Prevencija raka dojke: Dva najvažnija pregleda ovisno o dobi
Dva najvažnija pregleda ovisno o dobi
"Vlada Republike Hrvatske usvojila je Nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke. U okviru programa ranog otkrivanja raka dojke na mamografski pregled pozivaju se žene u dobi od 50 do 69 godina. Potrebno je naglasiti važnost ranog otkrivanja raka dojki jer ako se rak dojke otkrije u početnom stadiju i ispravno liječi tada se više od 90 % oboljelih od raka dojke može izliječiti. Petogodišnje preživljenje je u tom slučaju 96 %. Nažalost, još uvijek se žene ne odazivaju u dovoljnom broju na preventivni pregled pa je stoga potrebno stalno naglašavati važnost preventivnih pregleda i truditi se da se programi ranog otkrivanja raka dojke što uspješnije provode. To će sigurno u budućnosti rezultirati uspješnijim liječenjem i smanjenjem smrtnosti", istaknula je Zdravolovka Ljiljanka Jurković, prim. dr. spec.obiteljske medicine i naglasila:
"Sa samopregledom treba početi nakon navršene dvadesete godine, a prema međunarodnim preporukama samopregled dojki bi trebalo obavljati barem jednom mjesečno." Među hormonski ovisnim zloćudnim bolestima ističu se rak dojke, jajnika, maternice, prostate, testisa. Naravno, nisu svi slučajevi spomenutih bolesti osjetljivi na hormone, no statistike otkrivaju da ipak hormonski ovisni tumori prevladavaju u prevalenciji. Stoga je vrlo važno znati je li rak hormonski ovisan, kako bi se znala primijeniti prava terapija, ali i kako bi prehranom i životnim stilom pomogli izlječenje.
Treba li izbaciti soju i lanene sjemenke iz prehrane?
"Kada govorimo o hormonski ovisnom raku, osobito onom koji raste pod utjecajem estrogena, poput raka dojke neke namirnice, primjerice soja i lanene sjemenke često izazivaju bojazan među oboljelima. Razlog leži u činjenici da sadrže tzv. fitoestrogene (izoflavoni u soji i lignani u lanenim sjemenkama), biljne tvari koje imaju sličnu strukturu i mogu djelovati kao slabi estrogenite kao takvi, u teoriji, mogu potaknuti rast hormonski ovisnih zloćudnih stanica. Teza o fitoestrogenima je puna kontroverzi, no zahvaljujući nizu studija provedenih na ljudima, brojni stručnjaci ističu kako je umjereni unos soje siguran za sve, uključujući osobe koje su trenutno na terapiji kao i izliječene i to ne samo od raka dojke već od svih zloćudnih bolesti osjetljivih na estrogen. Umjeren unos konkretno podrazumijeva unos 1-2 serviranja cjelovite soje i minimalno procesiranih proizvoda dnevno, s time da je jedno serviranje: ½ šalice kuhanih zrna soje ½ šalice kuhanih zelenih mahuna edamame 1 šalica sojinog mlijeka 1/3 šalice tofua", tumači Zdravolovka Sandra Krstev Barać, mag. nutricionizma.
Krstev Barać, navodi da slične preporuke vrijede i za lanene sjemenke: "Studije pokazuju da lignani iz lanenih sjemenki, imaju pozitivan učinak na metabolizam estrogena, na način da mogu potaknuti izlučivanje estrogena putem fecesa i na taj način smanjiti njegove razine u organizmu. Za blagotvoran učinak preporučuje se količina od 2 žlice mljevenih lanenih sjemenki dnevno. Iako je umjeren unos fitoestrogena putem hrane siguran kod hormonski pozitivnih zloćudnih bolesti, isto nije poznato i za dodatke prehrani koji ih sadrže, stoga je stav je stručnjaka posve izbjegavati pripravke s fitoestrogenima."
Tjelesna aktivnost može smanjiti rizik od raka dojke za 30 do 40 posto
"Tjelesna neaktivnost predstavlja četvrti vodeći rizični čimbenik općeg mortaliteta i uzrokuje gotovo šest posto smrti globalno i jedan je od glavnih uzroka za dijabetes, rak dojke i rak debelog crijeva pri čemu su pacijenti s karcinomom većinom godinama fizički neaktivni, odnosno svakodnevno rade stresan sjedilački posao (osam do 10 sati, pet dana u tjednu). Osim toga, znanstveno je dokazano da tjelesna aktivnost ima važnu ulogu u liječenju i prevenciji preko 40 različitih nezaraznih bolesti i za oko 25 % smanjuje rizik od bolesti uzrokovanih nekretanjem (osteoporoze, hipertenzije, moždanog udara, kardiovaskularne bolesti, dijabetes 2, nekih tipova raka, Alzheimerove bolesti i ostalih oblika demencije, te smanjuje stres, anksioznost i depresiju)", objašnjava Zdravolovac Denis Rajčić, fitnes trener.
Rajčić navodi da rezultati mnogobrojnih znanstvenih istraživanja ukazuju na značajno smanjenje rizika od raka dojke od 30 - 40 % u žena koje vježbaju umjerenim ili jakim intenzitetom tri ili više sati tjedno (umjerenog do jakog intenziteta najmanje 30 minuta na dan). A osim u prevenciji raka dojke, mnogobrojne prednosti tjelovježbe mogu pomoći i ženama koje su već liječene od raka dojke kao dio njihova oporavka.
"O važnosti zdravlja najčešće ne razmišljamo dok se ne suočimo sa bolešću"
Zdravolovka Iva Stasiow, dr. med. mag.univ. psihoterapije, osvrnula se s čim se žene kojima je dijagnosticiran rak dojke moraju suočiti. "Prihvaćanje dijagnoze karcinoma dojke i borba sa samom bolešću, kao i oporavak je proces. U tom procesu prolazimo kroz različite faze i svaka žena se nosi sa različitim poteškoćama sukladno njezinom dosadašnjem načinu življenja, godinama, resursima i dostupnosti terapije, podršci bliske okoline i njezinim okolnostima života u trenutku saznanja dijagnoze. O važnosti zdravlja najčešće ne razmišljamo dok se ne suočimo sa bolešću. Niti ne razmišljamo puno o smrti. U situacijama dijagnoze karcinoma pitanje preživljavanja i strah od smrti u početku postaje glavna preokupacija", objašnjava Stasiow i nastavlja:
"Kako vrijeme prolazi i sama terapija se pokazala uspješnom počinju navirati i druga zabrinjavajuća pitanja. Najčešće u slučajevima odstranjenja dojke je tuga ili strah zbog gubitka fizičkog integriteta i previranja oko odluke za rekonstrukcijom dojke. Ta odluka nije jednostavna jer isto tako nosi neke daljnje rizike, a nekim ženama nije prihvatljivo stavljanje implantanta u svoje tijelo. Suvremena medicina u današnje vrijeme ima rješenja što se tiče estetskog aspekta i potrebno je o tome razgovarati i ženama prenijeti što više informacija kako bi mogle donijeti za sebe najbolju odluku.
U tom procesu preživljavanja i borbe sa bolešću, a kasnije prihvaćanja novog stanja žene prolaze kroz različita emocionalna stanja, vrlo slično kao u procesu tugovanja kod smrti bliske osobe. Od ljutnje, bespomoćnosti, samosažaljenja, straha. Sve te emocije su normalne i ne postoji neki redoslijed kojim bi se trebale pojavljivati. Ponekad su negativne emocije vrlo kratke jer želja za životom postaje glavni pokretač i ukoliko dođe do ozdravljenja zahvalnost na daljnjem životu prevlada sve poteškoće. Kako bi taj proces prošao što brže i lakše, kao i za sve druge probleme, najvažniji je razgovor sa bliskim i podržavajućim osobama. Trebamo reći kako se osjećamo, ne skrivati svoje negativne misli i emocije. Što više se okružiti sa ljudima kojima nam daju podršku, ne brinuti o budućnosti već ići korak po korak. Razgovor sa stručnom osobom u ovakvim situacijama puno pomaže."