Zovem se Željka Mažić, rođena sam u Zagrebu, gdje sam odrasla i završila svoje obrazovanje. Imam 38 godina i radim na upravno-pravnim poslovima, dakle administrativni poslovi i sve što takvi poslovi nose sa sobom, pretežito sjedeći posao, rad sa strankama. U slobodno vrijeme volim pročitati dobru knjigu, s obzirom na različita područja interesa, ponekad volim pročitati dobar ljubavni roman, a ponekad volim čitati o temama o životu, zdravoj prehrani, kako ona utječe na nas, općenito o psihološkoj strani i filozofiji života odnosno smrti. Inače volim kuhati, tako da je to jedan od mojih hobija u kojima volim iskazivati svoju kreativnost i biti maštovita, isprobavati nove namirnice, recepte, učiti o hrani kao o jednom području znanosti.

Kroz svoje zdravstveno stanje sam se i zainteresirala za svoj hobi. Naime, od malena kao dijete imala sam puno problema s prehladom, gripom, upalom grla, bronhitisom i alergijama kao odgovorom na imunološki sistem, a to sve je bilo povezano s problemom probave, odnosno zatvora. Kada sam shvatila da si kroz namirnice mogu pomoći, od tinejđerske dobi počela sam eksperimentirati, kuhati, učiti i tražiti odgovore na svoje zdravstvene probleme, s obzirom da mi klasična medicina u tom dijelu nikada nije dala jasan odgovor.

Ako želim ozdraviti, trebam promijeniti pristup prema životu

Naime odgovor bi bio: osoba je osjetljiva pa ima psihosomatski problem, odnosno da sam previše emocionalna. No bilo kako bilo, ja sam krenula u istraživanje područja o kojem nisam ništa znala i malo po malo dolazila do odgovora, pa je tako današnji način mog razmišljanja i pogleda na svijet uvelike vezan na drugačiji pristup životu. Papilarni karcinom štitnjače koji mi je ove godine dijagnosticiran, nakon 15-godišnjeg problema sa štitnjačom, dg. Hashimota, hypotireoze, hipertireoze, pokazao mi je da je potrebno ići na drugačiji pristup ako želim u cijelosti ozdraviti.

Snagu nalaziš isključivo u sebi

Kroz period operacije sam naučila da su naši liječnici i kompletno medicinsko osoblje u bolnicama, pravi čudaci u kakvim uvjetima rade i s kojim resursima, a rezultati nažalost ovise o nama samima. Naime, nakon dijagnoze, operacija je uslijedila jako brzo, u mjesec dana sam operirana i nakon mjesec dana sam primila radioaktivni jod. Štitnjača je odstranjena u cijelosti. Borbu vodite sami sa sobom, potrebno je slušati liječnike i medicinsko osoblje, te se držati uputa, ali ako želite pobijediti, morate okrenuti novu stranicu u životu.

Prvo se dogovoriti sami sa sobom, složiti kockice u glavi, prihvatiti podršku svih onih koji su voljni pomoć, ali biti svjesni da sve što se bude događalo s vama, morate donijeti odluku vi i biti spremni provesti to u djelo do kraja. Naime, namjerno sam formulirala rečenicu ovako, jer kada ljudi čuju teške dijagnoze najčešće se počnu sažalijevati, te njihova okolina i najbliži bi željeli pomoći tako da oni umjesto njih to odrade.

E to vam tako ne ide.... Snagu nalazite isključivo u sebi, odgovore svojih krajnjih granica također tražite u sebi, znači ako  odlučite da želite ozdraviti, postavite si ciljeve, mičete iz svoga života sve što vas je vuklo na dno i borba kreće, mijenjate sebe, kao i stvari oko sebe (to može biti doslovno sve, ja sam izbacila neke namirnice iz svog menija, neke ljude distancirala od sebe, te se okrenula holističkom pristupu, tražila odgovore u alternativnoj medicini). Ja sam se osobno nakon dva mjeseca vratila raditi, zahvaljujući potpori ustanove na kojoj radim i velikom razumijevanju svojih nadređenih, uspjela sam, na čemu sam im jako zahvalna.

Zašto baš ja?

Za taj drugačiji pristup ozdravljenju je pogrešno mišljenje da nam trebaju novci kako bi kupovali zdrave namirnice, te okrenuli svoj način života. To je istina ako tražimo da nam netko drugi to sve radi, ali ako to radimo sami, te se trudimo sami naći odgovore tada nam nije potreban veliki novac, već velika volja i velika odlučnost. A mislim da upravo taj dio nije lak za svakog, jer moramo na mentalnoj razini biti dovoljno jaki kako bi uspjeli proći sve krize na koje nailazimo, a vjerujte mi ima ih jako puno, jer događaji u našim životu nikada nisu onako kako bi mi to htjeli. Izazova i iskušenja je ponekad jako puno što nas i čine nas slabim i osjetljivim bićima na ovom svijetu kako god mi moćno izgledali.

E sad da pojasnim trenutke s kojima se svi ljudi koji se susretnu s teškom dijagnozom, nađu: izazov je prvo, da li ću umrijeti ili ću uspjeti pobijediti bolest? Zašto baš ja? Što sam zgriješio da sam to zaslužio? itd.... mogla bi nabrajati sva moguća pitanja koja se tada ljudima javljaju u glavama, nisam niti ja bila drugačija. E sve su to kriva pitanja, a moj odgovor svima koji nažalost dođu u tu situaciju, da se prisjete ove rečenice: "Da je umrijeti lako, umro bi svako, tvrdo dole, visoko gore, a živjeti se mora, jer zato smo tu. Skupi hrabrosti i nećeš pogriješiti." Samo uporni uspijevaju u životu, tako je i u bolesti, svi odgovori se nalaze u prirodi i to blizu nas samo ih trebamo naći, a kada sve natrag vratimo u ravnotežu tada učimo što u životu trebamo mijenjati.

Prvi susret u Origo centru

Prvi susret u Origo centru je prošao odlično, jako sam zahvalna što sam našla upravo ono što sam tražila. Vjerujem da sam došla na pravo mjesto po odgovore na svoja probleme. S obzirom da se i moj način razmišljanja i stil života slaže s teorijom Origo centra, došla sam do zaključka, kada jedna vrata zatvorite, druga vam se vrata otvore. Više sile/Bog/ ili kako god zvali i u što god vjerovali vam uvijek pošalju u život upravo ono što vam treba, tako sam, ja mislim upravo dobila Origo centar. Svima koji će čitati moja iskustva na portalu Zdrava Krava, mogu reći: nikada ne posustajte i ako ne dobivate odgovore na svoje probleme, vjerujte mi u Origo centru će e dobiti odgovor kako god teški problemi bili, uz jako ljubazno osoblje, veliku stručnost, razumijevanje i što je najvažnije povjerenje koje ostaje između Vas i osoblja.

Od detoksikacije očekujem da će mi pomoći u rješavanju mojih nakupljenih problema godinama, te da ću naučiti kako se ubuduće nositi s problemima, te savladati tehnike samopomoći.

Ispustiti teret, a ne ga zadržavati u sebi

Ne mogu mijenjati ljude oko sebe, već samo sebe mogu mijenjati, stoga trebam naučiti kako na situacije u kojima sam samo jedna karika, ispustiti teret iz sebe, a ne zadržavati ga u sebi. U prenesenom značenje; probleme ne gurati pod tepih ili ih ići rješavati pod svaku cijenu, već ih ostaviti da stoje na tepihu, nije nužno da ih ja moram sve rješavati, jer neki problemi u našim životu nisu uvijek i naš teret za riješiti.

Osim genetskog naslijeđa, jer je majka prošla to sve isto prije 13 godina, ja sam mišljenja, da nije nužno da sam i ja to morala dobiti, naime genetika ti daje samo predispozicije, a mi sami, ili natjeramo mlin na svoju štetu ili naučimo kormilariti i ispravljati greške, zato sam mišljenja da sam na pravom mjestu.

Pročitaj kako je prošao Željkin prvi dolazak u Origo centar!