Sve više mladih obolijeva od osteoartritisa: Kako ga otkriti prije nego što bude kasno
Sve je više izvještaja o tome da se simptomi osteoartritisa javljaju kod mlađih, aktivnih ljudi, ponekad već u tridesetima. Stručnjaci upozoravaju da ovaj trend postaje sve vidljiviji i među rekreativnim sportašima i među osobama koje su ranije imale ozljede zglobova. Na problem su ukazale i brojne poznate osobe, među njima Robbie Williams, Tiger Woods i Andy Murray, koji su otvoreno govorili o tome da su se s osteoartritisom suočili relativno mladi.
Osteoartritis se često smatra neizbježnom posljedicom starenja, no može narušiti kvalitetu života u bilo kojoj dobi. Može pretvoriti svakodnevne aktivnosti poput hodanja, penjanja stepenicama ili vježbanja u bolne izazove. Više od 600 milijuna ljudi diljem svijeta živi s osteoartritisom, a njegovi čimbenici rizika vrlo su raznoliki. Tu spadaju pretilost, starenje, metabolički poremećaji, kronična upala, prethodne ozljede zglobova i ponavljajuće mehaničko opterećenje.
Za mlađe osobe osteoartritis može biti posebno težak. Bol i ukočenost mogu ograničiti tjelesnu aktivnost upravo u razdoblju života kada posao, obiteljske obaveze i briga o bližnjima traže najviše vremena i energije. Može utjecati na mentalno zdravlje, ograničiti izbor karijere i smanjiti mogućnost održavanja aktivnog načina života, što potom povećava rizik od drugih dugotrajnih zdravstvenih stanja. Kod mlađih osoba to može podrazumijevati dug niz godina suočavanja sa simptomima i ponavljanjem različitih tretmana.
Osteoartritis se razvija kada glatka hrskavica koja štiti zglobove postupno propada. Hrskavica obično djeluje kao amortizer koji omogućuje kostima da se glatko kreću jedna preko druge. Kako se troši, zglobovi gube zaštitu. Površine kostiju počinju se trljati jedna o drugu, što dovodi do boli, ukočenosti i zvukova škripanja ili pucketanja koje mnogi isprva doživljavaju kao nešto bezazleno – sve dok se nelagoda ne pretvori u trajni problem.
Stanje se ne pojavljuje preko noći. Osteoartritis se obično razvija godinama, često i desetljećima. Rani simptomi često su suptilni i lako ih je zanemariti: blaga bol u koljenima nakon aktivnosti, koja se smanjuje kretanjem ili nelagoda koja dolazi i odlazi. Mnogi odgađaju traženje liječničkog savjeta sve dok bol ne postane stalna, a oštećenje zgloba već uznapredovalo.
Trenutačno se liječenje fokusira na upravljanje simptomima, a ne na preokretanje bolesti. To uključuje terapiju vježbanjem, ublažavanje boli i terapijske injekcije.
Te injekcije mogu uključivati plazmu bogatu trombocitima, koja se dobiva koncentriranjem dijela pacijentove krvi i sadrži čimbenike rasta za koje se smatra da podržavaju obnovu tkiva. Druge vrste vezikule dobivene iz trombocita – sitne čestice koje trombociti otpuštaju, a koje prenose biološke signale koji su povezani s upalom i zacjeljivanjem.
Međutim, većina dokaza za pristupe koji se temelje na trombocitnim česticama trenutačno dolazi iz istraživanja na životinjama, uključujući modele na štakorima, i zato se još ne koriste rutinski u kliničkoj praksi kod ljudi. Hijaluronska kiselina također se može injektirati. To je tvar nalik gelu koja se prirodno nalazi u zglobnoj tekućini i pomaže podmazati i zaštititi zglob.
Ovi tretmani imaju za cilj smanjiti bol ili poboljšati pokretljivost zgloba, a ne popraviti oštećenu hrskavicu. Nekima pružaju privremeno olakšanje. No kada oštećenje zgloba postane teško, u konačnici jedina preostala opcija može biti potpuna zamjena zgloba.
Ali što ako bi se osteoartritis mogao otkriti mnogo ranije, prije nego što se pojave bolovi i nepovratna oštećenja?
Rana prevencija i rana intervencija mogu potencijalno smanjiti bol, očuvati pokretljivost i znatno smanjiti troškove zdravstvene skrbi. Izazov je uvijek bio u tome kako identificirati osteoartritis dovoljno rano.
Rano dijagnosticiranje
Tu bi nove dijagnostičke tehnologije jednog dana mogle donijeti proboj. Svaka kemijska tvar u tijelu ima jedinstvenu molekularnu strukturu i pri analizi stvara prepoznatljiv obrazac koji se naziva "spektroskopski otisak".
Taj otisak odražava kemijski sastav uzorka, poput krvnog seruma. Kod osoba s osteoartritisom istraživači su uočili suptilne promjene u upali, metabolizmu i obnovi tkiva koje mogu izmijeniti ovaj kemijski profil.
Jedan od načina proučavanja ovih otisaka jest tehnika koja se naziva infracrvena spektroskopija Fourierove transformacije s prigušenom totalnom refleksijom. Unatoč zastrašujućem nazivu, princip je prilično jednostavan.
Mali uzorak krvi izlaže se infracrvenom svjetlu, a način na koji to svjetlo biva apsorbirano daje informacije o vrstama prisutnih molekula. Promjene u proteinima, lipidima i drugim biomolekulama mogu ostaviti mjerljive tragove koje istraživači proučavaju kao moguće pokazatelje osteoartritisa.
Ovi se pristupi još uvijek uglavnom koriste u istraživačkom okruženju i nisu dio rutinske kliničke prakse. No čak i u ovoj ranoj fazi važni su jer bi jednog dana mogli omogućiti da se rizik od osteoartritisa prepozna ranije, kada su promjene životnog stila i ciljane intervencije najkorisnije za očuvanje zdravlja zglobova.
Kombiniranjem ove metode s računalnom analizom istraživači mogu prepoznati složene kemijske obrasce povezane s bolešću. U praksi to znači usporedbu uzoraka krvi osoba s osteoartritisom i bez te otkrivanje razlika koje su golim okom nevidljive. Slični se pristupi mogu primijeniti i s drugim laboratorijskim tehnikama, uključujući metode temeljene na spektroskopiji i molekularnoj biologiji, kako bi se identificirali biomarkeri povezani s ranim oštećenjem zglobova.
Ovakvo rano otkrivanje moglo bi transformirati način na koji se osteoartritis liječi. Identifikacija rizika prije nego što simptomi postanu ozbiljni omogućila bi ljudima da ranije djeluju – kroz ciljane vježbe, upravljanje tjelesnom težinom, prevenciju ozljeda i prilagođene terapijske pristupe.
Osteoartritis ne mora značiti desetljeća boli i ograničenja. Pomicanjem fokusa s kasnog liječenja na rano otkrivanje i prevenciju možda će biti moguće promijeniti tijek bolesti i poboljšati kvalitetu života milijunima ljudi diljem svijeta.