju da se u 40 posto slučajeva bolest ipak razvija unutar razdoblja od pet godina. Tako bolest pomalo tinja iznutra i s vremenom može dovesti do niza patoloških promjena, a da čovjek toga zapravo i nije svjestan. Česte ili dugotrajne faze povišenog šećera u krvi s godinama mogu dovesti do propadanja staničnih membrana, propadanja krvnih žila i živaca, pa ta tiha faza bolesti podrazumijeva i češću sklonost infarktu, više amputacija ili problema s očima, odnosno bubrezima u starijoj dobi.

Istodobno, u mnogo slučajeva u početnoj fazi bolesti šećer je moguće držati pod kontrolom samo uz prilagodbu životnih navika ili malu pomoć tableta, što bitno pridonosi odgađanju i ublažavanju posljedica bolesti u kasnijoj dobi. Upravo su zato rano dijagnosticiranje dijabetesa i rana terapija izuzetno važni za budućnost oboljelih.

Stariji od 50 trebaju mjeriti šećer jedanput na godinu

''Stoga je važno da i zdravi ljudi, koji inače ne sumnjaju na dijabetes, redovito kontroliraju razinu glukoze u krvi'', upozorava prim. dr. Manja Prašek, članica Predsjedništva Zagrebačkog dijabetičkog društva, koje inače često organizira informativna mjerenja šećera po raznim punktovima u gradu i u različitim prigodama. Dodaje kako takva mjerenja nisu do kraja precizna i ne služe postavljanju dijagnoze, ali mogu biti prvi korak u detektiranju problema zbog kojeg će se čovjek javiti liječniku. ''Svakako ne treba paničariti ako su nam na mjerenju u mjesnoj zajednici ili na ulici izmjerili povišen šećer jer to može biti i znak pojačanog stresa, upale ili neke infekcije, nakon koje će se šećer povući u granice normale, no nakon takvog 'upozorenja' korisno je obaviti kontrolna mjerenja'', kaže prim. dr. Manja Prašek. 

Napominje kako se prema Nacionalnom programu za prevenciju i zaštitu dijabetičara preporučuje da stariji od 50 godina jedanput na godinu obvezno prekontroliraju šećer kod liječnika, čak i ako ne sumnjaju na bolest. No, s obzirom na to da se dijabetes tipa 2 zadnjih godina pojavljuje u sve mlađoj dobi, pa i kod djece, te s obzirom na porast pretilosti među njima, takva se kontrola preporučuje i mlađima. ''Osobito ako postoje glavni rizični faktori: pretjerano povišena tjelesna težina, nedostatak kretanja, trajna izloženost stresu te ako bliska osoba u obitelji boluje od dijabetesa'', ističe prim. dr. Prašek.

Faktori rizika

• obiteljska anamneza, odnosno blizak član obitelji koji je bolovao od dijabetesa
• sjedilački način života, nedostatak kretanja
• nekvalitetna prehrana, prejedanje ili preskakanje obroka
• višak kilograma, osobito izrazita pretilost
• ljudi kod kojih se masno tkivo nakuplja oko abdomena i na gornjem dijelu tijela, koje prepoznajemo kao ljude s tijelom oblika jabuke (opseg struka veći od 93 centimetra kod muškaraca, odnosno opseg struka veći od 80 centimetara kod žena)
• povišen krvni tlak (osobito u kombinaciji s proživljenim srčanim ili moždanim udarom)
• dugotrajna izloženost stresu
• žene sa sindromom policističnih jajnika i viškom tjelesne težine

Dijagnoza tek nakon 3 loša rezultata mjerenja

Za utvrđivanje visine šećera u krvi kod liječnika krv se mora vaditi ujutro, natašte i normalna razina bila bi ispod 6,1 mmol/L. Tolerira se razina između 3,8 do 6,9 mmol/L, odnosno u okviru tih granica obično se ne dijagnosticira dijabetes. Kod vrijednosti iznad 6,1 mmol/L liječnik će te uputiti da ponoviš testiranje, i to tako da se šećer mjeri natašte, ali i nakon obroka. Odnosno, popit ćeš glukozu, koja je simulacija obroka, pa dva sata nakon toga ponovno izmjeriti razinu glukoze u krvi. 

Dva sata nakon obroka razina šećera u krvi ne bi smjela biti veća od 7,5 mmol/L, odnosno ako jest, to je razlog za sumnju. Ako se potvrdi sumnja, uputit će te na opsežnije pretrage. Jedna od važnijih je i mjerenje HbA1c, odnosno kontrola glikiranog hemoglobina, na temelju koje se može utvrditi prosječna razina glukoze u krvi u prošla tri mjeseca. Na temelju te pretrage može se dijagnosticirati dijabetes.

Saznja kakve signale bolesti šalje koža.