Osim suhih očiju i usta, Sjögrenov sindrom može uzrokovati i druge sustavne simptome poput umora i bolova u zglobovima. Prema Johns Hopkins Medicine obično pogađa žene u menopauzi i često se javlja s drugim imunološkim poremećajima kao što su reumatoidni artritis i lupus. Sjögrenov sindrom može utjecati na ljude bilo koje dobi, uključujući i djecu, ali bolest se obično dijagnosticira u dobi od 40 do 69 godina te su devet od 10 oboljelih žene. Vjeruje se da estrogen može igrati ulogu u razvoju bolesti pa žene u postmenopauzi također imaju faktor rizika za razvoj Sjögrenovog sindroma.

Znakovi i simptomi Sjögrenovog sindroma

Simptomi Sjögrenovog sindroma razlikuju se od osobe do osobe, ali uobičajeni simptomi prema Arthritis Foundation uključuju:

Očne simptome:

• Suhe oči
• Osjećaj peckanja u očima
• Zamagljen vid
• Osjećaj stranih čestica ili nečeg šljunčanog u očima
• Osjetljivost na svjetlost
• Blefaritis (upala rubova očnih kapaka).

Simptome usta, grla i nosa:

• Suha usta (što može uključivati gustu i žilavu slinu)
• Otečene žlijezde slinovnice
• Ranice u ustima
• Problemi sa zubima, poput karijesa i upale desni
• Promijenjeno osjetilo okusa i mirisa
• Suha nosna sluznica ili sinusitis
• Suho grlo ili peckanje u grlu
• Promuklost, otežan govor
• Suhi kašalj.

Ostale simptome:

• Pretjerani i kronični umor
• Bol u zglobovima ili oticanje
• Bolovi u mišićima
• Utrnulost ili trnci u rukama ili nogama
• Suha koža
• Kognitivni problemi, kao što je moždana magla
• Gastrointestinalni problemi, kao što su mučnina, žgaravica ili otežano gutanje
• Respiratorni problemi, kao što su otežano disanje, ponavljajući bronhitis, upala pluća
• Suhoća rodnice
• Bolno mokrenje.

Uzroci i čimbenici rizika Sjögrenovog sindroma

Istraživači nisu sigurni što točno uzrokuje Sjögrenov sindrom, ali vjeruju da kombinacija genetskih čimbenika i čimbenika okoline može izazvati predispoziciju za razvoj ove autoimune bolesti. Čini se da je nekoliko gena uključeno u razvoj Sjögrenove bolesti, a prethodni napad virusne ili bakterijske infekcije može igrati ulogu u pokretanju bolesti. Prema Mayo klinici, kod ljudi koji imaju genetske predispozicije, infekcija može djelovati kao okidač za aktivaciju njihovog imunološkog sustava i navesti ga da napada zdrave stanice i tkivo. 

Također postoje neki dokazi da Sjögrenov sindrom u obitelji može povećati rizik od obolijevanja, a otprilike 12 % ljudi sa Sjögrenovim sindromom ima jednog ili više rođaka koji također imaju tu bolest.

Vrste Sjögrenovog sindroma

Prema WebMD-u, postoje dvije vrste Sjögrenovog sindroma:

• Primarni Sjögrenov sindrom koji se pojavljuje bez ikakve druge autoimune ili reumatske bolesti.
• Sekundarni Sjögrenov sindrom koji se javlja uz drugu autoimunu ili reumatsku bolest, kao što je reumatoidni artritis, sklerodermija ili lupus.

svjetski dan lupusa Lupus: Uzroci, konvencionalne i alternativne metode liječenja

Dijagnoza Sjögrenov sindrom

Dijagnosticiranje Sjögrenova sindroma može biti posebno izazovno jer mnogi simptomi ove složene bolesti oponašaju simptome niza drugih stanja, uključujući fibromialgiju i sindrom kroničnog umora, navodi Johns Hopkins Medicine. Budući da postoji mnogo različitih vrsta simptoma, netko može imati neke simptoma, ali ne i druge pa liječnik ponekad teško može vidjeti cjelokupnu sliku zdravlja. Na primjer, možete posjetiti oftalmologa za simptome suhog oka i stomatologa za probleme s ustima, a zatim drugog liječnika za bolove u zglobovima, ali svaki pojedini liječnik možda neće registrirati sve vaše simptome i prepoznati da su posljedica jedne jedinstvene dijagnoze, odnosno Sjögrenovog sindroma.

Prema Johns Hopkins Medicine, ne postoji pojedinačni test za dijagnosticiranje Sjögrenovog sindroma, ali kombinacija prisutnosti specifičnih antitijela u krvi zajedno s uzorkom upale snažan je pokazatelj bolesti. Za dijagnosticiranje Sjögrenovog sindroma, reumatolog (specijalist koji obično liječi ovo stanje) obično će započeti pregledavanjem povijesti bolesti i provođenjem fizičkog pregleda. Ovisno o tim rezultatima, liječnik može naručiti testove, kao što su:

• Krvni testovi. Ovim se traže specifična antitijela koja su uobičajena za Sjögrenov sindrom, kao i dokazi drugih autoimunih poremećaja, poput lupusa i reumatoidnog artritisa.
• Biopsija. Liječnik može ukloniti tkivo ili stanice iz žlijezda slinovnica u usnici i poslati ih u laboratorij da provjeri ima li znakova upale.
• Slikovni testovi. Oni mogu uključivati ultrazvuk ili magnetsku rezonanciju (MRI) na žlijezdi slinovnici.
• Sialometrija. Ovaj neinvazivni test mjeri količinu sline koja se može proizvesti tijekom određenog vremenskog razdoblja.
• Oftalmološki pregled. Može uključivati Schirmerov test, koji mjeri količinu suza koje oči proizvedu tijekom određenog vremenskog razdoblja, i test raspoznavanja boja koji može pomoći liječniku da vidi kako je suhoća utjecala na rožnicu i druge dijelove oka. 

Prognoza Sjögrenovog sindroma

Prognoza ovisi o simptomima i težini bolesti. Neki ljudi mogu imati samo suhe oči i usta, dok drugi mogu imati ozbiljnije simptome koji mogu proći kroz razdoblja remisije i pogoršanja. Dok simptomi poput suhih očiju i usta mogu biti neugodni, često se mogu dobro riješiti odgovarajućim tretmanima. 

Koliko brzo će se stanje identificirati i liječiti također može igrati ulogu u tome koliko bolest utječe na osobu. Rana dijagnoza je važna za smanjenje učinaka Sjögrenove bolesti. Većina pacijenata sa Sjögrenovom bolešću ostaje zdrava, a definirajući simptomi suhih očiju i usta također se mogu poboljšati s vremenom. 

Za osobe čiji je Sjögrenov sindrom umjeren do težak, simptomi poput nelagode u očima, ponavljajućih infekcija usta, otežanog gutanja, bolova u zglobovima i iscrpljujućeg umora mogu imati negativan utjecaj na kvalitetu života.

Kada je Sjögrenov sindrom vrlo aktivan dulje vrijeme, postoji povećan rizik od razvoja limfoma i rane smrti. U određenim slučajevima, rizik od smrti je također povećan kada netko ima stanja povezana sa Sjögrenovim sindromom, kao što su kao sistemski eritemski lupus ili reumatoidni artritis. 

Sjögrenov sindrom je doživotna bolest. Ne postoji konkretan lijek, ali većina ljudi koji imaju ovo stanje mogu surađivati sa svojim reumatologom kako bi pronašli najbolji tretman za upravljanje simptomima. 

kronična upalna bolest Reumatoidni artritis: 12 znakova na koje odmah treba reagirati

Liječenje Sjögrenovog sindroma

Trenutačni načini liječenja usmjereni su na upravljanje simptomima. Terapije nadoknade vlage pomažu ublažiti suhoću, a nesteroidni protuupalni lijekovi, kao što su ibuprofen i naproksen, pomažu smanjiti upalu. Osobe s teškim oblikom Sjögrenovog sindroma mogu primiti kortikosteroid koji smanjuje upalu u tijelu ili antireumatski lijek koji modificira bolest i koji potiskuje imunološki odgovor tijela piše Arthritis foundation. Evo još nekoliko tretmana za ublažavanje simptoma prema Arthritis foundation.

Za suha usta postoje lijekovi na recept koji stimuliraju protok sline uključuju pilokarpin tablete ili cevimeline kapsule. Učinci traju samo nekoliko sati, pa će možda biti potrebno uzimati nekoliko doza svaki dan. Osobe s astmom ili glaukomom zatvorenog kuta trebaju pitati liječnika je li sigurno uzimati ove lijekove. Zamjene za slinu ili gelovi za premazivanje usta mogu biti od pomoći, osobito noću kada usta postanu suha, a dostupni su u sprejevima i tekućinama. 

Kapi za oči koje se izdaju na recept mogu pomoći u održavanju vlažnosti očiju. Ciklosporinska oftalmološka emulzija je imunosupresiv koji u konačnici pomaže povećati proizvodnju suza. U težim slučajevima suhih očiju, liječnik može preporučiti operaciju koja se zove punktalna okluzija. Ova operacija sprječava istjecanje suza iz očiju, pomažući im da zadrže svoju prirodnu vlažnost.

Za suha usta, grlo i gornje dišne puteve koriste se također lijekovi na recept kao što su cevimelin, pilokarpin, ekstrakt lanenog sjemena, sorbitol ili jabučna kiselina. Dostupni su u obliku tableta, tekućine i pastila. Korištenje ekspektoransa kao što je gvaifenezin može pomoći kod suhoće grla i dišnog trakta. Za oralnu gljivičnu infekciju koriste se antifungalne tablete, dok se za suhoću vagine koriste lubrikanti na bazi vode koji mogu ublažiti suhoću rodnice i bolan odnos. Estrogenske kreme ili drugi pripravci mogu biti od pomoći ženama u postmenopauzi koje imaju vaginalnu suhoću zbog smanjene razine estrogena.

Uz lijekove potrebno je prakticirati dobru oralnu higijenu, uvrstiti vježbe koje mogu pomoći u ublažavanju ukočenosti zglobova i poboljšati raspon pokreta i fleksibilnosti te paziti na prehranu jer osobe s ovim sindromom često imaju gastrointestinalne probleme. 

potrebna su dodatna istraživanja Dodaci prehrani s đumbirom mogli bi biti od pomoći u liječenju autoimunih bolesti