Nova studija otkrila je da osobe koje su preboljele SARS-CoV-2 imaju 7,5 puta veću vjerojatnost za razvoj simptoma povezanih s dijagnozom ME/CFS/SKU šest ili više mjeseci nakon infekcije, u usporedbi s onima koji nisu bili zaraženi.

"Naši rezultati dokazuju da su stopa i rizik od razvoja sindroma kroničnog umora nakon infekcije SARS-CoV-2 značajno povećani", pišu autori studije koju je predvodila Suzanne Vernon, istraživačica ME/CFS-a iz Centra Bateman Horne u SAD-u.

Znanstvenici ističu da njihove rezultate potvrđuju i prethodna istraživanja koja povezuju zarazne uzročnike, poput Epstein-Barr virusa i Ross River virusa, ali i bolesti koje nisu uzrokovane virusima, poput Q groznice i giardijaze, s razvojem ME/CFS-a. Iako nitko ne zna što točno uzrokuje ME/CFS, smatra se da su virusne infekcije mogući okidač, piše Science Alert.

Kronični umor može biti simptom ozbiljnih bolesti Sindrom kroničnog umora - što je, zašto se javlja te kako ga spriječiti?

Dugi COVID i sindrom kroničnog umora dijele mnoge simptome koji se preklapaju, a neki znanstvenici sumnjaju da su te dvije bolesti nekako povezane ili potaknute istim čimbenicima. Zapravo, trenutne procjene sugeriraju da između 13 i 58 posto ljudi s dugim COVID-om zadovoljava dijagnostičke zahtjeve za ME/CFS.

Sindrom kroničnog umora može biti poprilični zahtjevno dijagnosticirati jer ne postoje zadane pretrage koje mogu ukazati na postojanje sindroma. Procjenjuje se da oko 85 % osoba koje pate od ovog simptoma još nemaju službenu dijagnozu. Velik uzrok tomu je i stigmatiziranje ovog poremećaja kao nedovoljno ozbiljnog.

Sada kada je dugi COVID pogodio više od 18 milijuna odraslih, neki istraživači predviđaju da bismo se u bliskoj budućnosti mogli suočiti s dvostruko više slučajeva sindroma kroničnog umora.

Ovo novo istraživanje financirao je američki Nacionalni institut za zdravlje, a uključivalo je 11 785 sudionika koji su imali covid prije najmanje šest mjeseci i 1439 nezaraženih sudionika. Važno je da niti jedan sudionik u analizi nije imao već postojeći ME/CFS, a većina je bila cijepljena protiv covida.

Na kraju istraživanja, 4,5 posto sudionika koji su preboljeli covid ispunjavalo je kriterije za dijagnozu ME/CFS-a. Ova dijagnoza obično zahtijeva najmanje šest mjeseci izraženog umora, uz simptome poput pogoršanja stanja nakon fizičkog napora, problema s koncentracijom, nekvalitetnog sna ili teškoća pri stajanju (ortostatska intolerancija). Od te skupine, čak 89 posto također je ispunjavalo kriterije za dugi COVID.

Autori studije pretpostavljaju da ME/CFS nakon COVID-19 predstavlja posebno teško pogođenu skupinu među pacijentima koji pate od dugotrajnog COVID-a. Ipak, naglašavaju da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se ove dvije dijagnoze jasnije razdvojile, jer se obje bolesti mogu vrlo različito manifestirati kod svakog pacijenta.

Hormonska neravnoteža Najčešći uzroci i moguća pozadina kroničnog umora

Iako 4,5 posto možda ne zvuči puno, to je puno više nego prije 2020. godine. Štoviše, gotovo je 40 posto sudionika koji su preboljeli covid pokazivalo je simptome slične sindromu kroničnog umora. To znači da su imali barem jedan simptom povezan s ME/CFS-om šest mjeseci nakon zaraze.

Ovi podaci ukazuju na značajan porast problema povezanih s kroničnim umorom nakon pandemije, naglašavajući potrebu za boljim razumijevanjem i podrškom oboljelima.

Osnovni simptomi sindroma kroničnog umora

Dok je umor sam po sebi česta pojava, ako se njime ne pozabavimo na vrijeme može prerasti u sindrom kroničnog umora, prenosi Mayo Clinic. Sindrom kroničnog umora podrazumijeva dugotrajnu i tešku malaksalost te iscrpljenost koja nije uzrokovana određenom bolešću. Obično se pogoršava fizičkim i mentalnim aktivnostima, a ne nestaje uslijed sna kao što bi nestao običan umor.

Najveći problem neliječenog sindroma kroničnog umora su posljedice koje ostaju na mentalno zdravlje jer osoba zbog nemogućnosti normalnog funkcioniranja postaje frustrirana i povlači se u sebe. Sindrom kroničnog umora može biti teško prepoznati jer je kronični umor često i simptom drugih bolesti i stanja, a kako ne postoji univerzalni lijek, riješiti ga se može biti pravi izazov.

Slabost nakon napora, odnosno kada se simptomi pogoršaju nakon napora, bio je najčešći simptom koji su prijavili svi sudionici s ME/CFS-om u ovoj studiji.

Ortostatska intolerancija ili sindrom posturalne ortostatske tahikardije, gdje stajanje dovodi do niskog krvnog tlaka i ubrzanog otkucaja srca, bio je sljedeći najčešći simptom.

Dugi COVID obično je obilježen dugotrajnim simptomima samog covida, poput respiratornih problema ili bolova u prsima. Vernon i njezini kolege objašnjavaju da su ljudi koji su razvili ME/CFS nakon covida, u odnosu na one koji nisu imali ovu dijagnozu, češće bili bijelci, žene, u dobi između 46 i 65 godina i živjeli su u ruralnim područjima.

Istraživanje o tome zašto su neki ljudi podložniji dugom COVID-u ili ME/CFS-u moglo bi pomoći znanstvenicima u pronalaženju novih načina za prevenciju i liječenje obiju bolesti. S obzirom na to da ni jedna od ovih bolesti nema poznat uzrok niti lijek, a obje su u porastu, postoji sve veća potreba za daljnjim istraživanjima kako bi se bolje razumjele i pronašla učinkovita rješenja.

Studija je objavljena u časopisu Journal of General Internal Medicine.

kronični umor Zaokret u liječenju: Kod sindroma kroničnog umora vježbanje i psihoterapija ne pomažu